Ugrušci su iz raznih razloga česta komplikacija među bolesnicima na intenzivnom liječenju, ali njihova je učestalost veća među oboljelima od covida nego što je očekivano, prenosi Index.hr.
„U dijelu bolnice u kojoj radim imam četrdesetogodišnjake s ugrušcima u prstima, a nema nikakvog razloga za to osim virusa“, rekla je Šari Brosnahan, doktorica na odjeljenju intenzivne njege njujorške bolnice Langone.
„Jedan od njih upravo ima velikih problema s dotokom krvi u obije noge i u obije ruke i vjerovatno ćemo morati da obavimo amputaciju“, rekla je ona.
Krvni ugrušci nijesu opasni samo za ekstremitete, nego mogu dospjeti i u pluća, srce ili mozak te rezultirati smrtonosnom plućnom embolijom i srčanim i moždanim udarom.
<<< Moždani udar ubija zaražene osobe mlađe i srednje generacije <<<
U nedavnoj studiji holandskih naučnika otkriveno je da je 31 od 184 pacijenta uključenih u istraživanje imao komplikacije s ugrušcima, što je "veoma visok procenat".
Na sreću, potreba za amputacijama ipak je puno rjeđa.
Zašto se to događa?
Behnud Bikdeli, doktor u njujorškoj Prezbiterijanskoj bolnici, okupio je međunarodni tim stručnjaka da bi proučili problem. Njihova otkrića objavljena su u časopisu Journal of The American College of Cardiology.
Zaključili su da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboljeli od covida -19 "trebalo preventivno da dobijaju ljekove za razrjeđivanje krvi".
Nekoliko je mogućih razloga koji ih uzrokuju. Pacijenti s težim oblikom covida-19 često od ranije pate od neke bolesti, poput bolesti srca ili pluća. One su same po sebi povezane s većim rizikom od razvoja tromboze.
I boravak na odjeljenju intenzivne njege povećava rizik jer pacijenti tamo duže vrijeme nepomično leže, što pogoduje razvoju ugrušaka.
Covid je povezan i s neuobičajenom reakcijom imunološkog sistema koja se naziva "citokinskom olujom", a neka istraživanja upućuju na to da je i taj fenomen povezan s višom stopom stvaranja trombova.
Moguće je i da na zgrušavanje utiče nešto povezano sa samim koronavirusom, što su doktori primijetili ranije kod nekih drugih virusnih oboljenja.
Stručni rad objavljen prošle nedjelje u Lancetu pokazao je da virus može nastaniti epitel, tkivo koje oblaže organe i krvne sudove, što u teoriji može uticatii na proces zgrušavanja.
Mikrougrušci
Premda antikoagulansi poput heparina kod nekih pacijenata djeluju vrlo efikasno, kod drugih nisu djelotvorni jer su ugrušci premaleni, pojasnila je Brosnahan.
„Mikrougrušaka je puno i ne znamo gdje se tačno nalaze“, dodala je ona.
Obdukcije su pokazale da su pluća nekih pacijenata sadržavala stotine mikrougrušaka.
Međutim, pojava nove zagonetke riješila je jednu stariju. Sesilija Mirant-Borde, doktorica na odjeljenju za intenzivnu njegu bolnice za vojne veterane na Menhetnu, kaže da pluća puna mikrougrušaka objašnjavaju zbog čega respiratori nisu bili od veće pomoći kod jednog dijela pacijenata.
Na početku pandemije doktori su te pacijente liječili prema protokolu za sindrom akutni respiratorni distres, poznat i kao "mokra pluća".
Razlog neefikasnosti respiratora u nekim slučajevima "nisu bila pluća puna vode, nego mikrougrušci koji su blokirali cirkulaciju" pa je krv napuštala pluća s manje kiseonika, nego što je to uobičajeno.
Prošlo je pet mjeseci otkako se virus pojavio u Vuhanu, a doktori o njemu svakog dana saznaju više.
„Premda smo iznenađeni otkrićem, zapravo ne bi trebalo da budemo toliko iznenađeni. Virusi su nepredvidljivi“, rekla je Brosnahan.
