Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Dejan Jović, kazao je da će Balkan i nakon dolaska Džoa Bajdena na čelo SAD-a ostati sporedna tema američke spoljne politike, osim u slučaju da neko iz regiona ne izazove pažnju i time privuče SAD da se uključe u naše prilike.
„To bi mogli oni koji su nezadovoljni svojim sadašnjim položajem i koji očekuju da će im Bajden pomoći da ga promijene na bolje. Prije svega, mislim da će takvih pokušaja sada biti od strane bošnjačkog političkog rukovodstva, kao i Albanaca s Kosova – prema kojima je Bajden i u prošlosti imao mnogo razumijevanja i za koje je mnogo učinio. Ali, kao što su se mnogi u srpskoj politici nadali da će Tramp za Srbe učiniti mnogo – pa je na kraju učinio ili malo ili skoro ništa – tako mislim da će i ovi drugi vjerovatno na kraju ostati razočarani“, rekao je Jović Portalu Analitika.
On smatra da se izborom Bajdena za predsjednika SAD-a ništa značajnije neće promijeniti u odnosima te države s Crnom Gorom.
„Jer se ništa značajnije nije ni dešavalo, osim što je Crna Gora – uz pomoć SAD-a – ušla u NATO, premda je Tramp imao nekih dilema oko toga u kojoj mjeri je to korisno za SAD. Tramp je, sjećamo se, gurnuo laktom crnogorskog premijera, ali nije blokirao ulazak u NATO. No, bio je manje zainteresovan za NATO od Bajdena, tako da oni u Crnoj Gori koji su bili za ulazak države u NATO, mogu biti zadovoljni pobjedom Bajdena“, ocjenjuje Jović.
Naš sagovornik kaže da je Bajdenova pobjeda izraz želje da se SAD vrate na siguran i poznat put.
„Alternative ima, i za mnoge je bila atraktivna, ali je mnoge i razočarala i uplašila. Mislim da je Americi bio potreban povratak u ʼnormalnostʼ i u ono što poznaju. S Bajdenom ima manje neizvjesnosti“, konstatuje Jović.
ANALITIKA: Koji su ključni razlozi zbog kojih je Donald Tramp pretrpio poraz na predsjedničkim izborima u SAD-u, odnosno – zbog kojih je Džo Bajden ostvario pobjedu na njima?
JOVIĆ: Mislim da je ključan bio osjećaj mnogih da slijedi velika neizvjesnost – zbog pandemije i njenih ekonomskih, zdravstvenih i društvenih posljedica. Bajden je izgledao kao mirniji, solidniji i iskusniji političar, koji može upravljati sistemom. Tramp je od početka ʼratovaoʼ s institucijama, vodio personaliziranu politiku i razarao institucije – i unutar SAD-a i u međunarodnom prostoru. Mislim da je Americi bio potreban povratak u ʼnormalnostʼ i u ono što poznaju. S Bajdenom ima manje neizvjesnosti.
ANALITIKA: Ako je – kako ste nam prije četiri godine kazali u intervjuu – izbor Trampa za lidera SAD-a izraz neprihvatanja da nema alternative, čega je onda izbor Bajdena izraz?
JOVIĆ: Izraz želje da se SAD vrate na siguran i poznat put. Alternative ima, i za mnoge je bila atraktivna, ali je mnoge i razočarala i uplašila. To se često dešava s alternativama stanju za koje mislimo da je predugo bilo nepromijenjeno, pa je počelo izgledati kao nepromjenjivo. Revolucije i velike promjene brzo razočaraju mnoge od onih koji su ih podržavali ili u njima učestvovali, a druge uplaše. To je, otprilike, bilo i u ovom slučaju.
ANALITIKA: Iako čestitke Bajdenu stižu i iz republikanskog tabora, Tramp još nije priznao izborni poraz. Može li njegovo insistiranje na negiranju rezultata izbora uvesti SAD u neku vrstu dublje institucionalne krize i društvene nestabilnosti?
