Niko u to više nije vjerovao. Došao je i taj dan, iako je u narodu umrla nada da će se to ikad desiti. Ipak se dogodilo. Prošlo je 624 godine od Nikopolja, kad su Srbi pobijedili u nekom ratu. Tada su zajedno sa Turcima pobijedili hrišćane, koji su ratovaliprotiv Osmanskog carstva. Zavidni bi našli neke mane tome, ali pobjeda je pobjeda.
Od tada i nije bilo neke prilike. Turci nijesu bili loši, pa je 500 godina prošlo za tren. U prvom ratu je bila privilegija ljetovati na grčkim ostrvima. U drugom su se neki partizani pobunili, pa se pomagalo Njemcima da se to dovede u red.
Ni prije 30 godina se nije moglo. One Slovence ništa ne razumiješ. Hrvata je bilo samo duplo manje, pa se moralo izbjeć. A što bi ratovali za Kosovo, ono je ionako srpsko. Sad je bio pravi trenutak.
Ovih je malo, a pomoći će oni koji su utripovali da su Srbi. Zlobnici bi rekli da na Sinjajevini i nije bio rat. Nije bilo ni sukoba. Nije bilo ni vojske. A nije bilo ni Srba. Bilo je dvadesetak posrbljenih litijaša.
Ali kad se već toliko čekalo, ne treba se kačit za sitnice. Treba ovo adekvatno proslaviti. Za ovakvu pobjedu se imalo rašta čekat šest vjekova. Pozdrav iz Crne Gore i sretne vam rane junaci.
