Prisjetimo se strogih mjera, koje su nakon rasta broja oboljelih od koronavirusa sprovedene u opštini Tuzi, prvom gradu koji je bio u karantinu. Svako kretanje građana je tada prekinuto, a snabdijevanje za hitne potrebe sprovodili su volonteri te opštine. I, svakog dana se iščekivalo koliko će novih zaraženih javiti Institut za javno zdravlje, mogu li ljudi izdržati u strogim ,,zatvorskim” uslovima.
Tužani su dali besu - i izdržali, zajedno su poslali snažnu poruku cijeloj Crnoj Gori - virus je moguće pobijediti uz pomoć svih nas, kada caruje ljudska solidarnost, kada štitimo sebe i branimo druge od sebe.
Portal Analitika je, skoro četiri mjeseca kasnije, pokušao da sazna kakve su pouke Tužani izvukli, koliko je teško bilo ne preći prag iz doma svoga... I na kraju - što svi građani Crne Gore mogu naučiti iz njihovog iskustva?
Dvadeset dana potpune izolacije: Kada je Nacionalno koordinaciono tijelo krajem marta bilo prinuđeno, zbog alarmantnog širenja virusa, da proglasi uvođenje karantina za Tuzi, situacija je u najmlađoj crnogorskoj opštini bila teška, mnogi su bili zabrinuti da se ne počnu odvijati one scene koje je Crna Gora gledala u Italiji...
No, opštinska uprava predvođena Nikom Đeljošajem, kao i svi građani, ozbiljno su shvatili mjere, da ostanu u svojim kućama - ulice su bile puste, a sve radnje i institucije zatvorene. Skoro 20 dana Tužani nijesu izašli iz svojih domova.
Direktor tuškog Doma zdravlja i poslanik DPS u Skupštini, Halil Duković navodi za naš portal da „ne zna što bi se desilo, da nijesu bile tako drastične mjere.“
„Mjere NKT-a su tada vrlo brzo sprovedene. Jesu bile drastične za građane koji su nepriviknuti, ali izgleda da je to zaista bilo vrlo efikasno i da nas je to spasilo od nekih teških posljedica. S obzirom na to da nijesmo imali nijednog umrlog, a 37 oboljelih, čini se da je sve tada dobro prošlo“, navodi Duković.
Nauk za buduće dane: On ističe da su građani ove opštine još tada izvukli pouke, te se paze i danas, kada imamo veliki broj zaraženih u cijeloj Crnoj Gori.
“Moramo striktno poštovati mjere NKT, držati distancu, nositi maske, prati ruke. To je jedini način. Znam da je teško nositi masku napolju po ovoj vrućini, ali barem ih nosite kada se nađete u rizičnom prostoru. Nikada niste sigurni ko nosi koronavirus. Oko 20 posto su asiptomatski prenosioci bez ikakvih simptoma. Što više budemo pazili jedni na druge, brže će doći dan kada ćemo govoriti o koronavirusu kao o nečemu što je bilo, pa prošlo“, ističe Duković.
„Imamo dva oboljela, dok je jedna osoba izliječena. Neki nauk smo izvukli iz prvog puta, ali pored toga smo imali malo sreće, s obzirom šta se dešava trenutno u Podgorici, a mi smo vezani za glavni grad. Mislim da su građani ipak naučili šta treba a šta ne raditi, da bi izbjegli infekciju. Statistika je ohrabrujuča za Tuzi trenutno. Ako nastavimo da se pazimo i distanciramo, moći ćemo se pohvaliti odličnim rezultatom“, kaže doktor.
Kao jedan od ljekara, koji je svakodnevno na prvoj liniji fronta u borbi protiv opakog virusa, navodi da zdravstveni sistem ne čine samo radnici, već svi građani.
„Od toga kako se ljudi ponašaju, zavisi koliko će biti opterećen zdravstveni sistem. Ovo nijesu, takozvane, normalne okolnosti. Ako postoji epidemija, koja opterećuje zdravstveni sistem, naravno da ćemo dovesti u pitanje zdravstvo. Ono što je vidljivo svakome ko želi da vidi i da zna jeste da zdravstveni sistem u potpunosti završava svoje obaveze. Zaista jedna velika pohvala za sve doktore, ne zbog toga što sam ja zdravstveni radnik, posebno za one koji su u prvoj liniji odbrane, zaposlenim na infektivnim klinikama, u kovid bolnicama, koji su 24 sata u kontaktu sa zaraaženima“, ističe on.
Podsjeća i na ružne riječi, koje se ovih dana mogu čuti od političara, ali i dijela stanovnika naše zemlje.
