U poljoprivredi nema prečice.
Možete zakonom odrediti veću platu od 1. januara, ali ne možete istim zakonom narediti jabuci da rodi duplo više, kravi da da više mlijeka, povrću u plasteniku da poveća prinos ili radniku da za osam sati obradi dvostruko veću površinu.
103Njiva, štala i plastenik imaju svoju računicu.
Vlada je najavila da će od januara 2027. minimalne neto zarade iznositi 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 sa srednjim i 1.400 eura sa visokim obrazovanjem.
Volio bih da radnik u poljoprivredi zarađuje i više. Ali plata koja treba da traje mora biti zarađena.
Produktivnost u agraru ne raste odlukom Vlade. Za nju su potrebni voda, mehanizacija, automatizacija, kvalitetan sadni materijal, genetika, hladnjače, prerada, znanje i tržište. Za sve to trebaju kapital i vrijeme.
A crnogorska poljoprivreda kao što znamo, ne ulazi u ovu promjenu iz naročito povoljne pozicije. Imamo 26.711 poljoprivrednih gazdinstava, na kojima radi 54.753 ljudi, dok je prosječna starost nosioca gazdinstva 59 godina.
Agraru, dakle, ne nedostaje samo novac. Sve više mu nedostaje mladih ljudi, i radne snage.
Vlada najavljuje i promjene poreza i doprinosa, pa rast neto zarade neće nužno značiti isti procenat rasta troška poslodavca. Ali račun nije nestao.
Ako dio troška ne plaća poslodavac, mora se znati koji prihod gube država, penzioni sistem ili lokalna samouprava i iz čega će se taj prihod dugoročno nadoknaditi.
Na poljoprivrednom gazdinstvu postoji još jedan problem.
Ako pomoćnom radniku značajno povećate zaradu, teško možete zadržati istu platu traktoristi, mehaničaru, tehničaru, poslovođi ili agronomu. Pomjera se dakle čitava platna skala.
Zato pitanje za farmu, voćnjak ili plastenik sa povrćem, nije samo koliko će koštati radnik na minimalcu, nego koliko će od januara koštati čitava proizvodnja.
A poljoprivrednik svoju prodajnu cijenu ne može propisom uvećati po istom modelu.
Na polici pored njegovog proizvoda stoji uvozna roba. Ako mu troškovi rastu, a produktivnost ostaje ista, može pokušati da podigne cijenu, smanji sopstvenu zaradu, smanji broj zaposlenih ili odustane od proizvodnje.
Trgovac ima naravno još jednu mogućnost. Da uveze. Tu pitanje novih zarada postaje pitanje opstanka domaće poljoprivrede.
Zato rast plata u agraru mora pratiti ozbiljan program rasta produktivnosti. A to znači primjenu savremene mehanizacije, genetike, navodnjavanja, hladnjače, prerada, povoljno finansiranje, organizovan plasman i IPARD koji proizvođač može stvarno koristiti.
Jer veća plata čovjeku koji radi jeste poželjan cilj. Ali ako gazdinstvo koje treba da je isplati ne opstane, izgubili smo i gazdinstvo i radno mjesto.
Ne treba, zato, dijeliti ljude na one koji su za veće plate i one koji su protiv njih. Svi želimo da naš radnik bolje živi. Ali želimo i da ima đe da radi.
Da gazdinstvo opstane.
Da njiva ne postane građevinski plac.
Da štala ne ostane prazna.
Da selo ne ostane samo uspomena.
Zato bih, prije početka primjene novog modela, postavio jedno sasvim jednostavno pitanje: Što ćemo od januara više proizvesti? Jer platu možemo propisati. Prinos, produktivnost i konkurentnost moramo proizvesti.
(Autor je dipl. ing. agronomije)
