Nakon stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, došlo je u svim jugoslovenskim zemljama do obnavljanja rada starih komora i do formiranja nekih novih, uz izvjesne izmjene komorskih područja.
U periodu od 1928. godine, odnosno do osnivanja Trgovačko-industrijske i zanatske komore u Podgorici, postojala su u Crnoj Gori slobodna udruženja trgovaca i zanatlija. udruženje zanatlija imalo je svoje komore u Podgorici i Cetinju.
Ove komore nijesu formirane na osnovu zakonskih propisa već su bile obična udruženja sa statusom posebnih slobodnih komora. Sopstvenom inicijativom udruženje trgovaca u Podgorici osniva trgovačku komoru za Crnu Goru, koja je sve do 1928. godine uspješno obavljala mnogobrojne zadatke.
Za sprovođenje stručne organizacije po odredbama Zakona o radnjama iz 1910. godine, za izradu statuta Komore i za organizovanje redovnih izbora za stalne članove Komore koje je trebalo obaviti u roku od godinu, nadležni ministar imenovao je 12 privremenih članova iz Podgorice, gdje je bilo sjedište Komore, i to Mića Stijovića, industrijalca, Jaka Lainovića, trgovca, Nikolu Vujačića, mehaničara, Iliju Pejanovića, trgovca, Sima Marića, industrijalca, Pavla Šćepanovića, trgovca, Steva Tamindžića, molera, Murata Alibalića, trgovca, Iva Gvozdenovića, stolara, Jevta Pejovića, kolara, Sava Ćetkovića, građevinara i Uroša Marića, apotekara.
Na sjednici održanoj 27. aprila 1928. godine konstituisana je Uprava Privremene komore, pa je za predsjednika izabran Mićo Stijović, za prvog potpredsjednika Jako Lainovic, a za drugog potpredsjednika Nikola Vujačić.
Privremena uprava intenzivno je radila na organizacionim pitanjima, otvorila svoju kancelariju, birala privremeno osoblje, osnovala trgovačka udruženja i zanatlijske esnafe.
Za organizaciju rada Komore zatražena je pomoć od Banatske trgovačko-industrijske i zanatske komore u Velikom Bečkereku. Ova komora poslala je svog generalnog sekretara Aleksandra Stanojlovića da pomogne u izradi stručnih akata i drugim organizacionim pitanjima.
