U jednom od pisama iz 1921. Džojs je naveo da je do tada pisanju posvetio oko 20.000 sati. Ovaj roman, koji u većini izdanja ima oko 800 stranica, sadrži više od 260.000 riječi i vokabular od oko 30.000 različitih riječi, a sve su upotrijebljene kako bi opisale radnju koja se dešava u samo jednom danu i to onoj koja počinje 16. juna 1904. u osam sati ujutru, a završava 17. juna, tri sata nakon ponoći.
Radnja je skoncentrisana na troje glavnih likova – sredovječni bračni par Leopolda i Merion (Moli) Blum i pjesnika Stivena Dedalusa, koji je ujedno i glavni lik Džojsovog prethodnog romana „Portret umjetnika u mladosti“, a prisutni su i drugi likovi iz tog djela, kao i iz „Portreta iz Dablinaca“.
Interesantno je i objašnjenje zašto je ovakvoj knjizi Džojs dodijelio hormeski naslov. „Lik Odiseja meuvijek opčinjavao, čak i kao dječaka“.
Mnogi kritičari nazivali su Uliks novom verzijom Odiseje. U kritici se tome najviše suprotstavio Vladimir Nabokov, koji je napisao da u knjizi postoji tek vrlo mutan i uopšten homerski prizvuk“, čemu u prilog ide činjenica da se sam Džojs odrekao pseudohomerskih naslova poglavlja koji su postojali u prvoj verziji, dok je roman izlazio u nastavcima.
Djelo obiluje brojnim stilskim inovacijama i otkrićima koja su se tek kasnije mogla vidjeti u drugim djelima. U početku knjiga nije izazivala oduševljenje, dva puta je bila predmet sudskog spora, dok su primjerci trećeg izdanja javno spaljivani.
Džoj se smatra jednim od tvoraca modernog romana. Rođen je na današnji dan 1882. u Ratgardu, blizu Dablina, kao najstarije od četrnaestero djece. Otac Džon je imao malu radnju koja je bankrotirala 1891, što je dovelo porodicu u velike probleme. Iste godine Džojs je napisao poemu o smrti Čarlsa Stjuarta Parnela. Njegov otac je bio ljut na način na koji je katolička crkva tretirala Parnela, kao i na stav Irske domaće vladajuće stranke i Britanske liberalne stranke, i na rezultirajući neuspjeh kolaboracije da osigura lokalnu upravu u Irskoj. Irska partija je odbacila Parnela iz rukovodstva. Međutim, uloga Vatikana u savezu sa Britanskom konzervativnom strankom u sprečavanju lokalne uprave ostavila je trajni utisak na mladog Džojsa. Džojsov otac je uredio da se poema objavi i čak je poslao kopiju u Vatikansku biblioteku.
Džejms je morao da napusti školu Clongowes Wood College, jer nije više bilo novca za školarinu. Primili su ga u katoličku školu Christian Brothers, gdje je bio kad je dobio ponudu za školu Belvedere College. Godine 1895, Džojs je u svojoj 13. godini odlučio da se pridruži pokretu Sodality of Our Lady s njegovim vršnjacima u Belvederu. Filozofija Tome Akvinskog imala je jak uticaj na njega tokom većine njegovog života. Na University College Dublin se upisao 1898, gdje je diplomirao na modernim jezicima (engleski, francuski i italijanski). Još na koledžu počeo je da piše, a prvo objavljeno djelo mu je osvrt za Ibzenovu dramu.
Trebalo je da prođe punih osam godina nakon što je napisao da objavi prvu knjigu proze. Riječ je o zbirci pripovjedaka “Dablinci”, kod goje je dva puta prerađivan slog knjige, a nekoliko puta urednici su ucjenjivali Džojsa da izbaci ili izmijeni pojedine djelove. Jedan izdavač odbio je da izda knjigu zbog rečenice „Čovjek koji je gradio mostove i pisac koji ih je s nečuvenom strašću opisivao umro je na vrijeme. Sudbina je htjela da ne vidi ono što nije trebalo vidjeti“.
Eksperimentima u narativnoj tehnici i strukturi romana i primjeni toka svijesti dao je nov pravac modernoj književnosti. Prva zbirka pjesama „Kamerna muzika“ izišla je 1907, a zatim je pred sam Prvi svjetski rat objavio jedinu knjigu pripovjedaka – „Dablince“. „Portret umjetnika u mladosti“ pojavio se 1916, drama „Izgnanci“ 1918, da bi Uliks bio objavljen tek 1922, nakon kojeg je napisao još samo „Fineganovo bdjenje“ 1939, djelo na kome je radio više od petnaest godina.
Tokom života vid mu se rapidno pogoršavao. Umro je 13. januara 1941. godine nakon neuspjele operacije u Cirihu.
