Cijeli svijet, pa i Crna Gora, zbog koronavirusa nalazi se pred velikim izazovom, možda i najvećim od Drugog svjetskog rata. Psihološkinja, Maruška Drašković za Portal Analitika ističe da trenutna situacija donosi promjenu u našem načinu života, ali da se trebamo prilagoditi, jer imamo snagu da prihvatimo sve što nam život donese.
„Svaki čovjek koji se bavi sobom ima neki životni moto, stav koji mu pomaže da izađe iz raznih kriza. Nije ovo jedina kriza koja je ljude zadesila; treba se prisjetiti toga što nas održava - ljudi koji su preživjeli rat, bombardovanje, izbjeglištvo imaju mnogo više snage nego oni kojima se ništa loše nije desilo. Ta snaga se pojačava time što vjerujemo u dobro i pozitivno“, navodi Drašković.
Psihološkinja dodaje i da se porodice ponovo zbližavaju, jer su kod kuće.
„Među ljudima je bilo previše mržnje i agresije, tako da mi ovo djeluje kao jedna velika opomena“, ocjenjuje ona.
ANALITIKA: Situacija sa koronavirusom uzrokuje strah od širenja bolesti, ali i bojazan od većih finansijskih posljedica do kojih ova kriza može dovesti. Kako se smiriti i prilagodili novonastaloj situaciji?
DRAŠKOVIĆ: Iako nam neke stvari sada djeluju potpuno nerješive, vrijeme će pokazati kako će se zapravo riješiti. Sve ovo što se dešava donosi nam neku promjenu u načinu života, razmišljanja, odnošenja sa sobom i sa drugima. Neki ljudi se lakše prilagođavaju promjenama, neki teže. Što se prije prilagodimo promjenama i prihvatimo zabrane koje su date, lakše ćemo se uklopiti u put kojim trenutno moramo da idemo, pa što god da bude na kraju njega.
Nikada ne znamo šta je na kraju puta. Kada, recimo, idemo planinskom stazom, neko se plaši i misli da će ga na kraju puta pojesti vuk, dok druga osoba govori – 'ajde da vidimo šta će se tamo desiti. Možemo da vjerujemo da će sve na dobro da izađe ili da izaberemo da se plašimo, odnosno da ne vjerujemo. U tome samo čovjek može pomoći sam sebi, jer niko ne može da riješi tuđi strah. Čovjek mora da se suočava sa samim sobom.
ANALITIKA: Korona virus napada pluća, a prvi simptomi su, prema dosadašnjem iskustvu - temperatura, suvi kašalj i problemi sa disanjem. Neki ljudi, čitajući razne informacije, umisle da imaju sve ove simptome i da su bolesni, a zapravo nijesu. Kako se izboriti sa tim?
DRAŠKOVIĆ: Kao što sam i kazala, bitan je opšti stav koji čovjek ima prema samome sebi. Nije naše tijelo sastavljeno samo od ćelija, molekula, atoma, organa, već i od naših osjećanja i nade. Na nama je da mislimo da je život na našoj strani. Ukoliko mislimo da nije, onda ćemo naravno da umišljamo sve moguće teškoće i probleme, te umremo. Razna istraživanja su rađena o placebo i nocebo efektu. Nocebo efekat je sposobnost vjerovanja i očekivanja da nešto prouzrokuje štetu, odnosno negativan efekat u organizmu. Ono što očekuje, nažalost, pacijent najčešće i dobije. Ljudi su čak i umirali, iako nijesu bili bolesni od bolesti od kojih su mislili da jesu.
Svaki čovjek ima snagu da prihvata život sa onim što mu donese. Takođe, treba jačati imuni sistem, koji se ne jača samo hranom, vitaminom c, spavanjem, odmorom i dobrom komunikacijom, nego i time što mislimo dobro, vjerujemo da je život na našoj strani i pokušavamo da sebe ohrabrimo.
ANALITIKA: Kako sebe ohrabriti?
DRAŠKOVIĆ: Svaki čovjek koji se bavi sobom ima neki životni moto, stav koji mu pomaže da izađe iz raznih kriza. Nije ovo jedina kriza koja je ljude zadesila. Treba se prisjetiti toga što nas održava. Za neke ljude je to rečenica „Što me ne ubije, to me ojača“, dok je za druge „I ovo će se nekada zvati prošlost“. Ljudi koji su preživjeli rat, bombardovanje, izbjeglištvo imaju mnogo više snage nego oni kojima se ništa loše nije desilo. Ta snaga se pojačava time što vjerujemo u dobro i pozitivno.
