Na Narodnoj skupštini usvojen Zakonik knjaza Danila koji se smatra prvim Ustavom Crne Gore.
Donošenjem ovog zakonika nastavljene su reforme u cilju izgradnje savremenog državno-pravnog poretka. Zakonik je prvobitno štampan u Novom Sadu, a njegovi prevodi su potom objavljeni u Francuskoj, Italiji i Poljskoj.
Najznačajnije odredbe su one koje se odnose na ustavno-pravna pitanja, kao što su položaj čovjeka i građanina, položaj knjaza kao vrhovnog gospodara, prava i položaj sudova i obaveze građana u odbrani otadžbine.
Ovim zakonom je dovršeno rušenje patrijahalnog načina života, ukinuta samostalnost plemena, učvršćena državna vlast, što nije prošlo bez otpora. Zakonik je imao 95 članova, a njeovo donošenje je naišlo na značajan odjek u široj javnosti.
Zakonik je regulisao raznovrsnu pravnu materiju, u najvećem dijelu krivičnopravnu, a imao je i odredbe ustavnog, građanskopravnog i procesnog karaktera.
Knjaz Danilo je bio vrhovni državni poglavar, u njemu je bila personifikovana vrhovna zemaljska vlast. Apsolutizam knjaza je ovekovječen i u njegovom Zakoniku, kojim je čak zaprijećeno smrtnom kaznom onome ko bi uvrijedio knjaza.
U više članova je propisan položaj suda. Oštrim kaznama je predstavnicima vlasti zaprijećeno, prvenstveno sudijama koji bi primili mito i zloupotrebili svoj položaj.
Izdajnik bi bio kažnjen smrtnom kaznom, a istom kaznom bi bio kažnjen i onaj ko ne bi platio porez. Za imovinske delikte su kazne: Kazna batina za običnu krađu, smrtna kazna za krađu po treći put u povratu i za krađu iz crkve.
Krvna osveta je bila zabranjena pod prijetnjom smrtne kazne za onog ko bi postao osvetnik. Za uvođenje ove mjere se javila potreba jer je takvo društveno zlo bilo sve učestalije.
Praktikovanje starih štetnih običaja je takođe regulisano ovim zakonikom. Zakonik je prvenstveno kolektivističkog duha, ali susrijeće se i sa individualističkim imovinskopravnim odnosima. Priznato je pravo preče kupovine, da bi se zaustavio proces raspadanja kolektivnog vlasništva i da bi imovina ostajala u rukama srodnika.
Što se tiče nasljednog prava, Zakonik predviđa testamentalno i zakonsko naslijeđivanje. Vanbračna djeca su izjednačena sa bračnom. U porodičnom pravu Zakonik ostaje dosljedan tradiciji.
Patrijarhalnost je i dalje zastupljena. Žene i djeca su potpuno potčinjene glavi porodice. Kada djeca ne bi poštovala roditelje, bivali bi izloženi represivnim mjerama od strane vlasti ako bi roditelji to zahtijevali.
Više propisa je posvećeno bračnom pravu. Brak se sklapa vjenčanjem u crkvi, a svještenik bi tri dana prije venčanja trebalo da utvrdi saglasnost mladenaca za stupanje u brak. Ako su bili saglasni, stupali bi u brak koji je načelno neraskidiv. Raskid je bio dozvoljen, ali prema pravilima Pravoslavne crkve.
Danilov zakonik je stavio van snage pravila običajnog prava po kojima se brak sve do donošenja ovog zakonika lako razvodio. Muškarac je imao pravo da ubije svoju ženu i njenog ljubavnika ako bi ih zatekao na djelu i da za to ne bude kažnjen. Ako bi muž zamrzio svoju ženu, toliko da ne bi želio sa njom više da živi bila je predviđena rastava od stola i postelje, s tim što je muž imao obavezu da izdržava ženu.
Bila je propisana i odgovornost za naknadu štete i novčani zajam. Danilov zakonik je bio kodifikacija običajnog prava. Izražavao je narodna pravna shvatanja. Dokaz za to je propis gdje bi pijani počinilac krivičnog djela bio kažnjavan polovinom kazne propisanom za učinjeno krivično djelo. Ali ako bi to djelo počinio iz mržnje prema nekom onda bi bio kažnjavan punom kaznom.
Ipak, Danilov zakonik predstavljao je konačnu pobedu državne organizacije nad plemenskom i doprinio je učvršćivanju stvorene državne vlasti.
