Sa epidemijom koronavirusa došlo je do ekspanzije lažnih vijesti, koje su se munjevitom brzinom širile putem fejsbuka, instagrama, tvitera: od teorija zavjere da virus ne postoji, do onih o nestašici hrane, ili do informacija o čudotvornim ljekovima koji ekspresno liječe koronavirus… Anonimnost koju kreatori takvih poruka imaju na društvenim mrežama, daje im mogućnost da plasiraju netačne, neprovjerene i zlonamjerene informacije, a da pritom ne snose nikakvu odgovornost, jer je često veoma teško utvrditi ko je izvor neke vijesti na socijalnim mrežama.
O tome kako prepoznati lažnu vijest na društvenim mrežama, ko i zbog čega ih plasira, za Portal Analitika govori Nina Redžepagić, komunikolog i trener komunikacija.
,,Onog momenta kad ubijedimo desetine hiljada ili milione roditelja da im od vakcina prijeti opasnost i time poubijate isto toliko djece ili ih osudite na život u mukama, a da pritom ne ispalite ni metak i ne pokrenete ni brod ni avion - to je pravi cilj hibridnog ratovanja”, objašnjava Redžepagić, moć lažne informacije i propagande na socijalnim mrežama.
Rečenice tipa „poznati naučnik tvrdi“ - lampice za alarm: Društvene mreže su tokom perioda epidemije koronavirusa doživjele snažnu ekspaniziju. I dok su granice zatvarane, sloboda kretanja ograničavana, komunikacija na društvenim mrežama je - cvjetala.
Nina Redžepagić; Foto: Aleksandar Jaredić
Uz porast te komunikacije, naglo je porasla i propaganda i širenje lažnih vijesti. Danas, društvo se bori sa virusom i njegovim posljedicama, a jedna od njih su i lažne vijesti.
,,Na društvenim mrežama je posebno dominantna sveprisutnost lažnih informacija, jer upravo anonimnost koju možete imati na društvenim mrežama, stvara kod osoba osjećaj superiornosti i hrabrosti da napišu vrlo problematične sadržaje. Potrebno je veliko vrijeme za ukrštanje izvora, prepoznavanje agende i namjera komunukacijskih izvora (medija, pojedinaca). Pohvalila bih inicijativu i sajt raskrinkavanje.me koji se upravo bave ovakvim stvarima, kaže Redžepagić.
Ističe da je to naročito važno kada su u pitanju naučne dezinormacije jer su rečenice tipa - „poznati naučnik tvrdi“ ili „renomirani institut je potvrdio“ -ozbiljne lampice za alarm.
,,Nauka se komunicira putem sistema naučne literature. Ako čujete neku tvrdnju takve vrste, potrebno je pretražiti ključne riječi i tvrdnje i pronaći adekvatne naučne časopise kako bi se utvrdilo da li je izvor adekvatan. Nažalost, ako neka osoba, dok reklamira mikser, tvrdi da je nešto „veoma korisno“ i da „pomaže kod raka“, njena komunikacija je mnogo jednostavnija i lakše dostupna od pretraživanja naučne literature. Ovako se stvara prostor za šarlatane i pseudonaučnike koji će profitirati zahvaljujući društvenim mrežama, a nama će trebati puno razumijevanja i kulture kako bi uspjeli da razdvojimo žito od kukolja”, objašnjava Redžepagić.
Opasnost vreba od “upozoravajućih” poruka: Lažne vijesti često rečenicu počinju terminom - ,,pouzdana informacija”, nakon čega slijedi ,,važna vijest”, koja je nerijetko poslata sa namjerom da se izazove panika i strah. Takve poruke pozivaju na saosjećanje, pa tako informacija o ,,lijeku za koronu” završava rečenicom “Dijelim ga sa svojom obitelji i prijateljima”, izazivajući na taj način empatiju.
I, dok s jedne strane Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da ne postoji lijek za koronavirus, korisnici društvenih mreža spremni su da povjeruju u liječenje ,,čudesnim” sredstvom.
,,Svakako možemo reći da postoji niz globalnih antinaučnih pokreta koji dovode u pitanje sve naučne istine uključujući vakcine, napredak tehnologije, kao što je put na Mjesec, i tehnologije mobilne komunikacije, i udaraju na zdrav razum, poput pokreta ‘ravna zemlja’”, ističe Redžepagić.
Pokreti usmjereni i finansirani protiv zapadne civilizacije: Naša sagovornica dodaje da iza lažnih vijesti stoje čitave organizacije, koje finansiraju plasiranje zlonamjernih poruka, s ciljem urušavanja vrijednosti zapadne civilizacije.
,,Mišljenja sam da su ovako dobrokoordinirani pokreti, usmjereni i obilato finansirani, prije svega kao napadačka strategija protiv zapadne civilizacije. Diskreditovati nauku kao okosnicu sekularne civilizacije je najefikasniji način da urušite zapadne demokratije. Onog momenta kad ubijedimo desetine hiljada ili milione roditelja da im od vakcina prijeti opasnost i time poubijate isto toliko djece ili ih osudite na život u mukama, a da pritom ne ispalite ni metak i ne pokrenete ni brod ni avion – to je pravi cilj hibridnog ratovanja”, kaže Nina Redžepagić, dodajući da je isto i sa kronavirusom.
Napominje da nije protivna da se potpisuju razne peticije i negira postojanje koronavirusa, ali bi u tom slučaju bilo sasvim etički da se svaka osoba koja insistira na ovakvim stavovima odrekne i liječenja ukoliko oboli od istog.