Sada ljudi imaju vremena da sjede kući i čitaju neke mudre misli, knjige, različite tekstove kojih ima jako dobrih. Ono što čini problem je panika koja ljude hvata zato što slušaju poluglasine. Moramo vjerovati u ono što kažu Vlada i Ministarstvo zdravlja, te da se ponašamo prema tim preporukama. Ako ću ja da se pravim velika i moćna i kažem „Šta oni znaju, kako da ne“, kao što naš narod radi, onda time ne pomažem ni sebi ni drugima. Ne smijemo biti neodgovorni.
ANALITIKA: I nadležne institucije upozoravaju da se moramo ponašati odgovorno, jer neodgovorni građani ugrožavaju javno zdravlje i borbu protiv virusa korona. Koliko smo zapravo odgovorni kao pojedinci i kao društvo?
DRAŠKOVIĆ: Naš narod je prilično neodgovoran. Većina ljudi misli za sebe da su najpametniji, da sve znaju, a da im drugi ne smiju ništa reći. Neodgovornost možda i proizilazi iz toga što ljudi ne vole da im se daju savjeti. Misle da ukoliko prihvate da im neko da savjet, da će priznati da je taj neko pametniji od njih. To je neprihvatanje odgovornosti, jer ljudi lažu sami sebe da bolje znaju nego neko drugi. Ova situacija u kojoj se sada nalazimo je posebna i nova, gdje je čitav svijet usmjeren na jedan cilj i ista upustva postoje svuda, da se peru ruke, da se provodi vrijeme u izolaciji, piju topli napitci, sjedi na suncu...
Mislim da je prirodno prihvatiti informacije koje su korisne. Naravno, ne postoji apsolutna zaštita, kao ni za šta u životu. Odgovornost medija, ali i svih građana jeste i da ne prenosimo poluprovjerene informacije kada ih čujemo. Kada neko u prodavnici kaže „Eno ih stotinu bolesnih u bolnici, ali se kriju“, a mi to prenesemo, zapravo širimo paniku. Odgovornost svih nas je da se ne širimo poluinformacije.
ANALITIKA: Pandemija virusa korona je izazov za cijelo društvo koje se preko noći našlo suočeno za pitanjem: kako da reagujemo na iznenadnu prijetnju. Postoji veliki strah, bojazan, panika… Zaista, kako se pojedinac može zaštititi od kolektivne histerije?
DRAŠKOVIĆ: Svi nosimo duhovnost u sebi, samo je pitanje kako je koristimo i koliko smo je svjesni. U kolektivnoj histeriji svako mora sebe da pita šta hoće, da bude poput ljudi oko njega ili da bude u miru. Zato je potrebna izolacija, ali danas imamo mobilne telefone i brz prenos informacija. Trebamo vjerovati u dobro, u to da će sve da prođe. Ostaju nam molitve, mir, meditacija, vježbanje, boravak napolju na suncu. Takođe, ljudi su više sa porodicama, djeca su kod kuće, porodice se ponovo zbližavaju. Među ljudima je bilo previše mržnje i agresije, tako da mi ovo djeluje kao jedna velika opomena. Ovo nam je prilika da se bavimo sobom. Neki ljudi se plaše toga da ostanu u tišini, pa vidi svoje najgore strane, međutim svako od nas nosi dobro i veliko bogatstvo. Kada se budemo bavili sobom i uživali u tome, neće nas ponijeti panika drugih, nego ćemo lakše moći da umirimo druge. Duhovni ljudi su oni koji najlakše pomažu ljudima.
ANALITIKA: Kako raste broj ljudi kojima je dijagnostikovan COVID-19 i onih koju su borbu sa ovim virusom izgubili, raste i anksioznost kod ljudi. Kako spriječiti nepotrebno konzumiranje antidepresiva, koji veliki broj ljudi i u običnim uslovima uzimaju?
DRAŠKOVIĆ: Antidepresivi pomažu da ljudi izgube svoju snagu. Ljudi misle da ako uzmu antidepresiv, neće više biti nesrećni, tužni i uplašeni. Biće smireni možda 20 minuta ili par sati, ali nakon par sati, kada sretnemo nekoga, još više ćemo se uplašiti. Depresija i uzimanje tablete je gubitak odgovornosti prema sebi i prema svom životu, jer žvot se sastoji u tome da se mijenjamo i da ojačavamo sami sebe.
Uzimanje tableta to nije, već je samo udaljavanje od sebe. Kada se naprimjer dese smrtni slučajevi, svi ljudi su u velikom šoku, život im se potpuno mijenja. Veliki broj ljudi posegne za ljekovima i onda se ne sjećaju sahrane, nemaju pojma da se to desilo. To je bolnije, teže, ali je jedino realno. Antidepresivi ošamute u nekom momentu, ali ništa ne pomognu. Baviti se sobom, razmišljati o sebi, ohrabrivati se, vjerovati da je život na našoj strani su načini na koji čovjek može sam sebi da pomogne.
