Doduše, i Đura je poodavno napuštio carstvo zemaljsko i nije svjedočio veličanstvenim naaaaaarodnim litijama i zvorničkim, vranjskim i kojekakvim drugim vladikama pedofilima, ali je, biće, izvolio spoznati prirodu crne mantije i za svoga zemana. Istina je da se pjesnici znaju često začuditi nad svijetom i u svijetu, ali čini se da bi se to njihovo čuđenje golemo posramilo pred čuđenjem popa Gojka koji ovih dana u velikom čudu i nevjerici promatra svijet. I ne zamjerite što ga ne zovem ocem već popom, ali kao vjerujuće čeljade poštivam Hristov nalog koji nam predočava jevanđelist Matej: “I nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer je jedan Otac vaš nebeski”. Ili nijesmo na Zemlji, ili se neko lažno predstavlja. Pope?
Sasvim je moguće da se oglušujem o esnafsku solidarnost baveći se Gojkovim čuđenjem. I ne, nijesam pop (još uvijek) ako ste to na trenutak pomislili, već kolumnist, a znamo da je Gojko Perović dugogodišnji kolumnista tabloida Vijesti. Ali, Bože moj, što da se radi, svako čuđenje ište novo čuđenje te se ne mogu čudu načuditi čemu se to danas čudi pop Gojko Perović. Esnafe, oprosti! Objavljuje nam pop Gojko kako ne može da razumije ovoliku priču i kampanju protiv “vojne akcije”.
More biti da se u Rječniku Crkve Srbije agresija, invazija, ubijanje i razaranje zaista nalaze pod odrednicom “vojna akcija”. Ne razumije naš zbunjeni i začuđeni pastir, kako veli, silnu priču i kampanju protiv “vojne akcije”. Ne sudite mu, jer kako bi i mogao razumjeti kampanju protiv rata neko ko pripada instituciji koja je od 90-ih do danas umjesto hrišćanstva propovijedala mržnju i bodrila pse rata, koje će kasnije, u miru, proizvesti u žrtve i srpske nacionalne heroje.
Dalje nas Perović uvjerava kako je u pitanju “politička i medijska ideologija koja nadilazi zdrav razum”?! O, vi okrutni propagandisti protiv rata, zar nimalo ne brinete o krhkom biću srpskih sveštenika i njihovom zdravom razumu? Onom istom razumu koji nijesu nadišle sve strahote Srebrenice, Vukovara, Sarajeva, Markala i drugih zločina, ali ga danas nadilazi prljava propaganda rusomrzitelja. Jeste, vi ste baš to, kao što su svi oni koji su govorili i govore o zlodjelima srpskih generala srbomrzitelji i azazeli lično. Da je kojim slučajem pop Gojko bogoslužio dok je Firer “vojnim akcijama” i gasnim komorama disciplinovao neposlušni svijet, kladim se da Gojko ne bi razumio otpor onih koji čekaju u redu za krematorijum.
Kaže pop Gojko, bez i da trepne, da se danas u ukrajinske zastave umotavaju oni koji se nijesu umotavali u srpske dok je iz Hrvatske protjerivan srpski narod. Moguće da ima i takvih, pope, ali se nikako ne mogu śetiti ni slova, niti glasa s Vaših blagoglagoljivih usana a glede genocida koji je počinjen baš pod srpskim barjacima. Nikako da u śećanje prizovem Vaša čuđenja i nerazumijevanja nad masovnim grobnicama diljem regiona, a čije su arhitekte bile odjevene, gle čuda, baš u srpske zastave. I nikako ne smetnite s uma, pope, da, kako već jednom rekoh: Ukrajinci umiru u svojoj, a Rusi ubijaju u tuđoj zemlji.
Htjedoh reći: vojna akcija razara, potire, satire i sije smrt u zemlji u kojoj su ubice gosti, a mrtvi domaćini. I ispravite me ako griješim, ali ne pamtim Vaše čuđenje nad nedavno odlikovanim Pahomijem Vranjskim, niti nad junakom kratkih filmova za odrasle Vasilijem Kačavendom, kažem, ispravite me ako griješim. Ne pamtim ni Vaše čuđenje nad kanonizacijom zloglasnih četničkih ubica Mace Vukojičića i Slobodana Šiljka. Ili ja selektivno pamtim, ili se Vi, pope, selektivno čudite nad svijetom. Nešto od to dvoje mora biti.
I tu nije kraj odsustvu Vašega čuđenja i nerazumijevanja, pope Gojko. Dok ovo pišem pade mi na um grešni i jeromonah Gavrilo koji u crkvi svetom vodicom škropi i blagoslilja Škorpione pred odlazak u borbu sa sve Gavrilovom molitvom: “Daj vernoj vojsci tvojoj da bude na savlađivanje neprijateljskog naroda… U ime Oca i Sina i Svjatogo duha, sretno otišao i došao…” A znamo kuda je otišla Gavrilova pastva, znamo da su s blagoslovom pucali u svezane, golobrade bosanske mladiće! Da li to, pope, nadilazi zdrav razum i nije li to valjan razlog čuđenju i nerazumijevanju?! Rekoh, spisak je dug, isuviše dug za jedan tekst.
U danima kad i ruski kler, sve češće i sve glasnije, javno govori protiv ruske invazije na Ukrajinu, Vi se, pope, čudite svijetu koji se drznuo biti nesrećan nad patnjom jednog naroda. Vi se, pope, čudite i ne razumijete svijet koji nije kadar izmaštati eufemizam za iskonsko zlo.
Ali, ako svijet i nije znamo da Vi jeste, pope, kadri ste, i to ste još jednom dokazali.
