Protekli su dani na crnogorskoj političkoj sceni protekli u odbrojavanju, no sudeći po najnovijem razvoju događaja, moglo bi ispasti i kako je ono bilo nepotrebno.
U dan kada je u Skupštini trebalo da počne rasprava o radu Vlade, ulazi se sa neizvjesnošću da li će se ono dogoditi. Podsjetimo, Portal Analitika ranije tokom dana prenio je kako opozicija razmatra povlačenje inicijative, i to iz dva moguća razloga.
No, ostanu li iz opozicije pri svome, rasprava će biti održana. Pitanje je, ipak, da li bi u tom slučaju oni uopšte i stekli podršku potrebnog 41. poslanika za pad Vlade - iako je i sam premijer Zdravko Krivokapić proteklih dana spekulisao kako postoji sumnja da on postoji, očito je situacija daleko od takve.
Ipak, čini se da za Krivokapića i njegovu Vladu povlačenje inicijative neće biti i kraj strijepnje, s obzirom na to da su tokom vikenda iz Demokratskog fronta ponovili kako izvršna vlast više nema njihovu podršku, te su otvoreno pomenuli mogućnost da vrate mandat građanima.
VEĆINA JE PROTIV VLADE
Vlada koja je nedavno proslavila prvi rođendan u proteklom je vremenu konstantno ili hvaljena ili kritikovana. No, kako je vrijeme odmicalo, broj onih koji su Krivokapića i njegove saradnike tapšali po ramenu bivao je sve manji – toliko da sada nema dominantnu podršku ni među parlamentarnom većinom.
Sa druge strane, opozicija je od početka žustro kritikovala rad Vlade. To što je dobar dio većine polako gubio povjerenje u Vladu, opoziciji je i te kako išlo na ruku, što je prošle sedmice možda najbolje opisala potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak, poručivši – dok se mi svađamo, oni ćute i likuju.
Stoga, u parlamentu sada postoji prilično apsurdna situacija. Naime, iako u parlamentu postoji ubjedljiva većina koja je jasno poručila da ne podržava Vladu – poslanici Demokratskog fronta ne bi podržali opozicionu inicijativu, jer ne žele da tokom glasanja budu na istoj strani sa Demokratskom partijom socijalista. Sa druge strane, ostatak parlamentarne većine, kako to sada djeluje, nije naročito zainteresovan za ideju DF da vrate mandate i time ozvaniče da slijede novi parlamentarni izbori.
VLADA NASTAVLJA DA RADI
Prognoza i razmišljanja o mogućoj kombinatorici tako ovih dana ne fali, no djeluje kako je manje priče o tome šta kaže zakonska regulativa.
U slučaju da Vlada zaista padne, to ne bi bio i kraj njenog rada, poručuje za Portal Analitika dekan Fakulteta za državne i evropske studije Đorđije Blažić.
Sagovornika smo najprije pitali šta ako opozicija na kraju ipak ostane pri svojoj inicijativi i, hipotetički se pojavi famozni 41. glas.
“Posljedica izglasavanja nepovjerenja Vladi je prestanak njenog mandata. Ipak, u takvoj pravnoj situaciji, Vlada nastavlja sa radom do izbora nove, kao takozvana tehnička Vlada, koja bi djelovala uz ograničene kapacitete”, naglašava on.
IZBORI JEDINO RJEŠENJE
U tiom slučaju, tehnička Vlada, kako dodaje on, hipotetički bi mogla da funkcioniše još tri godine.
“To je, međutim, sistemski neprihvatljivo i ukazuje na nužnost da Skupština Crne Gore iskoristi ustavni mehanizam i skrati sebi mandat. Nakon toga, predsjednik države dužan je da raspiše izbore”, ističe Blažić.
Naš sagovornik smatra kako opcija prema kojoj bi - u slučaju pada Vlade, nova bila izabrana u parlamentu uz neku novu većinu - nije realna, a ni sistemska.
“Kod nas je u pitanju sistem vezanih mandata i kada Vlada izgubi povjerenje, Skupština je dužna da uskrati mandat i sebi”, decidan je on.
Dalje se, u tom slučaju, zna šta slijedi – kada skupština skrati mandat, predsjednik države u obavezi je da raspiše izbore. Po završetku izbora, slijedi konstituisanje novog saziva parlamenta.
PRIMJER IZ PROŠLOSTI
U tridesetogodišnjoj istoriji višepartizma u Crnoj Gori, samo se jednom dogodilo da parlamentarni izbori budu održani u intervalu kraćem od makar tri godine.
Uzrok svemu tada je bio Beogradski sporazum, potpisan godinu nakon izbora 2001, kada je Socijaldemokratska partija najprije napustila Vladu, koja je ionako bila manjinskog karaktera, opstajući uz uslovnu podršku Liberalnog saveza, koji je – između ostalog – insistirao i na održavanju referendum u roku od godinu.
Uslijedio je period političke agonije, koja je prekinuta u ljeto 2002. godine, kada je nova parlamentarna većina u kojoj su bili koalicija “Zajedno za Jugoslaviju” i Liberalni savez, izglasala skraćenje mandata Skupštine. Izbori su tada održani u oktobru 2002.
No, ovog je puta situacija znatno drugačija, a nakon proteklog vikenda, reklo bi se, i još komplikovanija.
