“Temeljni ugovor sa SPC pisan je tako da ga smatram najdrskijim i najpodlijim dokumentom koji je skupina ljudi nezavisno od vjere, nacionalne pripadnosti ili intelektualnog nivoa mogla sastaviti. Ta skupina je, u ime toboš nekih najviših vrijednosti, pokušala navesti Crnu Goru da stranom autoritetu preda potpunu vlast nad sobom i odrekne se prava da svoj život uređuje na svoj način”, poručio je u razgovoru za Portal Analitika ugledni crnogorski intelektualac, akademik DANU, prof. dr Radovan Radonjić.
Naš sagovornik, Temeljni ugovor vidi kao pokušaj dovođenja Crne Gore u najsramnije ropstvo koje se može zamisliti.
“Nekad se govorilo da svi ljudi nečemu robuju, ali najsramnije je ono ropstvo u koje ljudi stupaju dobrovoljno, a to se sada u Crnoj Gori traži”, dodaje Radonjić.
Napominje kako ne može da shvati da postoje osobe koje su spremne na ovakav potez.
“Ne mogu da zamislim da u Crnoj Gori, odnosno u bratskoj joj Srbiji, uz sve probleme koji opterećuju njihove sadašnje međudržavne odnose, postoji osoba sa elementarnim osjećajem časti i ponosa, koja bi mogla sebe radi, svojih predaka i potomaka, ugleda svoje zemlje u svijetu, ali i radi obaveze prema čovječanstvu čiji je dio - da stavi potpis na takav dokument”, izričit je Radonjić.
Podsjeća da se SPC, prilikom zahtjeva za potpisivanjem Temeljnog ugovora, često poziva na tzv. 800-godišnje prisustvo u Crnoj Gori, koje, tvrdi on, nikada nije postojalo.
“Što se tiče 800-godišnjeg prisustva srpske crkve u Crnoj Gori, izjavljujem pod moralnom i svakom drugom odgovornošću da, isključujući vrijeme Zete pod Nemanjićima a to je nekih 170 godina, nikad, nijednog sata, čak ni minuta, nije legitimno bila prisutna u Crnoj Gori da bi joj to davalo pravo da je smatra svojom, prisvaja njena materijalna i kulturna dobra i bilo što traži od nje. To, razumije se, važi i za posljednjih trideset godina, tj. od AB revolucije do danas”, naglašava Radonjić.
Argumentima protiv dvorsko-istoriografskih nadmudrivanja
Za Portal Analitika najavljuje da radi na prikupljanju materijala i da će uskoro izaći u javnost sa argumentacijom, koju će, kako ističe, svako kome je do toga stalo moći da provjeri.
“Vrijeme je da u razgovorima o tako ozbiljnim stvarima, umjesto prepričavanja mitova i kvazi-pravničkih, odnosno dvorsko-istoriografskih nadmudrivanja, na vidjelo dana iznesemo dokaze u formi argumenata koji su neoborivi, budući da niko nema pravo da između dva tradicionalno bliska naroda, Srba i Crnogoraca, koji su vjekovima dijelili gotovo istu ili veoma sličnu sudbinu, sije sjeme zla i nepovjerenja, umjesto da radi na njihovoj kulturno-duhovnoj emancipaciji i opštem razvoju i napretku na principima dobrosusjedstva i uzajamnog pomaganja”, poručuje Radonjić.
Ističe da, ukoliko se ispostavi da je bilo gdje pogriješio što, kako dodaje, nikada nije isključeno, znaće da se izvini.
“Razumije se, ne s osjećanjem prevelike krivice, već svjestan da sam svojom postupcima i iskazima, osim nečijih mogućih iritacija, izazvao i nešto veoma pozitivno, podstakao da se na razumnoj naučnoj osnovi nastavi i proširi jedan prihvatljiv razgovor i o najtežim i najneprijatnijim stvarima. Onim u kome će uzajamne apriorne vike, podmetanje i optužbe biti zamijenjene mirnim, ozbiljnim i argumentovanim sučeljavanjem stvarnih, neupitnih argumenata”, poručuje Radonjić.
