07.06.
02:20h
Studentska ulica je, te 1998. bila u preriji.
Osim studentskog doma, bila je tu (i danas je) omanja zgrada jedne podgoričke građevinske firme, u kojoj sam stanovao sa porodicom.
U preriji nas je uspavljivao lavež pasa, budio neki nadrndani kokot, tek probuđene ovce (spavaju li one uopšte?).
Krave bi po danu nezainteresovane plandovale po neurednoj livadi, koju su udžerice (još su tamo) odvajale od giganta "Radoja Dakića". Kojeg su, izgleda, samo komunisti umjeli da vode.
Ali jagnjad po Žabljaku nijesu, što im, vrlo principijalno, narod Crne Gore, s pravom, nikada nije oprostio.
Da je prerija još živa uvjerio sam se i sada, u stanu, u neposrednoj blizini te ulice, sjedeći za stolom, kao svaki, kojem je san otišao po tragu zaborava. Pa čujem isti onaj lavež pasa.
Tu i tamo.Vrlo glasan, ubjedljiv.
Nego, juče mi je poslat link na kojem se vidi i čuje, kako komšija Dritan u Skupštini kaže, crtajući me, ne spominjući moje ime, da sam uz pomoć zakupca plaže koji na njoj diluje drogu, promijenio vlast u Ulcinju.
Zovem sugrađanina koji u Podgorici obnaša vrlo važnu funkciju i pitam ga - ko je zakupac?
On mi kaže ime, koje mi ništa ne znači.
Znaš mu oca, dodaje i kaže - ko je otac.
Znao sam ga. Umro je.
Ubrzo mi iz Ulcinja stiže poruka od drugara Albanca.
Piše: "Nema ljekara za ovoga ( Dritana)".
Ima ustanova.
Odgovorih.
