Čini mi se da je forma najsličnija odrazu lika u Platonovoj pećini koji igra na drhtavom plamenu svijeće,tek kao blijeda sjenka njegovog stvarnog lika. U Crnoj Gori forma i suština su zamijenile uloge, izopačeni lik koji igra po svodovima pećine kako igra plamen svijeće na drhtavom povjetarcu je istina, dok je stvari lik nebitna figura koja se ne računa. Taman kao što neki crnogorski političari utegnuti leptir mašnama i kravatama,puni sebe i taštine duvaju u svijeće u namjeri da iskrive svoj odraz u mjeri da ih ni oni doma što su ih rodili ne mogu prepoznati, sa sve tompusima u ustima i „džepovima“ punim kompleksa.
Ako smatrate da je ocjena preoštra, dakle skoro uvredljiva, onda smatrajte da je to apsolutno ništa u odnosu na uvredu koju neznanjem, nepismenošću, potpunim dilatantizmom u onome šta rade, nanose svom narodu. Naravno, ako i dalje mislite da je ocjena preoštra onda se zapitajte u kojem procentu su pojedini (nije ih mali broj) crnogorski političari pismeni u mjeri da znaju da izmijenjaju imenicu po padežima? Biblijski rečeno, prije će kamila proći kroz iglene uši nego što će neki od njih pogoditi akuzativ.
Međutim, da je u principu istina samo stvar percepcije, najbolje svjedoči čuveni doktor Nestorović, profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, koji objašnjava porijeklo plavih očiju kod ljudi. Kaže da su nastale kao proizvod seksanja sa vanzemaljcima, što mu je povjerovalo 5% građana Srbije. Nešto slično su lansirali i naši „Nestori“, nosioci nove filozofske misli koja kaže - nije bitno šta ti kaže, nije više bitno ni ko ti kaže, u stvari više ništa nije bitno, osim što se na Skaj kaže.
Još bolje rečeno - nije Skaj što mu zbore, no ogledalo Crne Gore. Da ga nema prosto bi ga trebalo izmisliti. U nedostatku javno izgovorene riječi, koju su upornom relativizacijom ubili da joj povratka nema, Skaj je uletio baš onamo đe je ostala najveća praznina i postao jedina prihvatljiva istina u Parlamentu Crne Gore, plus je ispisan pa se ne moraju gađati padežima - šta više poželjeti od toga.
Čuo sam za jednog mog plemenika koji je radio „izmjenei dopune Gorskoga vijenca“, ali mu rad niko nije prepoznao niti ga priznao. Tako da možda nije loša ideja da se batale Skaja koji je sam po sebi dovoljan i bez toga da ga svako tumači i upodobljava dnevnopolitičkim interesima. Valja ga ostaviti onima koji njime treba da se bave.
Tek tako bi nam Skaj mogao postati novi „Gorski vijenac“ (ironično), dramski komad sa istaknutim pojedincima iz javnog, tajnog i duhovnog života moderne Crne Gore, a ne selektivna istina koja van konteksta nema pravo značenje, što mnogi koriste. Ovako će njegova sadržina biti toliko obesmišljena da više neće biti bitno ni ko ti kaže, ni šta ti kaže, ni da li je na Skaju.
Na kraju, baš je nefer da nas, obične građane, svako malo izluđujete prepiskama za koje se ne zna da li su uopšte i jesu li na Skaju ili se neko sprda sa nama. Ajde da se, „brate“, to pošteno sve odštampa i podijeli, pa da svi imamo uvid u njega a ne samo povlašćeni pojedinci. Pa tada pričajte o njemu do mile volje, jer ovako je to samo još jedno zaluđivanje i ovako sluđenog naroda.