SPC neprestano pokušava da Crnu Goru izbriše iz istorije
Kao neko ko je intenzivno pratio i učestvovao najprije u jugoslovenskoj, a zatim i u crnogorskoj politici, Radonjić je često oštro komentarisao crnogorske tranzicije i na taj način pokušavao sugerisati tridesetogodišnjoj vlasti gdje zastranjuju u odnosima sa SPC i koji se budući scenario može očekivati.
Kada je riječ o SPC i njenim pretenzijama u Crnoj Gori, naš sagovornik ukazuje kako je to predvidio davno i podsjeća na intervju iz oktobra davne 1992, u kojem je rekao sljedeće:
“Ne treba imati iluzija: antinomija srpska pravoslavna crkva - crnogorska država spada u red nepomirljivih. Problemi koji će iz nje emanirati javljaće se u još oštrijem i neprijatnijem vidu sve dok ili Crna Gora ponovo ne dobije svoju autokefalnu crkvu ili pak Srpska pravoslavna crkva ne učini Crnu Goru svojim državnim prostorom“.
Kako za Portal Analitika pojašnjava, problemi na relaciji crkva-država ne predstavljaju novinu ni na globalnom nivou, kroz istoriju, makar kad je hrišćanstvo u pitanju, jer datiraju od nastanka hrišćanstva. Jedino rješenje koje se, kaže, pokazalo efikasnim kroz istoriju jeste reformacija crkve.
“Imamo crkve na zapadu koje su proglasile najsvetiju religijsku dužnost da vjernik stvara što više materijalnih dobara. Između tih crkava i tamošnjih država brzo je došlo do pomirenja, jer se tu više radilo o prelasku crkava na logiku kapitala, nego odricanje kapitalista od profita i priklanjanje očekivanjima da će njihove zadatke, ciljeve i interese ispunjavati nebo”, kaže Radonjić.
S druge strane, kako ističe, istočna, pravoslavna crkva nikada nije prošla kroz ove procese, te je, kako navodi, pomirenje između crkve i države izostalo.
“Ono što je umjesto pomirenja i te kako prisutno jeste rivalitet između crkve i države oko toga ko će imati najjači uticaj u državi, radi pribavljanja materijalnih dobara”, dodaje Radonjić.
Kao primjer dvostrukih aršina SPC, on citira Jevanđelje po Mateju, poglavlje 18.19 i 20 koje kaže da se ne mogu istovremeno služiti dva gospodara, Bog i „Mamon“ - simbola trulog bogatstva, eksploatacije i svakako drugog zlostavljanja i ponižavanja jednih ljudi za račun povlašćenosti i gospodstva drugih.
Vrijeme je da na vidjelo iznesemo neoborive dokaze, budući da niko nema pravo da između Srba i Crnogoraca sije sjeme zla i nepovjerenja
U tom kontekstu, poručuje da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori sasvim dobar primjer, jer je umjesto boga služila i služi - Mamonu.
“Ta Crkva osim borbe za vlast i želje da raspolaže što većim materijalnim dobrima, neprestano pokušava da Crnu Goru izbriše iz istorije, ne priznajući ni njenu naciju, ni njenu kulturu, ni njenu državu, a sve to u korist jedne toboš bratske države”, ističe Radonjić.
Pomirenja ne može biti između dva toliko suprotna cilja
Kada je riječ o aktuelnim političkim dešavanjima u zemlji, naš sagovornik ukazuje da je, još od posljednjih parlamentarnih izbora, riječ “pomirenje” glavna floskula u nastupima crnogorskih političara. Takođe, to pomirenje mu za sada izgleda kao neostvariv cilj.
