Tada najviša graševina na svijetu zapravo je bila metalni toranj sagrađen na Marsovim poljima u Parizu, a do danas je ostala najprepoznatljiviji simbol grada.
Ajfelov toranj sagrađen je kao eksponat za svjetsku izložbu povodom proslave stogodišnjice francuske revolucije. Do 1930. godine je bio najveće zdanje na svijetu, visine 300 metara. Ime je dobio po inžinjeru koji ga je projektovao Gistavu Ajfelu. Danas je značajna turistička atrakcija sa više od pet i po miliona posjetilaca godišnje.
Toranj je građen od 1887. do 1889. godine i poslužio je kao glavna kapija za ulaz na Svjetsku izložbu 1889. – Exposition Universelle. Struktura je sastavljena od 18,038 djelova od livenog gvožđa, uz pomoć 2,5 miliona zakovica. Strukturni proračun je uradio Moris Kešlen. Za vrijeme izgradnje, zahvaljujući mjerama bezbjednosti koje je Ajfel uveo, poginuo je samo jedan radnik, što je za to vrijeme bilo izuzetno dostignuće.
Ajfelova kula je sada visoka 324 metra sa naknadno postavljenom antenom, a metalna struktura je teška 7.300 tona. Do vrha ima 1.665 stepenica.
Održavanje tornja se sastoji u nanošenju premaza na cijelu strukturu od 50 tona boje svakih sedam godina u cilju zaštite od korozije. Povremeno se boja mijenja, pa je toranj sada smeđe boje. Zavisno od vremenskih uslova vrh tornja može da odstupi od vertikale do 8 centimetara u stranu od Sunca. Pomijeranje nastaje zbog neravnomjernog zagrijavanja metala na sunčanoj i na strani u sjeni.
Kada je toranj sagrađen, mnogi Parižani su smatrali da je ruglo i da ga treba srušiti. Danas se smatra jednim od remek-djela svjetske arhitekture.
