Porast uvoza u period januar-jul ove godine je direktna posljedica dobre turističke posjećenosti. Izvoz flaširane vode za prvih sedam mjeseci 2021. godine iznosio je 611.000 litara i u odnosu na isti period 2020. je veći za 67 odsto, a u odnosu na 2019. godinu je veći za 27 odsto.
Prema podacima dostavljenim Portalu Analitika iz Privredne komore Crne Gore (PKCG), u 2020. godini uvezeno je oko 28 miliona litara prirodnih flaširane vode, što je za 40 odsto manje u odnosu na uvoz 2019. godine. Izvoz flaširane vode iznosio je oko 816.500 litara i bio je manji za šest odsto u odnosu na ostvareni izvoz 2019. godine.
Lani proizvedeno 20,9 miliona litara vode: U odgovorima na upit Portala Analitika iz PKCG su precizirali da se proizvodnjom flaširane vode u Crnoj Gori bavi pet kompanija koje za flaširanje koriste vodu sa sedam izvorišta.
“U 2020. godini je proizvedeno 20,9 miliona litara vode, što je u odnosu na 2019. godinu predstavlja smanjenje od 30 odsto. Raspoloživi kapaciteti za proizvodnju vode su znatno veći od ostvarene proizvodnje, ali nijesu dovoljno iskorišćeni, uglavnom zbog nemogućnosti realizacije većih količina voda na domaćem, a posebno na inostranom tržištu. Plasman voda na domaćem i inostranom tržištu ograničava i skroman marketinški nastup naših kompanija, problem nelikvidnosti, nepostojanje odgovarajuće robne marke u izvozu, kao i značajan uvoz voda”, ističu iz Privredne komore Crne Gore.
Učešće domaćih voda u potrošnji oko 30 procenata: Iz PKCG naglašavaju da proizvođači voda zadovoljavaju standarde u pogledu kvaliteta, ambalaže i etiketiranja, tako da postoje velike mogućnosti za uspješno pozicioniranje crnogorskih voda kako na stranom, tako i na domaćem tržištu, posebno u vrijeme turističke sezone.
“Međutim, raspoloživi kapaciteti se veoma malo koriste, tako da učešće domaćih voda u potrošnji iznosi oko 30 procenata. Problem proizvođačima voda predstavlja nedovoljna promocija zbog materijalne ograničenosti, izazvane nedovoljnim korišćenjem instalisanih kapaciteta, načinom plaćanja. Suočeni sa problemom nelikvidnosti proizvođači nijesu u mogućnosti izdvojiti značajnija sredstva za marketinški nastup. Dodatni problem jeste što konkurentske kompanije uz flaširane vode imaju i raznovrsnu ponudu bezalkoholnih pića, dok naše fabrike imaju veoma mali asortiman proizvoda, što dodatno utiče na otežani plasman voda crnogorskih proizvođača”, pojasnili su iz Privredne komore Crne Gore.
Jačati marketinške aktivnosti: U PKCG zaključuju da je stoga, u cilju povećanja prodaje crnogorskih voda na domaćem tržištu, potrebno jačati marketinške aktivnosti, “raditi na boljem pozicioniranju domaćih voda na policama marketa, jer su i cjenovno i kvalitetom konkurentne u odnosu na uvozne vode, te iste promovisati kroz realizaciju zajedničkih kampanja o važnosti kupovine domaćih proizvoda, kao što su kampanje Kupujmo domaće, Domaći ukusi.”
“Nadalje, treba raditi na povećanju izvoza voda kroz plasman na tržištima regiona i udaljenim destinacijama gdje države iz okruženja plasiraju svoje vode”, sugerišu iz PKCG.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da je kupovina domaćih proizvoda, a naročito onih za čiju proizvodnju nam ne treba puno uvoznih faktora - obaveza svakog građanina Crne Gore.
“Podaci o uvozu vode dovoljno govore sami za sebe. Međutim, naše vode su vrhunskog kvaliteta. Transportni troškovi su niži od uvoznih voda. Zagađivanje vazduha je niže ako se smanji broj šlepera na našim putevima, brži bi bio obrt, i još mnogo direktnih i indirektnih efekata bi se pojavilo. Svi ti pozitivni efekti vodili bi smanjenju spoljnotrgovinskog deficita, koji je glavni generator naših ekonomskih problema i koji nas tjera da se zadužujemo iz godine u godinu”, podvukao je Drecun u izjavi za Portal Analitika.
Nije dobro razvijati tuđu ekonomiju ako imamo svoje potencijale: On ističe da bi podizanjem svijesti građana u pravcu afirmacije potrošnje domaće vode, što podrazumijeva rast proizvodnje, moglo da se supstituiše dosta uvoza.
“Imamo dobre i gazirane i negazirane vode, ali svijest o njihovom kvalitetu nije razvijena. Treba djelovati i marketinški, svakako, ali mislim da to nije dovoljno. Ovo je dug proces i treba da se počne od osnovne škole sa formiranjem svijesti da nije dobro piti uvoznu vodu, ako imamo domaću boljeg kvaliteta. Da nije dobro razvijati tuđu ekonomiju ako imamo svoje potencijale. Hotelijeri i ugostitelji moraju da se organizuju i da po pravilu nude gostima domaću vodu. Sjećam se jednom davno kad je Filip Vujanović, tada predsjednik Vlade, ponudio Gadafiju litar vode za litar nafte, ali ništa od toga nije bilo. Eto, voda za piće je po mnogim procjenama u vrlo bliskoj budućnosti nešto što će biti deficitarno, a time i predmet specijalnih ratova, nadam se ne i oružanih”, rekao je Drecun, napominjući da je on odavno zagovornik jačanja domaće proizvodnje, ali da je Crna Gora “još u dominaciji neoliberalne ekonomije”, jer se i dan danas školuju ekonomisti na temeljima apologetike toj ekonomskoj misli”.
“Usuđujem se kazati da je, nakon odlaska profesora Boška Gluščevića, barem trideset generacija ekonomista školovano, a da nema kritički odnos prema stvarnosti. Naravno, ima izuzetaka, ali su udaljeni iz sistemski važnih odluka. Apel, kupujmo domaće je neophodan, ali ne i dovoljan uslov. I ne samo to, mi moramo postati neto izvoznici vode, jer imamo kvalitet za to. Zato svi moramo dati doprinos toj patriotskoj obavezi. Njemci dominantno voze njemačka kola, Japanci japanska, Amerikanci američka. Pijmo i mi našu vodu”, poručio je Drecun.