Koronavirus i teorije zavjere: Teorije zavjere proprate skoro svaku društvenu promjenu. S pojavom virusa korona, na društvenim mrežama krenula je prava lavina vijesti o tome da je virus izmišljen, da ne postoji, do toga koji je cilj ,,puštanja virusa”.
,,Koronavirus je samo jedan primjer. Ideja da neki centri imaju toliku moć da fabrikuju viruse i namjerno uruše cijele države i milijardama vrijedne industrijske sektore je zaista upitna. Bez obzira na ogromnu moć farmeceutskog sektora, ja se zaista pitam da li bi automobilska,energetska ili turistička industrija tek tako pasivno gledale kako ih razbijaju u komade. I da stotine hiljada naučnika iz biomedicinskih oblasti krije užasne tajne zbog kojih umiru hiljade ljudi i ruše se ekonomije, a da pritom o toj strašnoj zavjeri ne govori niko. Čak i onda kada imate jednog ili dvojicu koji podržavaju te tvrdnje, njihov glas je višestruko jači od onih koji ponavljaju ono što je poznato i što je ustanovljeno kao naučna istina”, ističe Redžepagić.
,,Informacije” koje izmiču kontroli: I kad jednom krenu takve ,,važne vijesti”, njihovo širenje je teško ili skoro nemoguće iskontrolisati ili zaustaviti. Često se postavlja pitanje, da li kompanije koje upravljaju tim platformama, mogu da spriječe širenje dezinformacija i lažnih vijesti.
,,Već sam rekla da je gotovo nemoguće kontrolisati nebrojene dijaloge koji se vode na platformama, ali je svakako potrebno uložiti sve napore. Možda platforme ne profitiraju od lažnih vijesti, ali profitiraju od suprotstavljenih stavova koji stimulišu prepiske i praćenost platforme. I zato, nikako prestati sa pokušajem sprečavanjaširenja dezinformacija iako, makar trenutno, ne mislim da će takvi napori biti odlučujući”, objašnjava Redžepagić.
Korisnici društvenih mreža nerijetko potpadaju pod uticaj lažnih informacija, plasiraju ih dalje, smatrajući ih istinitim i relevantnim. Nerijetko takav sadržaj je uvredljiv, pa se dešavalo da policija interveniše. Naša sagovrnica poziva na opreznost prilikom korišćenja društvenih mreža.
,,U Crnoj Gori imamo specijalizovane sajtove za otkrivanje lažnih vijesti. Pomenula sam raskrinkavanje.me, kao što i širom svijeta postoje cijele mreže za otkrivanje fake news-a. Prije svega lažna vijest ima za cilj pogrešno informisanje, ali i nanošenje štete i samim tim obično izuzetno atraktivan naslov i nepotpisan je od strane kredibilnog izvora. Dobro bi bilo da ne žurimo sa objavljivanjem vijesti i da više pažnje posvetimo provjeri nekog sadržaja. Ovo naročito važi za medije koji moraju na vrhu prioriteta imati, ne brzinu objavljivanja bilo kakve vijesti, već objavljivanje tačne i provjerene informacije, koja potiče od kredibilnog i provjerenog izvora”, upozorava Nina Redžepgić.
Zloupotreba u političke svrhe: Lažne vijesti su često ,,alat” za ostvarivanje političkih interesa. Zvanični zdravstveni podaci se intepretiraju na način kako to odgovara političkim grupacijama ili pojedincu, a sve s ciljem izazivanja krize ili skretanja pažnje sa važnih problema.
,,Počev od vijesti da je virus lažan i iskonstruisan, da je to obični grip, pa do veoma zlonamjernih konstrukcija nekihpolitičara da su ljudi koji leže u bolnicama plaćenici koji su tu da zavaraju poštene građane. Ili tvrdnje nekog navodnog doktora u često emitovanim reklamama da je neki pseudolijek ili dodatak ishrani koji on reklamira - način da se izborite sa rakom i sa kovidom. Ovo su ozbiljne stvari, iza koji bi morala da postoji ozbiljna odgovornost, pa i krivična, po mom mišljenju”, ističe Redžepagić.
Građane je takva zloupotreba dovodila u zabludu, pa je koršćenje maski često dovođeno u vezu sa političkim subjektima, umjesto sa zdravstvenim mjerama, objašnjava naša sagovrnica.
“Posljednjih nedjelja je sve bilo politika. Čak i pridržavanje mjera i sigurni pozdrav na distanci je bio ispolitizovan. Čula sam više puta „sada ne moramo da nosimo maske“, nijesu više „oni“. Građani moraju shvatiti ozbiljnost ove situacije i preuzeti odgovornost za sopstveno ponašanje. Takva etika ne može i ne smije biti ničija, osim lična politika. I to politika empatije i zdravog odnosa prema „bližnjima“, ističe Redžepagić.
Ono što je posebno zabrinjavajuće, u periodu epidemije - glasnije od riječi medicinskih stručnjaka - čula se riječ vjerskih vođa i političara.
,,Na kraju, vjerujem da je najviše svim ovim bila zlostavljana ne neka vjerska kategorija, već veliki dio sekularno orjentisanih građana. Ako nijeste vjernik sa nacionalno zapjenjenim predznakom, ako ste liberalno ili ateistički opredijeljeni, imali ste veoma malo prostora za zdrav život. Na kraju krajeva, imali smo vjerske lidere i doktore koji pozivaju na vjerske skupove, patriote koji pozivaju na patriotske skupove. Odlutali smo od suštine koju, na kraju krajeva, svaka religija dominantno promoviše, a svaka etika prepoznaje kao vrijednost - a to je da čuvamo druge od sebe i sebe od drugih”, zaključuje Nina Redžepagić.