JOVIĆ: Politički gledano, izgleda mi da je stvar završena, premda pravni postupci mogu trajati neko vrijeme. No, podjele će ostati, jednim dijelom i zato što Tramp vjerojatno neće nikada priznati poraz. On mi izgleda kao netko tko će uvijek tvrditi da je nepravedno izgubio, da je pokraden i sl. On je proizvodio permanentne institucionalne krize, tako da sada očekujem stabilizaciju institucija. No, očekujem i veću društvenu nestabilnost u odnosu na ranija razdoblja, posebno ako se pandemijska kriza nastavi.
ANALITIKA: Kako ocjenjujete Trampove rezultate tokom četvorogodišnjeg mandata?
JOVIĆ: Mogu ga ocijeniti u području vanjske politike, budući da je to područje moje stručnosti. Djelovao je samostalno, reformistički, ali na način koji je bio destruktivan za postojeći međunarodni poredak. Nije vodio računa o prethodno potpisanim sporazumima – npr. iranskom nuklearnom sporazumu i Pariškom klimatskom – nije vodio računa o održanju dobrih odnosa sa svim saveznicima unutar NATO-a, a istovremeno je pokretao inicijative s ljudima i režimima kao što je Kim Džong Unov u Sjevernoj Koreji. Nije loše što je to pokušao, ali je time poslao signale i drugima – da nije važno kakav je režim i koje vrijednosti zastupa.
Izgubio je prijatelje, ali Amerika ipak nije izgubila ni na moći, ni na važnosti u njegovom mandatu. Orijentirao je vanjsku politiku prema Kini i gradio savezništva sa zemljama koje okružuju Kinu: u okviru QUAD grupe s Japanom, Indijom i Australijom. Općenito, njegova oštra politika prema Kini vjerojatno će ostati najveći njegov doprinos američkoj spoljnoj politici, jer mislim da će i budući američki predsjednici imati Kinu u fokusu.
Na Bliskom istoku, favorizirao je Izrael i oslanjao se na premijera Netanjahua. Mislim da Bajden neće poništiti sporazume koje je Tramp tamo postigao, ali se može očekivati zahladnjenje u odnosima sa samim Netanjahuom.
ANALITIKA: Šta Trampov poraz predstavlja za populiste širom svijeta?
JOVIĆ: To je i njihov poraz. Oni su tvrdili da je Bajden predstavnik globalizma, elite, poretka, i da je stoga predstavnik onog dijela Amerike koji je već izgubio i ne može se više oporaviti – samo to, navodno, on, a prethodno i Hilari Klinton, nisu shvatili. Međutim, i Hilari Klinton i on dobili su više glasova od Trampa, tako da nije baš točno da je politika globalizma, liberalne demokratije – uključujući i liberalni intervencionizam – nepopularna i da nema podršku.
Glavni podržavatelji Trampa u međunarodnim odnosima su oni lideri koji ne žele da ih institucije u njihovim zemljama, kao ni one u svijetu, kontroliraju ili na bilo koji način im ʼsmetajuʼ. Zato su podržavali nekoga tko je radio na permanentnoj ʼantibirokratskoj revolucijiʼ, tj. na stvaranju direktne veze između sebe i ʼnarodaʼ. Ovo je poraz tog koncepta, premda nije definitivan, jer oni imaju ili će uskoro naći nove ʼfavoriteʼ.
ANALITIKA: Koji su najveći izazovi pred Bajdenom na unutrašnjem planu? Može li novi američki predsjednik smanjiti veliku polarizaciju društva u SAD-u?
JOVIĆ: Donekle. Polarizacija se događa u svim demokratskim društvima, a američko je izrazito pluralistično, što još više naglašava te trendove. Međutim, nisam stručan za američke unutarnje odnose, tako da više od ovoga ne bih mogao reći.
ANALITIKA: Šta će biti Bajdenovi spoljnopolitički prioriteti? Kakve će odnose SAD imati s Rusijom (koja ovog puta nije optuživana za miješanje u izborni proces), Kinom i EU?
