Projekat je ralizovan uz finansijsku pomoć Evropske unije, kroz projekat "Zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: “Primjena zakona, mijenjanje stavova", koje sprovode Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori i Agencija Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost (UN WOMEN). Sadržaj projekta je isključiva odgovornost NVO Dobar Život i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije, UN WOMEN ili UNDP.
Nedavno je psihoterapeutkinja iz Srbije Sanja Perković objavila na svom fejsbuk profilu da je osoba sa kojom je imala seksualne odnose odlučila da taj snimak objavi i pošalje njoj važnim ljudima. Iako je jedna od rijetkih koja je odlučila da javno progovori, jedna je od mnogih žena, koje su doživjele ovu vrstu nasilja.
Neke od njih dobrovoljno i sa punim povjerenjem šalju partneru intimne fotografije ili pristaju na snimke, vjerujući da neće biti zloupotrebljene, dok se drugima dešava da ih partneri snimaju bez njihovog znanja.
Gruba zloupotreba povjerenja: Svako predstavljanje nečijih intimnih misli i želja, fotografija i snimaka nekome kome nijesu prvobitno bile namijenjene je najgrublja zlupotreba povjerenja koje osoba može doživjeti, navodi za naš portal psihološkinja, Radmila Stupar Đurišić. “Osjećaj poniženja koji se javlja kada neko drugi, onaj kome nije namjenjeno, ima uvid u intimu neuporediv je sa bilo kojim drugim načinom omalovažavanja. To je najveća uvreda koju neko može doživjeti. Osobe izložene takvom sramnom činu nerijetko budu predmet podsmjeha, poruge i diskreditacije u moralnom smislu. Osoba kojoj je narušen moralni identitet sklona je depresivnim i suicidalnim mislima i postupanjima.”, ističe Stupar Đurišić.
Vrlo je često da se ženi prijeti i prije nego što se kompromitujući materijal objavi, a svaka prijetnja je teška za prevazilaženje. “Ukoliko pristane na tražena ponašanja od strane ucjenjivača nastavlja da živi u strahu a dodatno se komplikuje kvalitet života jer nerijetko dalji tok zavisi od zlostavljača. One su u dilemi da li pustiti da se prijetnje ostvare i nadati se da će nekako preživjeti ili ostati u situaciji koja je nepovoljna i čekati da se desi da zlostavljač izgubi interesovanje i oslobodi je želje za dominacijom, kontrolom, manipulisanjem, osvetom ili onim što je bio prvobitni cilj prijetnji”, podvlači naša sagovornica.
Šta žena može uraditi: Naš zakon osvetničku pornografiju još uvijek ne prepoznaje kao krivično djelo. Međutim, kažnjivo je neovlašćeno fotografisanje, kao i neovlašćeno objavljivanje tuđih slika, a za to djelo prijeti novčana kazna ili zatvor do godinu dana, navodi za naš portal pravnica Marija Radulović.
„Kada je u pitanju digitalno nasilje, tragovi krivičnog djela ostavljaju upravo u virtuelnom svijetu. Zbog toga je potrebno sačuvati i obezbijediti sve dostupne dokaze, fotografije, snimke, komunikaciju i djelovati brzo, obzirom na kratke rokove u kojima se privatna tužba može podnijeti nadležnom sudu“, kaže Radulović.
Da bi se podnio zahtjev za uklanjanje spornog sadržaja objavljenog bez saglasnosti, kojim se krši i pravo na privatnost, žrtva mora prikupiti sve potrebne informacije o sadržaju i sajtovima na kojima se sadržaj nalazi. „Može se podnijeti zahtjev sudu da naloži prestanak povrede prava ličnosti, odnosno uklanjanje materijala sporne sadržine. Takođe, a kako se ne bi čekalo pravosnažno okončanje parničnog postupka, u cilju što bržeg uklanjanja ovakvog sadržaja sa interneta, postoji mogućnost određivanja privremenih mjera, čak i prije podnošenja tužbe. Postoji osnov za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti, odnosno prava na privatnost, čast, ugled i dostojanstvo“, podvlači naša sagovornica.
