O odnosu aktuelne vlasti prema kulturi naslikovitije govori podatak da je još na startu mandata aktuelne Vlade, ničim izazvano, Ministarstvo kulture ugašeno kao zaseban resor i pripojeno prosvjeti, nauci i sportu koje vodi (kako sama voli za sebe da kaže) „žena četnik”.
Bio je to tek početak…
U godini za nama, crnogorska kultura unižena je mimo svih očekivanja, čak i onih najpesimističnijih prognoza. Bačena je u zapećak i dovedena do ruba, a sve u cilju da se zarad sprovođenja planova srpskog sveta ponize svi pa i tzv. „dvorski umjetnici“, onemogući funkcionisanje FCJK, ali i svega ostalog što na domaćem umjetničkom nebu nosi crnogorski prefiks.
Bez zalaženja u detalje, podsjetimo samo da je poništen konkurs za sufinansiranje kulturno-umjetničkog stvaralaštva, a sredstva sa ponovljenog, tog istog, konkursa došla su kasno – pred kraj godine, kada je gotovo nemoguće retroaktivno sprovesti planirane projekte.
Prema tom konkursu, i književni časopis „Ars“, cijenjen i prepoznat u širim regionalnim okvirima, ostao je bez institucionalne finansijske podrške i doveden do gašenja.
Da nova vlast, na čelu sa resornom ministarkom, demonstrira (nad)moć u sprovođenju velikosrpskih nauma svjedoče i brojna naimenovanja čelnih ljudi u državnim institucijama kulture, kojima su preporuke bile sve samo ne stručnost.
Upravo je to bio povod da se, inače tome nesklona, kulturna scena digne na noge i pred zgradom Vlade održi protest protiv anticrnogorskih kadrova u institucijama kulture i drugim državnim organima. Nije urodilo plodom…
Ministarka Bratić pokazala je i na djelu dokazala da ne preza ni pred čim kako bi crnogorsku kulturnu scenu dodatno unizila, a najsvježiji dokaz je i odluka o novom laureatu državnog priznanja „Miroslavljevo jevanđelje“, koja nam je iz MPNKS servirana za vikend. Naime, na listu dobitnika ove nagrade, uz velika imena crnogorske književne scene (poput Mladena Lompara, Zuvdije Hodžić, Pavla Goranovića) sada je upisan i Milutin Mićović, najpoznatiji po tome što mu je rođeni brat helikopterski ustoličeni mitropolit SPC Joanikije.
KULTURA KAO SUVIŠNA KATEGORIJA
O stanju na crnogorskoj kulturnoj sceni, uz poseban osvrt na književne (ne)prilike za Portal Analitika govori dramska spisateljica, članica redakcije OKF-a i Arsa, Dragana Tripković.
Stava je da se nepovoljna politička klima u državi i te kako odrazila na kulturnu scenu, ostavljajući nesagledive posljedice od kojih će se ova oblast dugo oporavljati.
“U Crnoj Gori u ovom trenutku gotovo da nema bilo kakvog stimulativnog fonda ili adrese koja bi podržala rad djelatnika iz kulture. Ne postoji nacionalna strategija, niti vidimo da iko na njoj radi”, ocjenjuje Tripković.
Namjera je poništavanje crnogorske kulture i dovođenje umjetnika do ruba preživljavanja
Napominje da nas je samo ukidanje časopisa Ars ostavilo bez relevantnih prevoda savremene literature, esejistike, filozofije, bez književne, pozorišne i likovne kritike.
„Nema više poezije mladih, autora, novih literarnih zvijezda. Nema više odlomaka iz romana u nastajanju poznatih evropskih i balkanskih pisaca. Pa, moglo bi se reći da na književnoj crnogorskoj sceni gotovo da više nema ničega...“, ističe naša sagovornica.
A crnogorsku književnu scenu, kako napominje, u protekloj godini obilježio je upravo jubilarni broj časopisa Ars, koji se publikuje 35 godina, dok je istovremeno kulturnu scenu obilježilo - ukidanje tog časopisa.
„Raspodjelom sredstava sa konkursa Resora kulture nove Vlade, bez nekog relevantnog objašnjenja ukinuta je podrška časopisu Ars. I tako je crnogorska književna scena, za čas posla, ostala bez jedinog relevantnog književnog časopisa, čiji karakter decenijama prevazilazi granice regionalnog“, podsjeća Tripković.
Na pitanje što stoji iza svega, kaže da joj djeluje kako je namjera poništavanje crnogorske kulture i dovođenje umjetnika do ruba preživljavanja.
„Nijesmo se ni ranije mogli pohvaliti kakvim dobrim odnosom prema crnogorskoj književnosti i izdavaštvu, a tek danas kultura izgleda kao suvišna kategorija. Kultura je budžetska linija za relokaciju sredstava na nešto sasvim drugo”, poručuje Tripković.
JEZIVI BALKANSKI BANKSY
Kako naša sagovornica primjećuje, u novoj kulturnoj zbilji Crne Gore tokom 2021. godine desio još jedan apsurdan fenomen.