JOVIĆ: On je rekao da je Rusija glavni protivnik, a Kina glavni konkurent. U Bajdenovoj viziji, EU je saveznik i prijatelj, s kojim treba obnoviti evroatlantsko savezništvo, koje je Tramp zanemarivao. Međutim, odnos prema Rusiji nije se značajnije promijenio ni za vrijeme Trampa, premda su ga optuživali da je izabran uz pomoć Rusije, odnosno preko ruskog interveniranja u izbore. Bajden je čovjek koji se sjeća Hladnog rata i na svijet gleda vjerojatno i iz te perspektive. Ali, Tramp je bio bliži Poljskoj i Mađarskoj, dvjema konzervativnim zemljama, koje su pokušale – u okviru inicijative Tri mora – rekonstruirati istočnu Evropu kao političku cjelinu i okrenuti EU još više protiv Rusije. Tako da, u krajnjoj liniji, ne očekujem veće promjene u odnosima SAD-a prema Rusiji, kao ni prema Kini.
ANALITIKA: Očekujete li veće prisustvo SAD-a na Balkanu, s obzirom na to da Bajden slovi za odličnog poznavaoca regionalnih prilika?
JOVIĆ: Balkan nije prioritet američke vanjske politike; nije vjerojatno ni među 20 glavnih tema. Tako će i ostati, osim ako netko ovdje kod nas ne izazove pažnju i time privuče Ameriku da se uključi. To bi mogli oni koji su nezadovoljni svojim sadašnjim položajem i koji očekuju da će im Bajden pomoći da ga promijene na bolje. Prije svega, mislim da će takvih pokušaja sada biti od strane bošnjačkog političkog rukovodstva, kao i Albanaca s Kosova – prema kojima je Bajden i u prošlosti imao mnogo razumijevanja i za koje je mnogo učinio. Ali, kao što su se mnogi u srpskoj politici nadali da će Tramp za Srbe učiniti mnogo – pa je na kraju učinio ili malo ili skoro ništa – tako mislim da će i ovi drugi vjerojatno na kraju ostati razočarani.
ANALITIKA: Kakav će biti odnos novoizabranog predsjednika SAD-a prema rješavanju kosovskog pitanja? Šta će se desiti sa sporazumom koji su u septembru Srbija i Kosovo potpisali u Vašingtonu? Vi ste u jednom razgovoru kazali da taj dokument – ma koliko bio čudan – ima važne potencijale za Srbiju, čija se pozicija u regionu, kako smatrate, popravila nakon njegovog potpisivanja.
JOVIĆ: Bajden će više od Trampa raditi na daljnjem priznavanju Kosova, ali je takođe pitanje hoće li u tome biti uspješan, posebno u zemljama kao što su Grčka, Španija i druge, koje ni 12 godina nakon samoproglašene nezavisnosti ne priznaju Kosovo, a članice su i EU i NATO-a.
Mislim da Bajden neće poništiti sporazum iz Vašingtona, kao što smo već čuli da neće poništiti ni slične sporazume koje je Izrael potpisao s arapskim zemljama uz pomoć SAD-a. Srbija bi trebala iskoristiti to što je premještanjem ambasade u Jeruzalem napravila veliki ʼustupakʼ Izraelu, i pokušati ga snažnije angažirati u balkanskoj politici na svojoj strani; u tome je glavni dobitak za Srbiju od toga sporazuma. No, kao i sa svim sporazumima, on ima samo potencijal, a da li će se taj potencijal razviti u stvarnu korist – to zavisi od ponašanja strana nakon potpisivanja.
ANALITIKA: Kakvu će politiku SAD voditi u BiH? Bajdenova pobjeda slavila se na ulicama Sarajeva, a njegova kampanja je u oktobru objavila dokument „Vizija američkih odnosa s BiH Džoa Bajdena“, u kome se navodi da će on podržavati suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter BiH. Šta to, u praksi, znači?
JOVIĆ: Ne znamo da li je Bajden zagovornik statusa quo kad se radi o, recimo, Dejtonskom sporazumu, ili će se okrenuti ideji revizije Dejtona, pa predlagati i insistirati na centralizaciji i dodatnoj integraciji u BiH. On može i jedno i drugo, samo neće ići putem dezintegracije te zemlje, u čiji su opstanak SAD uložile mnogo svog kapitala i utjecaja.
