Piše: Novak ADŽIĆ
Istražujući crnogorsku političku emigraciju, uspio sam doći i do pisma veće grupe crnogorskih političkih izgnanika u Argentini, boraca za pravo, čast i slobodu Crne Gore, koji su svoje ideološko-političke stavove i promišljanje crnogorskog državnog i nacionalnog pitanja prezentirali u pismu od 24. VIII 1925. Godine rukovodstvu Crnogorske slobodne stranke u SAD na čijem se čelu nalazio bivši ministar u vladama, Milo Mitrov Vujović, starinom s Ljubotinja u Riječkoj nahiji, koji je kao emigrant umro u Parizu 1935. godine i koji se borio protiv nasilne okupacije aneksije Crne Gore sprovedene 1918. godine.
Taj istorijski izvor publicističkog karaktera glasi ovako:
»Glas iz Južne Amerike«
Zarata (Argentina) , 24.avgusta 1925.godine.
Upravi CRNOGORSKE SLOBODNE STRANKE SELJAKA, Detroit, Mičigen.
Ovamošnji Crnogorci su sa najvećim oduševljenjem pratili od samoga početka osnivanje naše Stranke. U njenom stvaranju i njenom programu su pozdravili rad poštenog i viteškog pregnuća, patriotske borbe – onakve kakva dolikuje Crnogorcima – za čast, pravo i slobodu Crne Gore. Još sa višim oduševljenjem mi pratimo rad Uprave, koji ide časnim stopama želja i nade našeg naroda i po tuđini i u domovini.
Mi priznajemo i vidimo, a smatramo za dužnost to javno reći, da najviša zasluga za to pripada Predsjedniku Stranke, gospodinu Milu Vujoviću, osvjedočenome patrioti i borcu, koji stoji i ostaje čvrst i nepomičan kao stijena, koji nam je uzdana garancija poštene borbe i pobjede, on je prvi, uz saradnju kolega i pripomoć crnogorskih kolega, stavio čvrsti temelj Stranci.
Kad smo ovamo otpočeli upisivanje koje je zbog udaljenosti i rasutosti po malim i zabačenim selima i krajevima išlo sporo, crnogorski patrioti i Crnogorci su se naticali, ko će prvi biti upisan. Imamo primjera, đe se nijesu povjeravali, da nam upute pismenu izjavu već su po tri dana pješice i s konjem dolazili, jer hoće da očima vidi, da je njegovo ime zabilježeno. Ovo je dokaz poimanja da su Crnogorci svjesni da nam je sada kao ikada potrebna čvrsta, bratska i jaka organizacija, kao jedini način za mogućnost borbe i za pobjedu.
Uz ranije vam poslate spiskove, i danas vam šaljemo nekoliko novoupisanih imena, sa kojim u ovom mjestu dostižemo broj 351 člana, te prema želji sviju mi vas molimo da publikujete naš spisak. Kao što napomenuh množina su po dalekim i usamljenim mjestima prostrane Argentine, ali vas uvjeravamo da neće izostati ni jedan koji se neće upisati čim doznade za upisivanje, i dosadašnji spisak možete smatrati samo kao početak. Ni jedan neće izostati iz bratskog jata organizovanih boraca, kao što ni jedan Crnogorac nije nikad izostavao iz junačke borbe bojnih poljana, na kojima ga je pozivala odbrana domovine. Tako isto, mi smo svi čvrsto uvjereni da se neće naći nijednog Crnogorca, pa ma đe se on nalazio i ma kojemu društvu pripadao što neće pristupiti ovoj crnogorskoj – pravoj crnogorskoj organizaciji. Bar onaj, koji se još ponosi sa imenom Crnogorca, neće zaboraviti na svoju prošlost i na svoju dužnost : na naše tradicije i najslavniju istoriju. Svaki onaj, koji izbjegava ovu našu organizaciju – ako takvih ima – on nije više dostojni sin naše viteške domovine; on ne želi slobodu, pravdu i sreću naše zemlje, naše otadžbine; znači da želi biti rob i tuđi izmećar, a to ne može i ne smije biti Crnogorac - jer Crnogorac ne ljubi okove.
Žalosno bi i prežalosno bilo, a pri tome kukavički i ništavo za veliko ime Crnogorsko, kad bismo dozvolili, da se naša vjekovna sloboda stečena samo krvlju i mukama udavi u glibu ličnih interesa nekoliko beogradskih Cincara i srpskih izroda koji ne znadu što je čast, ponos i sloboda naše slavne domovine. Crnogorci su naučili moćnu Tursku Carevinu, lukavu Veneciju i opijenu Napoleonovu Francusku da poštoju naša prava i našu slobodu. To su radili naši đedovi i naši očevi, a zar ćemo mi biti toliki izrodi i kukavice, da ne naučimo onu gomilicu dojučerašnje turske raje, ciganske i cincarske krvi, da poštuju naša prava i našu domovinu, već da nas brišu sa geografske karte? To nije moguće, jer na nas bi palo prokletstvo i mi bi ostali prezreni od naše rođene đece!
