U početku su bila oprečna mišljenja moje okoline o tome što ću da radim kao stjuardesa i tokom korona virusa, množila su se pitanja o opasnosti izlaganja zarazi… Uvijek sam imala punu podršku porodice kako kada je moj posao u pitanju, tako i tokom ove pandemije. I srećna sam što smo pomogli mnogima da se bezbjedno vrate u svoju domovinu avionima Montenegro erlajnza…
Ovako za Portal Analitika svjedoči stjuardesa kompanije Montenegro Airlines-a, Ivana Šćepanović, koja je radila na nekima od letova organizovanim, da bi svi crnogorski državljani u vremenu pandemije stigli u domovinu.
Ona je ispričala za naš portal kako izgleda jedan njen radni dan, kako je bilo jetjeti nebom usred pandemije korona virusa.
Posao stjuardese jako zanimljiv: Ivana Šćepanović je od malih nogu maštala o životu visoko među oblacima. Taj san iz djetinjstva živi već 15 godina, kao stjuardesa. Posao je čini srećnom, mada ima stresa, ali, kako kaže, nikada nije dosadno - u toku samo jednog dana se mijenjaju različiti gradovi, države, kolege…
,,Rijetko je da istu osobu sa kojom sam radila prethodnog, sretnem i narednog dana. Volim rad sa ljudima i da učinim da se za vrijeme leta svi u avionu osjećaju kao kod kuće. Obično su svi putnici na letovima raspoloženi, ima izuzetaka, naravno, ali ‘lijepa riječ i osmijeh i gvozvena vrata otvaraju’. Svakodnevno se susrijećemo sa ljudima drugačijih navika i kultura. Definitivno je uzbudljivo i nepredvidljivo”, podvlači naša sagovornica.
Iako je imala teških dana na poslu, letova usred vremenskih nepogoda, sve teškoće je brzo zaboravljala, čim bi se našla u toplini svoga doma.
,,Posao koji volite i na koji rado idete nikada vas ne može toliko umoriti da biste se sjećali ružnih i teških dana. Obično pamtim samo lijepe trenutke vezane za svoj posao”, kaže Ivana.
Većina putnika misli da je služenje hrane i pića putnicima njen osnovni posao, ali je to samo mali dio onoga što jedna stjuardesa obavlja.
,,Puno vremena moramo provesti u avionu, od ukrcavanja do slijetanja, misleći na stvari koje su vezane za samu bezbjednost putnika, vazduhoplova i posade. To je ono što je prioritet našega posla. Naš radni dan obično počinje između 4 i 5 sati ujutru. Tada trebamo biti spremni sa komplet šminkom i punđom, i tako ostati spremne, nasmijane i na nogama narednih 12 sati”, kaže ona.
Dio posade koja je dovezla crnogorske građane: Ivana je bila dio posade prvog leta, koji je kompanija u saradnji sa Vladom organizovala, da bi vratila naše građane u Crnu Goru. Objašnjava da je Institut za javno zdravlje Crne Gore zaposlenima dao jasne smjernice kako da se obezbijede tokom letova u ovakvim situacijama.
,,Moja dužnost jeste da pomognem državi i svojoj kompaniji u najtežim trenucima. Bili smo potpuno zaštićeni specijalnim odijelima, maskama, naočarima, tako da smo teško mogli doći u kontakt sa virusom i da ga je bilo. Izuzetno je teško pod takvom opremom raditi i u isto vrijeme misliti o bezbjednosti i propisanom načinu smještanja putnika pored izlaza”, ističe ona.
Svaka zemlja u koju su slijetali je imala određene mjere sa kojima su se morali upoznati odmah nakon slijetanja i timski koordinirati, poštujući sva pravila.
,,Čini mi se da je naša mala Crna Gora imala najveće mjere predostrožnosti za naše građane kao i za nas u kompaniji. Od kada je nastupila epidemija virusa Covid 19 obišla sam veliki broj aerodroma, ali nisam se još susrela sa preduzimanjem mjera kao u našoj kompaniji. Takođe, čini mi se da je naša država reagovala mnogo brže nego ostale države u regionu kada su u pitanju letovi namjenski organizovani radi povratka državljana u otadžbinu. Neki od njih, velika manjina su sticajem okolnosti, jer su dolazili iz prekookeanskih zemalja, možda malo duže čekali na povratak”, objašnjava Ivana.
I na običnim letovima, a posebno u vrijeme korona virusa posebna pažnja se posvećuje dezinfekciji svakog odjeljka aviona, pa i putničkih sjedišta, rukohvata, naslona…
Putnici srećni, jer se vraćaju kući: Iako su svi putnici, koji su se vraćali u Crnu Goru morali da poštuju posebna pravila, nijesu imali nikakve zahtjeve, sem da bezbijedno slete u domovinu.
,,Mi, kao posada, pravimo poseban redosljed sjedenja u vazduhoplovu i nismo još naišli na negodovanje ili nepoštovanje. Oni nijesu imali nikakve posebne želje, već su bili srećni, jer dolaze kući. Često su i pjevali, svirali, jednostavno se radovali povratku. Naravno, morali su da drže distancu, ne ustaju ukoliko nije neophodno, drže maske i nose rukavice tokom čitavog leta. Većina putnika je nosila neophodnu opremu, a mi smo je dijelili onima koji nisu imali. Sigurna sam da njima nije bilo lako jer su svi bili upoznati sa tim da će ići u karantin i da će kontrola nakon slijetanja trajati jako dugo, nekada više od dva sata”, objašnjava ona.
Ona prepričava situaciju u kojoj je jedna baka na letu za povratak u Crnu Goru kinula dva puta.
“Imala je, naravno, masku, ali su putnici oko nje počeli da se komešaju te smo bili primorani da je izolujemo u zadnji dio aviona, koji smo inače ostavljali prazan baš za takve slučajeve i služio nam je kao neka vrsta karantina tokom čitavog leta. Baka je po slijetanju prva izašla iz aviona i nije imala simptome korona virusa nakon pregleda”, prisjeća se ona.
Na pitanje da li je kod nje postojao određeni strah da leti u trenutku kada se cijeli svijet suočava sa pandemijom koronavirusa, ona odgovara da strah postojao.
“Ali se ni u jednom trenutku nijesam zapitala da li treba da odem na let jer znam da naša kompanija uvijek strogo vodi računa o svojim zaposlenima. U početku su bila oprečna mišljenja moje okoline, ali sam uvijek imala punu podršku porodice kako kada je moj posao u pitanju, tako i tokom ove pandemije”, zaključuje u razgovoru za Portal Analitika Ivana Šćepanović, stjuardesa crnogorske nacionalne kompanije.