Bajden neće blagonaklono gledati na pokušaje da se vodi politika koja podsjeća na Miloševićeva vremena, ili da se glorificiraju politički lideri poput Radovana Karadžića ili vojni poput Ratka Mladića. Međutim, ne treba zaboraviti da postoji mogućnost da i srpska i hrvatska strana, koje obje inzistiraju na ʼpovratku izvornom Dejtonuʼ, imaju koristi od njegove politike ako ta politika bude orijentirana ka očuvanju Dejtona, a ne ka njegovoj reviziji. Dejtonski sporazum donijet je upravo u doba Klintonove administracije, dakle za vrijeme demokrata.
Ako, međutim, Bajden krene putem revizije, odnosno centralizacije BiH, jačanja građanskog identiteta i osjećaja pripadnosti cjelini a ne samo etničkim grupama, to će biti problem za sadašnja rukovodstva Srba i Hrvata u BiH. Oni, zapravo, ne žele nikakvu daljnju integraciju, a pitanje je da li žele i opstanak BiH kao države. Što više dilema u vezi sa svojom pozicijom po tom pitanju oni ostavili, to će imati većih problema s Bajdenovom Amerikom.
ANALITIKA: Hoće li se s Bajdenovim izborom promijeniti nešto u odnosima Crne Gore i SAD-a?
JOVIĆ: Mislim da neće, jer se ništa značajnije nije ni dešavalo, osim što je Crna Gora – uz pomoć SAD-a – ušla u NATO, premda je Tramp imao nekih dilema oko toga u kojoj mjeri je to korisno za SAD. Tramp je, sjećamo se, gurnuo laktom crnogorskog premijera, ali nije blokirao ulazak u NATO. No, bio je manje zainteresiran za NATO od Bajdena, tako da oni u Crnoj Gori koji su bili za ulazak države u NATO, mogu biti zadovoljni pobjedom Bajdena.
ANALITIKA: Kakva su očekivanja Hrvatske od Bajdena? Pojedini zagrebački komentatori otišli su bili toliko daleko u prizivanju Bajdenove pobjede, da su pisali da bi „Trampova politika mogla dovesti Srbiju do Siska“...
JOVIĆ: Hrvatsko rukovodstvo pozdravilo je njegovu pobjedu, a predsjednik Milanović je čak i prije izbora rekao da nedavna posjeta američkog državnog sekretara Pompea Hrvatskoj nije važna jer se radi o vlasti koja odlazi. Za razliku od svoje prethodnice, Kolinde Grabar Kitarović, predsjednik Milanović je kritičan prema američkoj politici pod Trampom, i nije bio ni zagovornik inicijative Tri mora; jedino je predlagao da Hrvatska kupi američke borbene avione. Premijer Plenković je u potpunosti okrenut prema EU. Tako da su obojica, i predsjednik i premijer, pozdravili rezultate izbora u SAD-u, jer smatraju – s pravom – da će oni ojačati i EU i NATO, a to je u strateškom interesu Hrvatske.
ANALITIKA: Bajden je februara 1979, u Ljubljani, kao senator, prisustvovao sahrani Edvarda Kardelja. Iz tog grada je, dan nakon izbora u SAD-u, slovenački premijer Janez Janša čestitao pobjedu Trampu, iako je bilo još mnogo neprebrojanih glasova. Hoće li se ovaj gaf „osvetiti“ Slovencima ili će odlazak Melanije Tramp iz Bijele kuće biti jedina loša vijest po njih?
JOVIĆ: Bit će taj gaf brzo zaboravljen u SAD-u, ali ne i u EU. Slovenija je zbog Janšine čestitke Trampu rizikovala da ju se tretira kao zemlju koja solira nasuprot EU. Razumio bih to da je Melanija Tramp nešto učinila za Sloveniju u toku mandata njenog supruga, ali ona Sloveniju nije javno spominjala, tako da je ovo više bio izraz Janšinog populizma i desničarenja, nego solidarnosti s američkom prvom damom na odlasku.
