Odlaganje i sprečavanje infekcije što je više moguće kroz ovu pandemiju bila je strategija vrijedna truda. Početkom 2020. bilo je manje tretmana, testiranje je bilo ograničeno, a vakcija nije ni bilo. Troškovi tih zatvaranja bili su visoki, ali se trud da se kupi vrijeme isplatio. Za to vrijeme, nauka je transformisala Covid iz smrtonosnog virusa u mnogo manje ozbiljnu, ali ipak gadnu bolest – onu koja se može izliječiti kod kuće, za ogromnu većinu vakcinisanih. To ga je, uglavnom, obesmislilo.
Ali čak i kada smo imali uspjeha u liječenju i prevenciji ozbiljnih infekcija, Sars-CoV-2 postao je sve više prenosiv. Podaci istraživanja ONS-a pokazuju da je jedan od 15 pozitivan u Engleskoj, a slični su podaci i kod ostalih. Dok je dobra vijest da Omikron soj dovodi do manje teškog oboljenja i manjeg udjela hospitalizovanih u ukupnom broju zaraženih, toliko ljudi je zaraženo i izolovano da je u nekim službama kadrovska situacija postala kritična. To je ono što tjera vlade da preispitaju politiku izolacije i zapitaju se da li one postaju veći problem od samog virusa.
U Engleskoj je premijer juče najavio da će od sljedeće nedjelje biti uklonjena ograničenja, uključujući zahtjeve za nošenjem maski, a da će zahtjevi za samoizolaciju biti revidirani u martu. Mislim da je to uglavnom razumno – sve vlade se suočavaju sa pitanjem kako pristupiti ovom novom pejzažu.
Za kreatore politike, to je pomalo kao slijetanje aviona na ledenu sletnu traku. Gorivo javnog strpljenja je pri kraju; i habanje, u obliku ekonomske i socijalne štete, nagomilalo se tokom dvogodišnjeg perioda u obrascu zaključavanja. Potreba za slijetanjem je očigledna, a mi imamo alatke za to, ali to je i dalje težak podvig u trenutnim uslovima.
Sada su se jasno izdvojila tri tabora naučnika koji iznose mišljenja o tome šta se dešava i šta da rade u narednim nedjeljama. Ovo može da bude zbunjujuće za javnost. Čini se da prva grupa i dalje vidi virus kao isti smrtonosni virus iz marta 2020, uprkos ogromnom naučnom napretku u upravljanju njime, i predlažu izuzetno stroge mjere.
Sada su se jasno izdvojila tri tabora naučnika koji iznose mišljenja o tome šta se dešava i šta da rade u narednim nedjeljama. Ovo može da bude zbunjujuće za javnost
Drugi kažu da su sve vrijeme bili u pravu u toj masovnoj infekciji da je neizbježna; ovo je grupa „neka ide“. Oni ignorišu drastičnu razliku koju su napravile masovne vakcinacije i tretmani – izbjegavanje ozbiljnog obilijevanja od Covid-19 sada je potpuno drugačije u odnosu na 2020.Treća grupa – u kojoj se ja nalazim – razvila je svoju poziciju pošto su podaci i alati, odnosno vakcine i terapije, takođe evoluirali da transformišu Covid-19 u nešto sličnije drugim zaraznim bolestima koje kontrolišemo i kojima upravljamo. Moja analiza je dosljedno odgovarala na najnovije dokaze.
Prvo, sada imamo sigurne i efikasne vakcine koje štite ogromnu većinu ljudi od hospitalizacije i smrti. Nedavni podaci Agencije za zdravstvenu bezbjednost UK pokazuju da je kod nevakcinisanih ljudi između tri i osam puta veća vjerovatnoća da će biti hospitalizovani zboh Covid-19.
Na početku Omikronskog talasa, Njujorčani koji nijesu vakcinisani imali su više od osam puta veće šanse da budu hospitalizovani nego Njujorčani koji su bili potpuno vakcinisani. Kada bi svako kome je ponuđena vakcina i dopunska doza to i primili, pandemija bi uz dobre rezultate bila završena u bogatijim zemljama.
I dok naše sadašnje vakcine ne sprečavaju da se zarazimo, velika ulaganja su usmjerena na vakcine sljedeće generacije koje nude sterilizujući imunitet, što znači da potpuno zaustavljaju infekciju dvjema dozama.
