U to vrijeme veliki broj odrasli ljudi bio je radno angažovan, kako na administrativno-upravnim poslovima, tako i u zanatstvu, dok su mnogi radili i za nadnice, pa su mnoga školska djeca ostajala bez ikakvog nadzora. Slobodno vrijeme provodila su uglavnom u igrama koje bi prerastale u svađe i tuče ili lutanje ulicama, često i prošenje, kao i druge oblike neprimjerenog ponašanja, pogotovo prema nepoznatim ljudima.
Posmatrajući to, Sofija Petrovna Mertvago, načelinca Djevojačkog instituta, odlučila je da roditeljima koji rade omogući da djeca budu zbrinuta.
Na njenu inicijativu osnovana je ustanova „Djetski sad“, pod pokroviteljstvom ćerke kralja Nikole Petrovića, Milice Nikolajevne, udatu za Petra Nikolajeviča Romanova, koja je svoj uticaj na carskom dvoru iskoristila da u otadžbinu pošalje sve što je bilo potrebno za prvo pravo zabavište. Ona je obezbijedila sredstva za kupovinu kućice sa vrtom i preuzelo na sebe potpuno izdržavanje te ustanove, uključujući i plate dvijema vaspitačicama.
Već tokom prvih godina, rad pomenute predškolske ustanove, koju su Cetinjani zvali „Mala škola“ pobudio je veliko interesovanje, pa ga je redovno pohađalo stotinak najmlađih Cetinjanki i Cetinjana.
Prve godine rada „Djetski sad“ je pobudio veliko interesovanje ne samo roditelja, nego i građanstva, uopšte. Te godine vrtić je pohađalo 90 muške i ženske djece isključivo iz siromašnih porodica. „Djetski sad“ bio je smješten u ul. Alekse Šantića br. 8.
Rad sa djecom bio je vrlo sadržajan i raznovrstan. Djeca su upoznavana sa prirodom i prirodnim pojavama putem demonstriranja i slike. Zabavilje su ih navikavale na rad i „u malenoj bašti koja je zasađivana svemogućim biljkama i cvijećem“, učili ih baštovanstvu, kako nam svjedoče pisana zapažanja Pavela Apolonoviča Rovinskog.
Rovinski je zabilježio da djeca rade gimnastičke vježbe, da marširaju, pjevaju, uče pjesmice, igraju kola, igraju različite igre i na kraju rade u bašti.
Rad „Djetskog sada“ uživao je velike simpatije stanovnika Cetinja. Roditelji su obavezivani da u vrtić djecu šalju urednu i čistu, u protivnom, isključivana su iz vrtića.
Briga o najmlađima ubrzo je regulisana i Zakonom o narodnijem školama.
