Vlast i opozicija u Crnoj Gori i dalje su bez ikakvih naznaka za postizanje dogovora o izlasku iz političke i institucionalne krize u kojoj država tavori već predugo. I dok je građanska Crna Gora krenula u vaninstitucionalnu bitku za organizovanje vanrednih parlamentarnih izbora, ali i odbranu ključnih demokratskih vrijednosti, čelnici parlamentarnih stranaka u petak su obavijestili javnost da su imali još jedan neuspješan pokušaj pokretanja dijaloga o deblokadi institucija, izboru sudija Ustavnog suda, izborima...
Budući da se zbog političke paralize Crne Gore nakon pada dvije vlade za svega pola godine, te totalne neizvjesnosti pregovora o novoj, ali i pokušaja neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku države, sve češće nagovještava i mogućnost posredovanja međunarodne zajednice, aktuelni društveno-politički momenat za Portal Analitika komentariše prof. dr Branislav Radulović.
Analitika: Više puta javno ste ponudili rješenje poput "koncepta 49", izbora koncentracione - prelazne vlade, načina deblokiranja Ustavnog suda i Sudskog savjeta itd, koji su podržani sa više domaćih i međunarodnih adresa. U čemu vidite razloge za odbijanje da se postigne kompromis?
Radulović: Kompromis vodi rješenju, a preduslov za njega je dijalog i želja za postizanjam pozitivnog ishoda. Odbijanje kompromisa znači da pojedini akteri svoju političku šansu vide u, potencijalno svjesno projektovanoj, krizi.
Moguće je da njima to donosi trenutni benefit, ali postojeća institucionalna kriza, koja se samo produbljuje i koju dodatno prati finansijska, već ostavlja vrlo opasne posljedice.
Loši potezi nikada ne daju dobre rezultate
Crna Gora je izgubila svoj primat u EU integracijama, većina institucija je u v.d. stanju ili nema kvorum za odlučivanje, finansije imaju karakter "naduvanog balona", dovedena je u pitanju spoljno-politička orijentacija države. Dakle, odbijanjem dijaloga i nepostizanjem kompromisa nije došlo do tako potrebne konsolidacije institucija i konsolidacije demokratije. Zasigurno to nije interes crnogorskih građana, ali moguće da jeste nekih adresa van Crne Gore. U kontekstu rata u Ukrajini sve to dobija dodatnu, širu dimenziju.
Analitika: Kako ocjenjujete sve veće prigovore na ozbiljan zastoj EU integracija?
Radulović: U izvještaju EK eksplicitno se navodi da "Vlada i Skupština nijesu pokazale posvećenost EU integracijama". Samo ova činjenica, u društvu koje je zaista evropski orijentisano, bila bi dovoljna da se skrate mandati i organizuju prijevremeni izbori.
Nažalost, EU agenda je postala "mantra" i posljednjih nekoliko godina crnogorsko društvo je i po ovom pitanju doživjelo tešku regresiju. Da bi se EU agenda obnovila i "hardverski i softverski" potrebna je obnova političke energije koja bi je nosila. To bi značilo da se prestane sa forsiranjem "sporednih kolosijeka" poput Otvorenog Balkana, snažno podrži Berlinski proces, izabere nova vlada koja bi imala puni legitimitet i mandat da u naredne četiri godine, sanira greške prethodnih i vrati Crnu Goru na čelo procesa među državama Zapadnog Balkana.
Međutim, ukoliko liderstvo državnim politikama preuzmu strukture koje su duboko antievropske i anti NATO, Crna Gora vrlo brzo može biti "sporedna adresa briselske politike".
Analitika: Kakve bi bile posljedice ukoliko bi se istrajalo na ponovnom usvajanju i primjeni izmjena i dopuna Zakona o predsjedniku države?
Radulović: Logika da politička većina može "sve, pa i suprotno Ustavu", nije princip funkcionisanja demokratije i najpogubnija je upravo za nosioce takve političke logike. Misao Valtazara Bogišića da "što se grbo rodi vrijeme ne ispravi" trebala bi biti upozorenje da nije moguće na neustavnom zakonu dobiti legitimnu vladu. Stoga, već sada stižu jasne poruke sa pojedinih EU adresa da vlada izabrana na osnovu spornih "intervencija" na Zakonu ne bi dobila međunarodno priznanje.