Sljedeće, imamo interesantne kućne tretmane na vidiku kada je riječ o Covid-19, posebno kada su dva takva u pitanju. Prvi je Pfizerov Paxlovid, a drugi Merckov molnupiravir. Naučnici i jedno i drugo rješenje smatraju revolucionarnim jer su preliminarni podaci ispitivanja pokazali da značajno smanjuju šanse za hospitalizaciju i smrt kod pacijenata sa visokim rizikom.
Na nove sojeve kao što je Omikron ne utiču pilule jer ne ciljaju na šiljasti spajk protein gdje je došlo do većine mutacija. I za razliku od vakcina, koje se moraju uzimati nedjeljama prije infekcije da bi bile efikasne, ovi tretmani mogu da pomognu u borbi protiv aktivnih infekcija.
Antivirusni ljekovi moraju da budu vezani za dobar dijagnostički sistem jer pilule treba uzeti što je prije moguće nakon potvrde dijagnoze i simptoma Covid-19. To znači da nam je potreban neometani sistem za testiranje, dobijanje recepta od medicinskog stručnjaka i početak upotrebe oralnih pilula. Iako će zbog trenutnih problema sa snabdijevanjem, a ne opšte upotrebe stanovništva, oni biti usmjereni na starije ljude i one koji su ranjiviji zbog zdravstvenih stanja kao što su bolesti srca, rak ili dijabetes.
Kada ljudi kažu da će biti „endemski“, to ne znači da je bezopasan. To da je endemski znači da prihvatamo cirkulaciju bolesti jer se eliminacija ili iskorenjivanje doživljava kao preteško
Šta sve ovo znači u smislu života sa Covid-19? I dalje moramo da obavljamo testiranja. Još moramo da dajemo vakcine i borimo se protiv dezinformacija. Moramo da podstaknemo ljude da nose medicinske maske kao što su N95 u prepunim i zatvorenim okruženjima. Poslodavci treba da prepoznaju i podrže zaposlene koji su identifikovani kao u zaštićenoj grupi. Takođe moramo da preispitamo izolaciju i druge politike kako bi one ostale bezbjedne, ali i kako bi manje remetile funkcionisanje društva.
I dalje ćemo morati da pratimo Covid-19 u javnom zdravstvu, kao i druge bolesti. Kada ljudi kažu da će biti „endemski“, to ne znači da je bezopasan. To da je endemski znači da prihvatamo cirkulaciju bolesti jer se eliminacija ili iskorenjivanje doživljava kao preteško. Malarija, denga i boginje su endemične u određenim djelovima svijeta iako su sve ozbiljne bolesti. Malarija je bila endemska u SAD sve dok vlada nije odlučila da je eliminiše.
Ovo je dio šireg pitanja o tome koliko nastavljamo da mijenjamo „normalne“ društvene odnose, s obzirom na cirkulaciju Sars-CoV-2. Ljudi su društveni: treba da se grlimo, plešemo, pjevamo i prepoznajemo lica i osmjehe jedni drugima. Osjećaj zajednice i povezanosti su takođe vitalni za dobrobit. Javno zdravlje nije samo jedna bolest; uglavnom se radi o blagostanju, što uključuje mentalno zdravlje i mogućnost plaćanja stanarine, prehranjivanja porodice, topline tokom zime i značajne uloge u društvu.
Usporavanje širenja Sars-CoV-2, čak i potpuno zaustavljanje u određenim zemljama, pomoglo je u spašavanju života. To je omogućilo da dvije transformativne antivirusne pilule budu dostupne. Omogućilo je ljekarima da razviju bolje načine liječenja pacijenata i da razumiju sa čime se suočavamo. To je omogućilo bolje razumijevanje načina prenošenja i rizika.
Ali sada, dvije godine od početka pandemije, moramo da pronađemo bolji način života uz Sars-CoV-2 koristeći alatke koje imamo. Stvorili smo načine da minimizujemo uticaj Covid-19. A sada je vrijeme da počnemo da se oporavljamo i liječimo kao društvo i krenemo naprijed, tretirajući ovaj virus kao i druge prijetnje zaraznim bolestima.
* * * * *
Autorkaje Dejvi Sridhar, šefica katedre za globalno javno zdravstvo na Univerzitetu u Edinburgu
