Ovaj paradoks poznat je mnogima. Nakon dugih zimskih mjeseci, sunce konačno počinje češće da se pojavljuje, dani postaju duži, temperature rastu, a priroda najavljuje dolazak proljeća.
Ipak, umjesto očekivanog naleta energije, mnogi ljudi tada osjećaju suprotno – umor, razdražljivost, pad koncentracije i neobjašnjiv osjećaj iscrpljenosti.
Ovaj fenomen nije samo subjektivan utisak. Ljekari ga već decenijama povezuju sa kombinacijom bioloških i psiholoških faktora koji se javljaju upravo na kraju zime. U medicinskoj literaturi najčešće se opisuje kao produženi efekat sezonske depresije ili takozvani „proljećni umor“.
Zima mijenja hemiju mozga
Najvažniji razlog leži u svjetlosti. Tokom zimskih mjeseci dani su kraći, a nedostatak prirodnog svijetla direktno utiče na hemijske procese u mozgu.
Kada je izloženost sunčevoj svjetlosti mala, dolazi do pada serotonina – neurotransmitera koji reguliše raspoloženje, motivaciju i osjećaj zadovoljstva. Istovremeno raste nivo melatonina, hormona koji kontroliše san i čini nas pospanijima, navode naučnici u istraživanju za Neuroscience.
Ova promjena utiče na unutrašnji biološki sat, odnosno cirkadijalni ritam. Rezultat je osjećaj tromosti, manjak energije i potreba za dužim snom.
Zbog toga se kod mnogih ljudi tokom zime javlja stanje poznato kao sezonski afektivni poremećaj oblik depresije koji je direktno povezan sa promjenom godišnjih doba.
Zašto je kraj zime posebno težak
Iako se simptomi često javljaju već na jesen, stručnjaci primjećuju da kod velikog broja ljudi vrhunac dolazi upravo u februaru i martu.
Razlog je jednostavan. Organizam je mjesecima bio izložen manjku svjetlosti, fizičke aktivnosti i vitamina D, pa se stvara svojevrsni „biološki dug“.
Kada vrijeme počne da se popravlja, tijelo još nije stiglo da se prilagodi promjenama.
Drugim riječima, priroda ulazi u novu fazu, ali naš organizam i dalje funkcioniše po zimskom režimu.
U tom periodu česti su simptomi kao što su: izražen umor i nedostatak energije, povećana potreba za snom, slabija koncentracija, razdražljivost i promjenljivo raspoloženje, želja za hranom bogatom ugljenim hidratima
Sve su to klasični znaci sezonske depresije ili blažeg oblika takozvanog „zimskog bluza“.
Postoji i fenomen „proljećnog umora“
U evropskoj medicini ovaj osjećaj ima čak i poseban naziv – proljećna letargija. To je stanje privremenog umora i psihičke iscrpljenosti koje se javlja upravo na prelazu iz zime u proljeće.
Tijelo tada prolazi kroz niz adaptacija. Hormoni, krvni pritisak i metabolizam počinju da se prilagođavaju dužim danima i višim temperaturama. Taj proces može izazvati osjećaj iscrpljenosti dok se organizam ne stabilizuje.
Sunce ne popravlja raspoloženje odmah
Još jedan razlog zbog kog se ljudi zbune jeste činjenica da lijepo vrijeme ne donosi momentalno poboljšanje raspoloženja.
Mozgu je potrebno vrijeme da ponovo uspostavi ravnotežu između serotonina i melatonina. Tek nakon nekoliko nedjelja dužih i svjetlijih dana nivo serotonina počinje da raste, što mnogi ljudi primijete kao nagli povratak energije i dobrog raspoloženja.
Zbog toga prvi pravi topli dan u proljeće često djeluje gotovo euforično – jer se tada hemija mozga konačno vraća u ravnotežu.
