Prije svega, kasni odlazak u krevet najčešće dovodi do kraćeg sna, što direktno utiče na nivo energije i sposobnost koncentracije tokom dana. Mnogi ljudi tada osjećaju hronični umor, teškoće pri buđenju i smanjenu produktivnost, jer mozak nema dovoljno vremena za potrebnu regeneraciju. Ovakvo stanje može dodatno ugroziti pamćenje i kreativno razmišljanje.
Pored toga, nedostatak sna remeti hormonalnu ravnotežu, posebno hormona leptina i grelina, koji regulišu apetit. Kao rezultat, pojačava se osjećaj gladi, što može dovesti do prejedanja i povećanja tjelesne težine. Ljudi koji kasno idu na spavanje češće biraju visokokaloričnu i nezdravu hranu, čime dodatno ugrožavaju svoje zdravlje.
Još jedan značajan problem jeste povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti. Nedovoljno sna povećava nivo stresa u organizmu, što može podići krvni pritisak i izazvati zapaljenske procese. Osobe koje stalno kasno liježu imaju veću šansu za razvoj hipertenzije, srčanih bolesti, pa čak i dijabetesa tipa 2.
Imuni sistem takođe trpi zbog neadekvatnog sna. Tijelo u periodu spavanja proizvodi važne ćelije koje štite od infekcija. Kada se spava premalo, imunološki sistem slabi, što povećava podložnost prehladama, gripu i drugim bolestima, te usporava oporavak organizma.
Mentalno zdravlje je usko povezano sa kvalitetom sna. Kasni odlazak u krevet podiže nivo hormona stresa, poput kortizola, što može dovesti do anksioznosti, razdražljivosti i problema sa emocionalnom stabilnošću. Dugoročno, manjak sna može negativno uticati na donošenje odluka i opštu psihičku otpornost.
San je ključan za obnavljanje kože i proizvodnju kolagena, proteina odgovornog za njenu elastičnost i mladalački izgled. Nedostatak sna može uzrokovati tamne podočnjake, beživotnu kožu i pojavu bora, dok povećani nivoi kortizola dodatno štete koži.
Zato je preporuka da se, koliko god je moguće, izbjegava navika odlaska u krevet poslije ponoći kako bismo sačuvali i tijelo i um.