„Neki komentari su toliko primitivni, da ne želim da ih komentarišem. Postoje i oni, koji ne vjeruju u postojanje virusa. Ako se cijeli svijet može okrenuti naopačke, pa da su izmislili korona virus, onda nešto sa svijetom nije u redu. Sve one koji zaista ne vjeruju u virus, ja bih uputio na one koji su liječeni od korone, posebno one koji su imali teže oblike infekcije covid-19, pa neka sami procijene“, ističe ljekar.
Timovi za snabdijevanje građana: S obzirom na to da skoro mjesec dana mještani Tuzi nijesu mogli da izlaze iz svojih domova, Opština je organizovala timove za snabdijevanje građana namirnicama. Formirali su štab, koji je radio u koordinaciji sa predstavnicima mjesnih zajednica, a svi su se mogli obratiti za pomoć. Oko 80 volontera je svakodnevno bilo na terenu.
Jedan od njih, Eldin Rakić je objasnio da je njegova ekipa imala zadatak da snabdije potrebnim namirnicama preko 200 familija, koje su obilazili svakoga dana.
,,Od ujutru do uveče smo bili na terenu. Nosili smo ljekove, namirnice i bilo šta što im je potrebno. Bitno je napomenuti da su mještani prva tri dana plaćali ljekove, nakon čega su im bili obezbijeđeni od strane opštine. Svi smo pomagali koliko smo mogli, nije se gledalo na nacionalnost, partiju, vjeru. Bili smo usmjereni ka jednom cilju, to jeste da se spriječi širenje virusa”, kaže Rakić.
Prisjeća se prvih dana strogog karantina:
,,Bilo je tuga, čemer, jeza… Čak su i sve roletne bile spuštene. Na ulici je bila samo komunalna policija, jedno vrijeme i vojska, koja je dezinfikovala javne ustanove. Znali smo da je bitno da pomognemo sugrađanima, pa se niko nije štedio. Opština nam je dala dezinfekciona sredstva sa kojima smo dezinfikovali vozila, sebe, sve… Još ljudi je bilo spremno da pomogne, neki su nam dali svoja vozila. Građani su smeće stavljali u kese, koje su pripadnici RAE populacije stavljali u kombi, pa iz kombija otpremali u kontejner. Opština je zaista slala sve potrebno, a posebno za djecu vareniku, mlijeko, plazmu, čokolino, organsku hranu, kaše, pelene…”, objašnjava naš sagovornik.
Krnić ispoštovao sve mjere samoizolacije: Tužanin, ali i svjetski putnik Edin Krnić je u momentu zatvaranja opštine bio u Južnoj Americi, u Čileu.
Kako je puna četiri dana bio bez interneta i kontakta sa spoljnim svijetom, nije znao kakva je situacija u Crnoj Gori, kao ni u državi u kojoj je bio u tom trenutku. Kada je nakon 28 dana uspio da izađe iz ove južnoameričke države, preko Albanije je stigao u Crnu Goru.
,,U Tirani me je čekao automobil, odakle sam došao na Božaj. Nijesam smio da vidim svoju djecu, roditelje, brata, porodicu, već sam prošao sa službenim automobilom u karantin, koji je bio u Ulcinju, gdje sam proveo dvije nedjelje. Nakon toga sam bio u Tuzima u kući, u samoizolaciji. Nakon šest dana, Tuzi su se oslobodile, ali sam ipak ispoštovao sve mjere.”, ističe on.
Krnić kaže da su Tuzi i Malesija poznati po tome što poštuju sve mjere donijete na nivou države, te su i ovdje pokazali svoje jedinstvo.
“Ukućani su mi rekli da prva tri dana čak nijesu ni izlazili iz kuće, ni do dvorišta, dok se predsjednik opštine nije dogovorio sa NKT-om da mogu da obiđu imanje, jer imaju stoku i trebaju da vode računa o njima. Iz dana u dan, mjere su bile blaže. Građani u ovoj opštini se i danas dobro drže. Kada izađem, primjećujem da se poštuje distance, nose se maske…”, ističe Krnić.
Kaže da on situaciju podnosi odlično, jer vrijeme provodi sa svojom porodicom.
“Što se tiče karantina, i on mi je apsolutno odgovarao, jer sam imao vremena da završim sve što sam imao, da montiram materijal iz Južne Amerike, S obzirom da ja imam privatan biznis, to jeste firmu za rent-a car, mogu reći da je situacija što se tiče posla jako loša. Vezani smo za ljude, koji žive u evropskim državama, kao i u Americi. Trenutno nema turista, a ne znam hoće li se nešto promijeniti u avgustu”, navodi on.
Iz NKT je poručeno u martu da je u pitanju borba za Tuzi, ali i za cijelu državu. Iako je tada borba dobijena, protivnik je jak, a rat možemo dobiti samo ukoliko se držimo zajedno, jer smo svi usmjereni ka jednom cilju - da budemo zdravi.
Tekst je nastao u okviru projekta pomoći Journalism Emergency Relief Fund - Google News Initiative