Za ovo nam je potrebna jaka i čvrsta organizacija.
Gospodine Predsjedniče!
Uvjereni u vaš iskreni i patriotski rad, uvjereni u oduševljenje i stalnost, kojom vodite borbu, uvjereni u vaše nepokolebljivo rodoljublje, i sigurni u put časti i pobjede, kojim vodite našu Stranku, ovamošnji Crnogorci daju vam puno i neograničeno povjerenje. Uz ovu najsvečaniju izjavu šalju Vam i svim tamošnjim Crnogorcima, svojoj braći i drugovima, iskreno bratsko pozdravlje sa srdačnim uzvikom :
Živjela sloboda Crne Gore !
Živio slobodni crnogorski narod !
Živjela Crnogorska slobodna Stranka, kao garancija slobode, bratske sloge i ljubavi Crnogoraca!
Član uprave, Živko M Nikčević, upisani članovi: Krsto Zrnov Popović, Živko M. Nikčević, Vasko G. Marojević, Marko A. Matanović, Niko Vujanović, Stevo R. Nikčević, Grujica Gr. Nikčević, Andrija M. Nikčević, Đorđije Đ. Nikčević, Novica Gor. Nikčević, Veljko R. Nikčević, Drago M. Nikčević, Lazo R. Nikčević, Nikola I. Krivokapić, Milan Đ. Mijanović, Jovan Š. Mirković, Petar Š. Mirković, Blažo S. Mirković, Petar S. Mirković, Petar I. Gardašević, Savo J. Gardašević, Lazar Mijanović, Vidak Stevović, Mihailo Vujinović, Milinko Marojević, Savo Spasojević, Blagota Pejović, Milivoje Lalatović, Jovan Đonković, Špiro Vučeraković, Dušan S. Plamenac, Ilija Plamenac, Petar Marković, Marko Abramović, Božo Marđokić, Živko P. Lalić, Savo M. Roganović, Ćetko N. Krivokapić, Todor B. Marković, Pero V. Popović, Pavle P. Popović, Ilija S. Popović, Dušan I. Popović, Peko I. Marković, Savo N. Marković, Pero J. Popović, Mitar R. Perišić, Lazar S. Kosanović, Lazar Đ. Perović, Jakov S. Perović, Petar S. Perović, Jagoš Perović, Nikola Perović, Rade Perović, Andrija J. Perović, Petar A. Popović, Pero P. Popović, Rade L. Savićević, Božo L. Savićević, Rade V. Vučinić, Savo N. Kontić, Vojin N. Krivokapić, Nikola Đ. Pejović, Krsto B. Vušurović, Janko Leković, Jovan S. Vujović, Ivan Rakočević, Novak Rakočević, Jovan Kosanović, Pavle R. Vujović, Đuro S. Vujović, Pero S. Roganović, Krcun Kusovac, Rade S. Miljanić, Radovan Roganović, Đuro Marković, Mato D. Popović, Đuro D. Popović, Jovan T. Popović, Mato N. Perunović, Radomir K. Perunović, Đorđije Perunović, Živko P. Vuković, Jovan M. Miljenović, Krsto M. Kaluđerović, Milutin K. Perović, Savo Z. Kaluđerović, Vuko F. Kaluđerović, Jovan M. Samardžić, Nikola Lalević, Božo Magovčević, Pavle V. Popović, Mitro Jokmanović, Neško M. Jokmanović, Filip M. Jokmanović, Milo Madžarović, Ivo M. Vuleković, Vuko Perović, Milan Marković, Milutin Ćetković, Milo Maraš, Petar Miljanić, Petar Perazić, Aleksa Kostić, Janko Jovanović, Nikola Vukčević, Simon Globarević, Drago Drašković, Marko Marković, Mitar Marković, Petar Otašević, Blagota Jovanović, Jakov Koprivica, Filip M. Krivokapić, Jovan Krivokapić, Mitar Krivokapić, Đuro Pešikan, Krsto Roganović, Vaso Roganović, Ilija Roganović, Ćetko Jovanović, Savo Dragutinović, Spasoje Marković, Krcun Džaković, Veliša Pavićević, Božo Martinović, Milo S. Martinović, Božo Lompar, Nikola M. Popović, Šćepo Martinović, Milovan Kalezić, Peko V. Popović, Aleksa Roganović, Blagota Roganović, Andrija Mirković, Ivan Mijović, Nikola Pejović, Jovo Pejović, Radule Abramović, Đorđije Adžić, Joko Lubarda, Milo Petričević, Petar I. Todorović, Marko Jovanović, Niko Jabučanin, Lazo Đuranović, Ivo Đuranović, Mihailo – Mićko Rajković, Zarija Rajković, Temo Baranin, Marko Radulović.
Izvor:
»MONTENEGRIN HERALD«-»CRNOGORSKI GLASNIK« Detroit, Mičigen, broj 78, godina X , 2.novembar 1925 godine, strana 3.
