Međutim čim je sio na stolac crkveni i data mu moć u ruke (a stari su u Crnoj Gori zborili daj nekome moć i viđećeš kakav je čovjek) palo mu je na pamet da uzima crkve po Crnoj Gori i da mijenja zemaljske zakone.
U Srbiji važi Bogu Božije a predsjedniku sve ostalo (u nedostatku cara pa da bude caru carevo) a u Crnoj Gori važi SPC-u sve zemaljsko a Crnogorcima malo muzike (pustite pjesmu „Veseli se srpski rode“ u izvođenju baranke Danice Crnogorčević).
Na žalost g. Porfirje izgleda pati od istog kompleksa niže vrijednoti od Crne Gore kao i dio njegovih sunarodnika političara, istoričara i kolega popova. SPC se već stotinak godina od kad je postala patrijaršija, a 150 godina je autokefalna, trudi da posrbi i žive i mrtve. Više sreće imaju sa mrtvima, manje se bune. Dakle SPC nema 600 ni 600.000 godina autokefalnosti kako lažu svoje stado a to sve možete provjeriti kod gospodina Vartolomeja, koji iako nije Srbin ipak ne laže po tom pitanju.
Tako je jedan od novijih „starih“ srpskih svetaca i sveti Jovan Vladimir čije srpstvo dokazuju time što je prije par godina docrtan na zidu hrama svetog Save na Vračaru. Pomenuti vladar je vladao prije Nemanjića i bio je jedan u nizu krunisanih vladara. Kao i posthumno posrbljeni Vojislavljevići.
Zašto bi Stefan Prvovjenčani (prvi krunisani Srbin) bio bitan ako su svi prije njega krunisani Srbi? Bio bi Stefan Petovjenčani, ili Stefan Nevjenčani ili Stefan Razvedeni, ili samo Stefan jedan u nizu krunisanih vladara koji je možda i nešto lijepo učinio. Međutim isti Nemanjići su zatirali kult svetog Jovana Vladimira.
U Baru je postojao običaj da pripadnici sve tri vjere iznose krst na Rumiju i da iznose bubulje da bi se od gomile koja nastaje, po legendi, obnovila crkva koju je tu izgradio Jovan Vladimir a koja je zbog sačinjenih grijehova odletjela. Legenda nije govorila da će umjesto crkve na Rumiju helikopterom slećeti limenka. Postavljanjem limenog objekta višestruke namjene na vrhu Rumije, koji više liči na kiosk no na bogomolju, SPC je oskrnavila međuvjerski sklad koji vlada pod Rumijom. Ne žele svi da se „srpski barjak vije od Prizrena do Rumije“.
Svaki Crnogorac (Crnogorac je svako rođen u Crnoj Gori ili koji živi i diše za Crnu Goru, koji ne želi drugome zlo i spreman je svakome pomoći, bez obzira da li i kako se moli i kako se zove) treba da bude toliko pošten da zahtijeva da se g. Porfiriju pošalje limenka sa Rumije helikopterom ili DHL-om pravo u Beograd ili rodnu Bačku.
Ne bi valjalo da g. Porfirije kao njegovi preminuli kolege popovi počne da kune pripadnike nesrpske nacije. U naletu inspiracije u pisanju zakona mogao bi osim crnogorskih pravoslavnih crkava prisvojiti i crnogorske katoličke i islamske bogomolje.
Čovjek ne bira kako će se i kime okružen roditi ali bira oće li biti čovjek ili nečovjek. SPC je prekrišila mnoge Božije zapovijesti, imaju drugog Boga (stavili svetosavlje iznad Hrišćanstva), imaju idole (moć, novac), uzimaju uzalud ime Božije u usta (preminuli mitropolit Risto je kleo sve u 16), ne poštuju roditelje (moji roditelji nisu Srbi te njih ne poštuju), kradu (kradu crkve, istoriju i svece po Crnoj Gori) svjedoče lažno za bližnjeg svoga (lažu da smo bratski narod a kroz istoriju nema mnogo primjera te ljubavi – politički ne među običnim ljudima), i žele tuđe (istoriju koju nemaju, snagu koja im manjka, slavu koju ne mogu kupiti).
SPC je u Crnoj Gori grupa građana Save Nemanjinog i drugara. Neregistrovana skupina koju zakon i državni sistem ne prepoznaju i koja sije mržnju i razdor među narodom. Sad će pop Gojko da kaže da nema veze što stoji srpska crkva da je to crkva svih. Pa kad je tako maknite to srpska iz naziva. Inače, Ivan Crnojević nije gradio manastir da u njemu sjede srpski popovi. Ko ne vjeruje, neka ode da ga pita.