Žrtva u ovim slučajevima preuzima ulogu organa gonjenja, tako da je teret dokazivanja upravo na ženi, koja treba da prezentuje sudu konkretan i pravno valjan dokazni materijal. Naša sagovornica navodi da je u posebnim slučajevima državno tužilaštvo nadležno za gonjenje učinilaca ovih krivičnih djela. „Ti izuzeci se odnose na posebno svojstvo učinioca ukoliko je djelo izvršeno od strane službenog lica u vršenju službe, ili na posebno svojstvo žrtve - ukoliko je krivično djelo učinjeno prema licu koje pripada posebno ranjivoj kategoriji lica“, navodi Radulović.
Ona ističe da žrtve, i kada se jave radi dobijanja pravnog savjeta, najčešće odustaju od podnošenja privatnih tužbi i gonjenja „Imajući u vidu patrijarhalne i tradicionalne moralne vrijednosti koje su jako izražene u crnogorskom društvu, stigmatizacija žrtve u ovakvim slučajevima je i više nego evidentna. Obično je to jedan od razloga odustajanja. Taj podatak govori i o potrebi da se krivično zakonodavstvo reformiše u smislu preciznijeg normiranja i opisa ovih krivičnih djela i prenošenja nadležnosti za njihovo gonjenje na nadležno tužilaštvo. Ono što je problematično, jeste i činjenica da su propisane kazne za ova krivična djela relativno niske“, objašnjava ona.
Ne zanemarivati signale: Psihološkinja Stupar Đurišić navodi da, iako je najsigurniji način da se ne prave snimci ili fotografije, koje neko može zloupotrijebiti kod velike većine parova koji djele međusobno eksplicitne fotografije one služe kao jedna od uspomena na veoma lijep period njihovog života.
“Većina je veoma voljna da tu ljepotu intimnosti zauvijek sačuva samo za svoje oči i za svoj um, zato je šteta takve slike ne posjedovati.Najbolji način je zaštititi se od mogućeg osvjetničkog ponašanja je graditi iskrene i tople odnose sa partnerom od početka i njegovati tu iskrenost tokom trajanja veze”, kaže naša sagovornica.
Najveći broj ljudi koji su skloni osvjetničkoj pornografiji imaju neki poremećaj ličnosti, navodi psihološkinja. Postoje i jasni signali, koji ukazuju da nešto sa partnerom nije u radu.
“Nemojte zanemarivati signale koji ukazuju na pretjeranu ljubomoru, posesivnost, bizarne priče i preferencije, kao i sklonost ka omalovažavanju i podrugivanju drugim ljudima. Nemojte zanemarivati sklonost ka idealizaciji i glorifikaciji vas i vaših postupanja. Svako ekstremno ponašanje i prenaglašenost mogu biti signal da i intimnost može dobiti neke ekstremne obrise. Ekstremnost nikada ne vodi ka dobrome. Žena mora razviti mehanizme prepoznavanja onih koji su zlonamjerni, lažljivi ili onih koji imaju psihopatske crte ličnosti te su skloni nečasnim radnjama”,kaže ona.
Osvetnička pornografija seksualni napad: Društvo ne smije da podržava nasilnika, niti stigmatizuje žrtvu. Stupar Đurišić navodi da oni koji poštuju sebe i svoju datu riječ nikada neće učestvovati u kršenju date riječi.
"Kada ljudi nijesu voljni da gledaju ono što ima prekršilac date riječi da im kaže prostor za manipulaciju i ucjenu je ograničen na iste onakve prekršioce riječi, manipulatore i psihopatske stukture čija mišljenja i postupanja uglavnom i nijesu od interesa za one koji drže do date riječi”, zaključuje ona priču za Portal Analitika.
Studije obavljene o ovakvim slučajevima pokazale su i da žrtve osvetničke pornografije razvijaju sličnu psihološku traumu kao i žrtve silovanja, zbog čega se već dugo preporučuje i u stranim zakonima da se osvetnička pornografija podvede kao seksualni napad, sa istim zakonskim posljedicama.
