Obojica masno i bezočno lažu, da upotrijebimo ublažene izraze.
Onome sa bradom se priviđa NDH u Crnoj Gori. On manta o nekakvom protjerivanju Srba iz Crne Gore.
Onaj do njega, bez brade, priča isto to, samo obrnutim redom. I drugim riječima. Prijeti informacijama od kojih će pasti nebo, kad ih objavi.
Obojica računaju na to da će njihovoj pastvi, to jest izbornom stadu, nove gnusne laži, oslonjene na prethodne besramne neistine, koje proističu iz podlih izmišljotina, i tako redom, unatrag do 1918, pa još dublje u istorijsku crnu rupu iz koje i ova dva lika proističu, biti dovoljne da ih i dalje drže na uzdi i povocu, kako vam se više sviđa. Dolaze izbori i Crna im je Gora (opet) lutka u koju ubadaju svoje zlobne neistine, uvrede i optužbe.
Ovo sve pominjemo, uvaženi čitaoče, jer postoji prijeka potreba da konačno shvatimo sa čime i sa kime (opet) imamo posla.
Razumijemo da su politički obziri i (kvazi)diplomatska ”profesionalnost” do sada davali kakvo-takvo opravdanje za (moramo reći: uglavnom traljavu i neubjedljivu) uzdržanost pojedinih crnogorskih zvaničnika da “mudro” ćute i preskaču reakcije na usiljene i prizemne eskapade njihov srpskih kolega. (Gospodi Dačiću i Vulinu to nije smetalo da u kontinuitetu vrijeđaju, nipodaštavaju i prijete svemu i svakome ko vrijedi u Crnoj Gori.)
Srećom, izgleda da je ta prolongirana nirvana i nemiješanje u sopstveni posao stvar prošlosti. Naročito poslije obraćanja javnosti premijera Markovića i press-konferencije predsjednika Đukanovića.
Teško da sada neki od onih kojima pozicija i opis posla nalažu da brane Crnu Goru mogu da se sakriju iza “visokumnih” komunikacija sa javnošću, u kojima su domaći čimbenici po definiciji i unaprijed krivi (naročito ako o tome horski i orkestrirano galame srpski vazali u Crnoj Gori i štampa koja ih malo predvodi, a malo opravdava i podržava), a zvaničnici Srbije i njihovi predstavnici u našoj zemlji, unaprijed i za svaki slučaj, nevini i dobronamjerni, čak i kad oni sami priznaju da je upravo suprotno.
Vrag je, dakle, odnio šalu.
Crnogorci treba da odluče da li će poluskrušeno i iskompleksirano da ćute na zlobe i gnusobe iz Srbije i od srpskih epigona iz Crne Gore, ili će da (u)rade ono što treba i moraju, čak i ako ih sopstvena država mjesečnim redovnim i vanrednim primanjima obavezuje na to.
Razumjeli smo se, nadamo se, vječno optimistični i strateški strpljivi.
Dakle, ona dvojica s početka ovog dobronamjernog teksta, teško lažu, rovare, vrijeđaju i napadaju našu zemlju. Pa (i) zato nisu problem oni koji to javno i jasno reču, nego su naš problem oni koji o tome ćute, pretvaraju se da to ne postoji, odnosno da ih se to ne tiče, i ignorišu što su o tome (takođe: vrlo javno i vrlo jasno!) rekli i Predsjednik i Premijer.
U pamet se, dok smo na vrijeme.
