Većina građana – 69 odsto njih – podržava dijalog Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) kako bi se pronašlo neko kompromisno rješenje nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Samo petina građana pročitala je Zakon.
Istraživanje koje je za potrebe Centra za građansko obrazovanje (CGO) uradio Ipsos stratedžik marketing, pokazalo je nekoliko vrlo zanimljivih podataka – čak 41 odsto Srba misli da crkva mora imati dokaze za vlasništvo nad imovinom, dok 20,5 odsto njih misli da se Srbija otvoreno miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore.
Istraživanje pokazuje da najviše Srba vjeruje u dijalog, čak 84 odsto.
“Ovo je vrlo ohrabrujući podatak, koji govori da smo kao društvo napredovali kada je riječ o toleranciji, kao i da su građani siti tenzija. Ovdje ne mislim samo na tenzije i dešavanja u posljednja dva mjeseca. Takođe, ovo je obavezujući podatak za dva dominantna faktora kad je riječ o ovom pitanju – Vladu i MCP, koje moraju sjesti i naći kompromisno rješenje”, kazao nam je saradnik CGO-a, Miloš Vukanović.
Samo petina ispitanika izjasnila se da je pročitala Zakon, 58 odsto da ga nije čitalo. Među onima koji nisu čitali Zakon, najviše je Srba i Albanaca. Vukanović kaže za da ovi rezultati ukazuju na nerazvijenu građansku kulturu u kojoj se mišljenje ne formira na osnovu sopstvene analize, već na interpretacijama onih koji se doživljavaju kao istomišljenici ili na talasu nekog populističkog stava.
“Važno je naglasiti jednu stvar – generalno je malo ljudi koji čitaju pomno zakone, ali ovdje se radi o zakonu zbog kojeg hiljade ljudi protestuje, koji je podijelio društvo i koji je glavna tema mjesecima u svim našim medijima, uz napomenu da je veoma lako dostupan i relativno malog obima. Zato je nama bilo bitno da vidimo da li postoji stvarno interesovanje za zakonski tekst kao takav i da li se mišljenje građana formira na osnovu njega ili je nešto drugo u pitanju. Kad građani imaju snažne stavove zasnovane na interpretacijama ili emocijama, to otvara prostor za manipulacije, propagandu i dezinformacije, nezavisno s koje strane stižu”, naglašava on.
Istraživanje pokazuje i da većina Crnogoraca, njih oko 60 odsto, većina Albanaca I Bošnjaka smatraju da Srpska pravoslavna crkva (SPC) ima političke ambicije u situaciji nastaloj u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Srbi pak dominantno misle drugačije.
Donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti Vlada i Skupština neopravdano su se umiješale u crkvena pitanja – Crnogorci, Albanci i Muslimani/Bošnjaci su na ovo pitanje većinom odgovarali da je postupak države opravdan.
Tako je odgovorilo 51 odsto ispitanika Crnogoraca. Albanaca 69,5 odsto, a isto misli i 79 odsto Bošnjaka/Muslimana. Među ispitanicima koji se izjašnjavaju kao Srbi, većinsko je mišljenje da je postupak države neopravdan. Tako se izjasnilo 84 odsto ispitanika.
Istovremeno, većina misli i da za crkvu treba da važe zakoni kao i za druge, odnosno da moraju da imaju dokaz o vlasništvu nad imovinom. Među njima je i čak 41 odsto Srba.
Na pitanje kako tumačiti činjenicu da većina građana misli da su se Vlada i Skupština neopravdano umiješali u crkvena pitanja, a istovremeno većina misli i da crkvu treba da važe zakoni kao i za druge, Vukanović kaže da se radi o dvije približne većine, odnosno, iako građani misle da pristup Vlade i Skupštine nije bio adekvatan, oni žele red i da crkva prihvata zakone.
“Upoređivanjem odgovora na ova dva pitanja stiče se jasnija slika o pozadini suprotstavljanja ovom zakonu kod dijela građana, a to je suštinski identitetska priča. Naime, građani koji se izjašnjavaju kao Srbi su ti koji imaju dominantno negativan stav prema pristupu Vlade i Skupštine ovim Z+zakonom prema vjerskim zajednicama, a istovremeno su oni najmanje za to da zakon važi za vjerske zajednice. Upravo taj identitetski faktor je i kreirao probleme u društvu. Pogotovo kad su određeni procrnogorski nacionalni krugovi na očigledne i opasne, ali medijski dobro upakovane, nacionalne ispade podržavalaca litija reagovali sopstvenim i podjednako opasnim nacionalnim ispadima”, kazao je on.
Kako dodaje, ako postoji osjećaj ugroženosti države i ustavnog poretka, oni se brane odbranom njenih sekularnih i građanskih vrijednosti i kroz institucije.
“Ako institucije i ličnosti koje ih vode ne umiju ili nemaju integriteta to da rade, onda treba reagovati ka njima, a ne skrivati tu nesposobnost iza patriotskih parola”, kazao je on.
Istraživanje je pokazalo i da najmanje povjerenja u tvrdnje da SPC organizuje molebane kako bi samo sačuvala svetinje imaju manjinski narodi.
“To je očekivano je, jer su manjine razumljivo osjetljive na nacionalistički folklor, a takav folklor ipak nije zaobišao litije. Živimo u regionu koji sistemski odbija da se suoči sa svojom skorijom prošlošću, a u kojoj su manjine u Crnoj Gori bile žrtve u vrlo konkretnim slučajevima tokom devedesetih. I pored truda organizatora da prikaže litije kao pokret koji se zalaže za šira građanska prava, uočavaju se i oni elementi koje podsjećaju na tzv. događanja naroda iz devedesetih. Možda su oni i periferni u odnosu na brojnost ljudi koji su izašli mirno da protestuju, ali ne stiče se utisak da organizatorima smetaju ti elementi u mjeri u kojoj bi se javno i oštro od njih ogradili. Za pretpostaviti je da to snaži nepovjerenje manjinskih naroda”, ističe Vukanović.
Istraživanje je pokazalo još jedan posebno zanimljiv podatak. Samo 40,5 odsto građana misli da se Srbija otvoreno miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore. Crnogoraca – 39 odsto, dok s druge strane 20 odsto Srba misli isto.
“Mislim da se tu radi zbirno o građanima koji osjećaju da Crna Gora ima kapaciteta da ovo pitanje riješi sama, kroz dijalog Vlade i MCP, i da stoga ne gledaju sa odobravanjem na one koji realno dolivaju ulje na vatru, zaključuje Vukanović.
