Sad, kada ste, upadajući u klasičnu internet zamku, kliknuli na tekst zbog naslova ostaje samo da vas pitamo - kako ste, pobogu, očekivali romantičnu priču o domaćoj politici?
Romantike, dakle, nema, ali neke paralele mogle bi se izvući glede omiljenog holivudskog filma s kraja osamdesetih prošlog vijeka.
Da se podsjetimo, u originalnom filmu glavni lik, Bejbi, strasno se zaljubljuje u instruktora plesa.
U našem "filmu" Demokrate, po maniru, toliko liče na ono što je radio Donald Tramp prije nego je morao da napusti fotelju u Bijeloj kući da potpuno stoji paralela o fatalnoj zaljubljenosti u mentora.
Idemo dalje. Toliko puta su ljudi u posljednjih trideset i kusur godina pokušavali da ponove čuvene pokrete iz Prljavog plesa, da to ne bi moglo da se pobroji ni u knjizi, a kamoli u tekstu.
Tako se jedan par iz Somerseta, pokušavajući da izvede vrući plesni potez koji uključuje podizanje partnera visoko uvis, sudario toliko da su oboje pali u nesvijest.
Bum, eto je, opet analogija.
Ostaje da vidimo da li će se desiti tandemi Joanikije-Demokrate i Metodije-DHS
Partneri političke većine su, takođe, u pokušaju da izvedu bravure tokom svog prljavog plesa - popadali u političku nesvijest.
O, ima još paralela. Obožavanje originalnog filma zasniva se na narativu o ljubavi-protiv-svih-šansi.
Pogađate, i u našem "filmu" nazire se narativ o ljubavi-protiv-svih-šansi.
Tu se sada, valjda je bilo dovoljno da se opravda naslov, odvajamo od filma.
Jer, u našem stvarnom političkom životu niti je riječ o prvom plesu, niti o prvoj ljubavi.
Šta, dakle, da se od koga očekuje u danima koji dolaze?
Za Demokrate smo rekli - gledajte što je radio Tramp, oni će ponavljati. Mnogi se pitaju da li bi to moglo da uključuje i scene kao što je bio upad u Kongres. Pitanje je na mjestu.
Problem DF-a je isti - "molimo, pozovite kasnije"
Na tom političkom kraku, koji računa na vjernike koji slijede SPC, svakako su i Krivokapić i ministarska četvorka okupljena oko buduće Demohrišćanske stranke.
U procjenjivanju čije su šanse veće, odnosno ko će zagrabiti više - Demokrate ili DHS - treba uzeti u obzir da su, međunarodno, tandem Bečić-Boganović u silaznoj, a Milojko Spajić u uzlaznoj putanji.
Takođe, treba uzeti u obzir i bliske rodbinske veze Spajića i episkopa Metodija, za kojeg se sve glasnije priča da je stvarni taktičar SPC u Crnoj Gori. Za najbližeg saradnika birao ga je mitropolit Joanikije koji, čini se, sve češće ostaje na margini događaja.
Ostaje da vidimo da li će se desiti ono što se sada nazire, tandemi Joanikije-Demokrate i Metodije-DHS. I kakvi će tu biti odnosi sa Beogradom - crkvenim i sekularnim.
Jer, budući DHS, nekako, više je okrenut ka onoj političkoj opciji u Srbiji koju vezuju za tajkune Šolaka i Đilasa, medijski za Vijesti i Novu, a što se tiče Patrijaršije SPC za onu struju koju personifikuje vladika Grigorije. Ta je struja, naime, kontra onoj koju predvodi patrijarh Porfirije i koja je vezana za Aleksandra Vučića. Pitanje je, međutim, kakva je u tom kontekstu pozicija episkopa Metodija?
S druge strane Joanikije je, stvarnim izborom ili silom prilika, čvršće vezan za patrjarha Porfirija, time i za predsjednika Srbije.
No, Demokrate su se, svojevoljno ili silom prilika, do sada držale podalje od Vučića.
Prilično komplikovano? Zamislite kako je njima.
Tandem Bečić-Boganović je u silaznoj, a Spajić u uzlaznoj putanji
U političko-crkvenu kalkulaciju treba dodati i povezanost, tačnije, oduševljenost Vladimira Jokovića (SNP) vladikom Grigorijem.
Da li će mu to pomoći sada kada mu Zdravko Krivokapić otvoreno prijeti da će pocijepati ono što je od SNP do sada ostalo? Upravo po realnosti te prijetnje treba mjeriti buduće poteze lidera SNP.
Što se Demokratskog fronta tiče, izgleda da ih najviše brine to što im vlasnik telefona sa Andrićevog vijenca sve češće (p)ostaje nedostupan.
Moguće je da to nije voljom samog Aleksandra Vučića, nego bi moglo biti i posljedica međunarodnih pritisaka koje trpi.
Svejedno, problem DF-a je isti - "molimo, pozovite kasnije".
URA jednako strasno kao i DF, Demokrate i budući DHS želi ono što nazivaju demontažom DPS
Sad, koliko je Srba u Crnoj Gori koji će, birajući, staviti DF ispred SPC i koliko će biti teško očuvati partijsku infrastrukturu bez uobičajenih priliva iz Rusije i Srbije, nepoznate su u jednačini koju treba da riješe Mandić, Knežević i ekipa. Nema sumnje da sada, iz nužde, igraju isključivo na iskustvo. Nadajući se da ono - "molimo, pozovite kasnije" neće predugo trajati.
Svima pobrojanim usta su puna poziva na izbore kao rješenje za izlazak iz krize, a molitve su, jednako pune, želje da izbora ne bude jer za njih nijesu spremni.
Jedina stranka koja je jasno rekla da nije za izbore jeste GP URA.
Saopštavajući ideju o manjinskoj vladi kao rješenju, njihov lider Dritan Abazović rekao je kako su na partijskim organima zaključili da bi izbori bili samo gubljenje vremena, jer bi donijeli isti ili približno isti politički odnos snaga.
U osnovi tvrdnja je tačna, mada je puna istina da izbori ne odgovaraju ni URI, kao ni ostatku političkog spektra koji bi mogao činiti novu manjinsku postavku.
Čini se da je glavni cilj URE da tranziciju ka manjinskoj vladi napravi tako da što više umanji zavisnost od DPS.
Jer, nema sumnje, URA jednako strasno kao i DF, Demokrate i budući DHS želi ono što nazivaju demontažom DPS.
To pokazuje da je "fluidno", odnosno krajnje komplikovano i na ovom političkom polu i da ćemo se nagledati udaranja ispod struka i po cjevanicama. Ples će, dakle, biti prljav.
Ono što tek treba da vidimo jeste hoće li izgledati kao tango - tužna misao koja se pleše, koliko će u svemu biti "moravca", a koliko "kantrija". I da li je "kazačok" skinut sa plej liste.