Analitika: Čini li vam se da je sve uočljivije da "stara-nova" većina ne pridaje značaj upozorenjima iz EU, pa čak pojedini funkcioneri tog bloka otvoreno prozivaju EU da se "ne mješa u unutrašnja pitanja"?
Radulović: Crna Gora je u ugovornom odnosu sa EU i preuzela je jasne obaveze posebno u dijelu vladavine prava, izgradnje institucija, jačanja demokratije, spoljnje politike… Stoga, čitav set resornih politika i zakonskih rješenja morali su prethodno proći ocjenu EK. To je zato što mi imamo ambiciju da postanemo dio njihovog kluba i zato je razumljivo da moramo usaglasiti svoje politike sa onima čiji dio planiramo postati.
Da bi se EU agenda obnovila potrebna je i obnova političke energije koja bi je nosila
Naprasna odbrana "našeg prava da sami o sebi odlučujemo" nije nikakva odbrana suvereniteta već potreba da se uspostavi princip "naša ulica, naša pravila". Upravo serija takvih ponašanja i zakonskih tekstova koje je osporila i Venecijanska komisija, dovelo je da izgubimo raniju poziciju "lidera" i od "dobre Balkanske priče" sve više postajemo još jedna "slaba karika na Balkanu". Više od do sada učinjenih grešaka brine istrajavanje na tom, pogrešnom i neprihvatljivom modelu upravljanja državom
Analitika: Kako tumačite ovoliku „zabrinutost“ vezanu za stanje u Ustavnom sudu onih koji su prvo bili za sve kandidate uzdržani ili onih koji su u slučaju Sudskog savjeta glasali protiv kandidata kakav je npr. profesor Vučinić?
Radulović: Ustavni sud, a samim tim pravna sigurnost i vladavina prava, nakon 30. jula ove godine kada smo imali izvanrednu priliku da ispunimo dio EU agende i u oktobru dobijemo pozitivan izvještaj EK, postaju sve više kolateralna šteta politike koja je prvo zamjenila red prioriteta, a sada ozbiljno izlazi iz ustavno dozvoljenih pravila. Stoga, sada je očito da se ovo pitanje mora rješavati u okviru "širokog paketa mjera" izlaska iz krize, na šta ukazuje i međunarodna zajednica. Loši potezi nikada ne daju dobre rezultate i sada je samo pitanje da li su oni produkt manjka kompetencija i znanja ili su proizvod dobro osmišljene namjere da se Crna Gora, za potrebe drugih adresa, uvede u institucionalnu agoniju, finansijsku depresiju i spoljnopolitičku dezorijentisanost.
Analitika: Nakon neuspjeha pregovora parlamentarnih partija u Skupštini, sve češće se govori o potrebi "međunarodnog posredovanja" za slučaj da se istraje na neustavnim rješenjima i samim tim nastavka institucionalne agonije. Kakav je vaš stav po ovom pitanju?
Radulović: Crna Gora ima bogato iskustvo sa međunarodnom medijacijom, koja je u nekoliko slučajeva omogućila izlazak iz krize. Tako je međunarodna zajednica pomogla 2002. da se, uz prethodno obezbijeđeni dijalog i postignuti kompromis, izabere predsjednik Ustavnog suda ili 2006. da se mirno i regularno sprovede referendum. Ne treba zaboraviti ni značaj Venecijanske komisije u više slučajeva, kao npr. 2013. kod uspješno sprovedene ustavne reforme.
Očito da se i sada nalazimo u predvorju potrebe za "arbitražom" koja bi pomogla da se hronična politička kriza, koja dovodi do sve veće anksioznosti društva, ne radikalizuje sa još težim posljedicama. Eventualno odbijanje jedne od "strana" da prihvati tako organizovani dijalog bio bi ne samo jasan znak već i potvrda da proizvedena kriza nije posljedica "deficita crnogorske demokratije" već jasno projektovana strategija i definisani cilj.
