Uvijek sam smatrao da je glupost u određenim situacijama čak i šarmantna.
Kao dječaci i mladići uvijek smo imali nekog u društvu koji nije bio na „nivou“ pa smo sa njim zbijali šale, naivne, dječačke koje nikad nijesu prelazile u svirepost.
Bar je tako moja generacija radila.
Međutim, danas u paleti ljudskih osjećanja glupost nije više nešto sa čim se treba šaliti nego ozbiljan problem u kojemu se našlo sveukupno naše društvo, mislim prvenstveno na ovo naše crnogorsko.
U jednom etabliranom društvu u Beogradu, gdje sam proveo dugi niz godina i sa svima njima imao izuzetno dobre odnose, odjednom me dočekaše sa nekakvim pričama o Crnogorcima koje su mene, blago rečeno, iznenadile.
Međutim, pošto su priče zauzimale sve više maha, a uglavnom su se pričali vicevi, rekao sam: „Ako mi dozvolite, evo ja ću vam ispričati nekoliko autentičnih crnogorskih viceva, jer ovo sve što ste do sada pričali je čista glupost koja sa Crnogorcima i Crnom Gorom nema nikakve veze“.
,,Unaprijed priznajem, jedan sam od rijetkih Crnogoraca koji to priznaje, da nema te stvari koje Crnogorac ne može biti na svijetu, sem jedne: NE MOŽE BITI GLUP!
Ovo što sam čuo od vas je toliko bez mašte, bez ikakve invencije da se čudu načuditi ne mogu, gdje su oni moji divni drugovi sa kojima sam rado provodio dane dugi niz godina u Beogradu, a koji ni u primisli nijesu imali namjeru da na bilo koji način me otuđuju i svrstavaju u pripadnika jednog glupog naroda“.
Kada u širem smislu te riječi posmatramo glupost kao kategoriju, ona, po meni, nije nikakvo mentalno oboljenje. Naprotiv, radi se o nečemu što neko koga smatramo glupim je ponajmanje zato kriv.
Mogu razne činjenice na njega da utiču: porodica, ukupan porodični odgoj, škola, društvo u kojemu se kreće, a po meni najviše društveni sistem u kojemu ta individua odrasta.
Na primjeru savremene Crne Gore to se da najbolje vidjeti.
Poslije dobrih 45 godina u miru, sa parolom koju su s pravom propagirali komunisti i socijalisti: „Svi smo mi jednaki pred bogom i pred ljudima“, a to je davno rekao NJegoš ,,Brat je mio koje vjere bio“ i ,,Ne pita se ko se kako krsti no čija mu krvca grije prsi, čije ga je zadojilo mlijeko“.
To su u socijalističkom (komunističkom) sistemu definisali kao ,,bratstvo i jedinstvo“. Ja sam rastao u tom sindromu iako sam iz tipične patrijarhalne crnogorske porodice.
Dolaze zlosrećne devedesete godine kada ideja koja je afirmisana na ovom prostoru još u 19. vijeku (NJegoš, Mažuranić, LJudevit Gaj...) a definisana u drugoj polovini 20. vijeka odjednom prerasta u klerikalnu histeriju.
Više dojučerašnje komšije, prijatelji, često i rođaci nijesu više ni prijatelji ni komšije ni rođaci, ni Muslimani, nego Turci koje treba tjerati u Malu Aziju i svetiti se za izgubljeno Kosovo.
Braća po Hristu rimokatolici su lopatari jer se krste sa četiri prsta, škutori, ustaše...
Pitao sam se kao već odrastao čovjek, u četrdesetim godinama života, šta nam ovo bi?
Tumačio sam to jednoumljem u doba socijalizma-komunizma, komunistička partija i tačka, i odjednom je ,,duh izašao iz boce“.
Put toga ,,duha“ je za sobom ostavio krvave tragove. Nije moje da tumačim pojedinosti, to će uraditi prije svih istoričari, u političare apsolutno nemam povjerenja, ali to što se činilo po Bosni i u jednom dijelu Hrvatske je odraz najveće gluposti u istoriji Južnih Slovena. Ko vam može preko noći, tako reći, objasniti da onaj sa kojim ste do juče u bratstvu i slozi živjeli, odjednom postaje neko ko je, samo zbog toga što ispunjava druge vjerske običaje vaš neprijatelj, neko koga treba protjerati ili uništiti.
Ono čega se najviše stidim je učešće stvaralaca različitih vrsta umjetnosti i kulture, koji su tako zdušno podržavali sve pa čak i genocid, a to i danas rade.
Crna Gora je u ovom trenutku kolateralna greška DPS-a i ostalih partija koje su trideset godina bile na vlasti u Crnoj Gori. Zar nijesu imali mudrosti i konkretnih činjenica da osjete šta im se sprema od strane Srpske pravoslavne crkve koja je toliko uzela maha u Crnoj Gori, ne propovijedajući izvorno pravoslavlje i hrišćanstvo, već zatucanje i zaglupljivanje onih koji u životu nijesu u ruke uzeli, a kamoli i pročitali Stari zavjet, Novi zavjet i mnoge umne knjige u kojima se piše nešto sasvim suprotno od onoga što im se sa oltara crnogorskih crkava propovijeda od neobrazovanih i ostrašćenih duhovnika.
Kreću litije i molebani! Samo onaj ko nije imao bilo kakve veze sa stvarnošću, onaj ko se otuđio od naroda, koji je svoju brigu stavio ispred brige naroda, a sve pod prolegomenom politika i Crna Gora na prvom mjestu, nije mogao da osjeti i vidi kakva se opasnost nadvila nad Crnom Gorom.
Šta sad imamo?
Imamo apostolsku vlast u kojima jedan doktor nauka i profesor univerziteta, izigrava, Bože mi oprosti, Isusa Hrista i organizuje vladu po kanonima ,,dvanaest apostola na čelu sa Isusom Hristom“.
Smatram da je to, po meni, najveće zaglupljivanje koje se desilo u mom burnom i relativno dugom životu.
Ko danas na svijetu može graditi najveće društvene institucije od prvorazredne državne važnosti na principu Biblije i nečega što on misli da je sveto, a bilo je sveto prije 2000 godina, a danas toj svetinji treba iskazati samo poštovanje i ništa više. Jedino ako gospodin mandatar kao profesor mašinstva ne misli da je država zupčanik koji kad pukne treba zamijeniti novim i ,,Ćao diko“.
Neću da komentarišem objedinjavanje, ne četiri nego pet ministarstava u jedno: kultura, prosvjeta, nauka, sport i ministarstvo mladih, želim da gospođa Bratić napravi jedinstven poduhvat u društvenoj istoriji svijeta i državnom upravljanju i da nešto što se objediniti ne može ,,ni po Bogu istinome“ objedini i učini primjerom za sve društvene sisteme ovoga ,,bijeloga svijeta“.