“Pojavio se 'jezivi balkanski Banksy', koji nije ni nalik onom svjetski poznatom bristolskom grafiti umjetniku, koji nas iznenađuje ciničnim i crnohumornim političkim porukama na zidovima gradova Britanije i ostatka svijeta, već ogavnim, fašističkim natpisima posvećenim ratnom zločincu Ratku Mladiću, i u službi je najvećih zločina našeg doba“, ističe Tripković.
I dodaje:
„Ne znam, da li je ovaj fašistički grafiti “majstor” iz Pljevalja, Herceg Novog, Nikšića ili o'kle sve ne, svjestan da se na samo par sati od grada koji je oskrnavio svojom plaćeničkom porukom, desila Srebrenica - najužasniji zločin koji je moderan svijet i Evropa mogla da doživi. Ne znam da li je svjestan ovaj novi “umjetnik” koliko nam je sve to blizu. Da li uopšte vlast zanima sve to?!“.
KADA KRITIKA NEMA ŠTO DA KAŽE
Godina na izmaku ostaće upamćena po skandaloznom odnosu Vlade prema resoru kulture, a dodatno je otežana i zakomplikovana pandemijskim uslovima funkcionisanja. Ipak, izazovna vremena kakvo je ovo u kojem živimo, nude i teme za promišljanje i umjetničku obradu, pa Tripković upravo u tome vidi slamku spasa.
“Ova godina sigurno je inspirativna mnogim autorima, i ne samo književnim. Imajući u vidu koncept sadašnjeg svijeta, njegovu nezaustavljivu transformaciju, pojedinac u njemu može osjetiti nakanu da impulsivno ukaže na promjene u njemu samom i u prostoru u kojem se nalazi”, ističe ona.
Na književnoj crnogorskoj sceni gotovo da više nema ničega
Dodaje da književnost, baš tu, ima nepovratnu misiju.
“Onu kojom se može ostati dosljedan samom modelu ove umjetnosti, a opet biti odgovoran prema zadatku koji pisana riječ postavlja. Vjerujem da će upravo sada doći do svojevrsne obnove ili preporoda crnogorske književnosti, zato što sada zaista imamo što reći”, smatra Tripković.
Nužno, osvrnula se i na stanje crnogorske kritičke misli.
Kada, kako ističe, kritika nema što da kaže onda bi trebalo da se sama zapita zašto je to tako.
“U sistemu kojim dominiraju nove tehnologije, postoje savremeni modeli komunikacije, đe pojedinac može lakše i brže da dođe do javnosti i da joj predstavi greške ili ukaže na dobre stvari. Crnogorska književna kritika više ima posla od crnogorske književnosti. NE možemo zauvijek da se oslanjamo na cijenjene novinare i medije u kojima je kritika u formi prikaza jedina forma kritičkog teksta koji možemo da vidimo”, dodaje Tripković.
VAŽNA KONTINUIRANA PODRŠKA
Uzevši u obzir sve navedeno, nameće se pitanje koliko kaskamo za regionom, a naročito za svijetom – i na polju književnosti i u sferi kulture.
Da bismo poredili našu književnu i kulturnu zbilju s bilo kojom, prema riječima Tripković, neophodno je da razumijemo položaj ovih oblasti u sopstvenoj zemlji.
U CG u ovom trenutku gotovo da nema bilo kakvog stimulativnog fonda ili adrese koja bi podržala rad djelatnika iz kulture
Kada je riječ o književnosti tu, kako dodaje, treba imati u vidu koliko je pažnje posvećeno njenoj distribuciji, diseminaciji, prezentaciji.
“Dobar primjer za razmjenu takvih iskustava je Internacionalni sajam knjiga koji se održava u Podgorici, đe u nazad nekoliko godina zaista, na način kako se to vidi na pojedinim svjetskim smotrama knjige sličnog karaktera, možemo da se informišemo o stremljenjima regionalne i svjetske književnosti. Dakle, Sajmovi knjiga i mali festivali (Literitorija, recimo), su način komunikacije sa svijetom i važno je ovakvim institucijama davati kontinuiranu podršku”, kazala je Tripković.
ZA PRAZNIKE BEZ TEŠKE LITERATURE
Za kraj, u kontekstu surove zbilje koju živimo posljednjih godinu i po, a u duhu nastupajućih praznika, zamolili smo našu sagovornicu da za čitaoce Analitike preporuči naslove koje bi u ovim danima trebalo svi da (ponovo) pročitamo:
“Za praznike čovjek ne treba da se opterećuje teškom literaturom. Mogu vam preporučiti nešto što i ja trenutno čitam: “Tišina” - Jens Bjernebue, “Zabranjene boje” - Jukio Mišima, “Tišina” - Šusaku Endo, “Put u Karadag” - Pavle Jovanović i “Natprirodna bića u tradicijskoj kulturi Crnogoraca” - Adnan Čirgić”.