“Pomirenja ne može biti između dva toliko suprotna cilja i interesa kakav je jednih da države Crne Gore nema i interesa Crnogoraca da svoju državu sačuvaju. Dijalog je razgovor normalnih o pitanjima, povodom kojih je moguće postići sporazum radi boljeg rješenja. U ovom slučaju ne vidim da se sporazum može praviti između nekoga ko želi da uništi Crnu Goru, ne odustaje od toga i to javno kaže, i onih koji su stvarali tu državu i istorijski je branili hiljadu godina”, dodaje Radonjić.
A za takvu situaciju u kojoj se Crna Gora našla, prema mišljenju Radonjića, velikim dijelom je zaslužna i prethodna tridesetogodišnja vlast.
“Van svake sumnje je da je vlast DPS-a iza sebe ostavila brojna nepočinstva i samim tim zaslužila poraz na izborima. Međutim, odlazeća Vlada je za godinu i nešto više koliko je bila na čelu Crne Gore, pokazala da su i korupcija i nepotizam i svi drugi nedostaci makar za kub veći od onoga što su oni radili. S tim što je tome, pride, zaustavila put Crne Gore prema Evropi i pokazala se kao zakleti neprijatelj postojanja crnogorskog društva i države i svih koji nisu pod kontrolom SPC, koja je i izabrala ovu Vladu”, kazao je Radonjić.
Crnu Goru hitno vratiti na put ka EU
Kako dodaje, jedno što se ne može osporiti vlasti DPS-a jesu veliki pomaci u spoljnoj politici i put ka Evropskoj uniji, kojem se, kako dodaje, Crna Gora mora pod hitno vratiti.
“Manjinska vlada je samo nagovještaj probuđene svijesti građana Crne Gore, da smo zalutali u nešto što ni istorijski ni teorijski ni civilizacijski ne smijemo sebi dozvoliti, a to je grubo odstupanje ne samo od procesa EU, nego od procesa kretanja savremene civilizacije”, ocijenio je Radonjić.
Osim borbe za vlast i želje da raspolaže što većim materijalnim dobrima, SPC neprestano pokušava da Crnu Goru izbriše iz istorije
Podsjetio je i da su se prije nešto više od godinu svi izjašnjavali kao podržavaoci ideje o integracijama, često koristeći parolu “ko nije za Evropu nije za vlast u Crnoj Gori”, međutim, napominje, put ka Evropskoj uniji za to vrijeme potpuno je zanemaren.
“Zauzvrat smo dobili najgoru vrstu diktature, najgore društvene strukture koja postoji u savremenom svijetu, a to je otuđena struktura crkve, koja ne samo da izlazi iz okvira normi normalnog ljudskog ponašanja, nego i iz onoga na šta je precizno obavezuju dogme njenih vasiljenskih sabora”, kaže Radonjić.
Od prevaranata se može očekivati samo prevara
Podsjeća da, prema dogmama, crkva nema pravo da se bavi ni političkim ni vojnim pitanjima, već strogo vjerskim djelovanjem kod onih koji su spremni da slijede logiku crkve.
“Religija i sekularni svijet razlikuju u nečemu suštinskom. Prva vjeruje u dogme, a one joj ne dozvoljavaju da se ponaša van njih. A druga se temelji na saznanju, kritici postojećeg i sposobnosti da se stvara novo. Koliko smo mi kao društvo nisko pali u tom pogledu govori struktura famoznih litija, u kojima su rame uz rame učestvovali vrhunski crnogorski intelektualci iz gotovo svih oblasti. Logičan je zaključak da su školovana gospoda, koja imaju znanja i zvanja kojima se služe da bi u faktičkom životu sticali sredstva za život, a istovremeno tvrde da su vjernici zapravo - endemski prevaranti”, poručuje Radonjić.
Navodi da isto važi i za crkvu.
“Isti je slučaj i sa gospodom iz crkvene hijerarhije. Jer, ako vjeruju u Boga i u Hristovu poruku da ne mogu istovremeno služiti Bogu i Mamonu, a hoće da se bave suprotno dogmatima vasiljenskih sabora državnim i vojnim pitanjima takođe su - prevaranti. A što se drugo može očekivati od prevaranata sem prevara”, poručuje Radonjić.
