Iako su se kralj Nikola I Crnogorska izbjeglička vlada grčevito borili da Crna Gora bude zastupljena na Pariskoj mirovnoj konferenciji, intenzivne diplomatske aktivnosti novonastale države, Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, to su osujetile, a zvaničnici Međunarodne mirovne konferencije u Parizu, jednostavno se saglasili.
Velika četvorka koju su činili premijer Ujedinjenog Kraljevstva Dejvid Lojd Džordž, premijer Francuske Žorž Klemanso, predsjednik SAD Vudro Vilson i premijer Italije Vitorio Orlando bili su dominantne političke i diplomatske figure na konferenciji. Odredbe koje su nametnute poraženim zemljama bile su zapravo rezultat njihovih razgovora.
Čuveni američki arhitekta i član delegacije SAD na mirovnoj konferenciji Vitni Voren napisao je studiju „Crna Gora – zločin mirovne konferencije“ (Montenegro the crime of the peace conference) koja tretira odnos saveznika prema Crnoj Gori na Versajskoj mirovnoj konferenciji. Prvo američko izdanje publikovao je njujorški izdavač Brentano's 1922.
Voren je knjigu napisao u pokušaj da američkoj javnosti skrene pozornost na nepravdu napravljenu Crnogorcima njihovim nasilnim pripojenjem Kraljevini SHS.
„Ove stranice su napisane sa jednim ciljem - da se čuje glas za Crnu Goru, da se osujete namjere njenih neprijatelja kojima ćutanje i zaborav najbolje služe. Amerika je obavezna da učestvuje u obezbjeđenju pravde. Jedino tako ona može da se iskupi za saučesništvo u velikoj nepravdi koja je učinjena i koja se neprekidno čini njenoj saveznici u svjetskom ratu... Ako se dopusti da takva tiranija i prevara koje su zbrisale Crnu Goru sa geografske karte prođu, jedan Veći rat je neizbježan. Amerika će se ponovo uključiti... Svojim proširenjem na čitavu Jugoslaviju, spletkarska ambicijasrbijanskogdvora umnožila je teškoće održavanja mira na Balkanu, a time i u čitavom svijetu“.
„Kad Srbija ispolji svoje siledžijstvo prema Crnoj Gori, niko ni ruku ne digne da prekine to nasilje. Zašto? Jer je Srbija uspješno lagala a savjest čovječanstva koja mrzi laž još je nije razotkrila.... Srbijansko djelovanje, po sudu javnosti bilo je vrlo pametno usmjereno. Mnogo toga što njeni apologeti obznanjuju tako glasno je točno. Ali ona potiskuje upravo one vitalne elemente čije odsustvo dovodi do pogrešnog zaključka. Evo kako to ona radi: "Srbi su hrabar i napredan narod". "Crnogorci i Srbi imaju zajedničko porijeklo". "Želja za savezom ili nekom vrstom konfederacije često se izražava u Crnoj Gori". Crna Gora je tokom više od pet vjekova nezavisna država. Tu svoju nezavisnost održala je protiv nevjerovatno jačih snaga.Štogod neko mogao misliti o konfederaciji ili savezima, crnogorski narod nikad nije izrazio želju da se odrekne svojeg postojanja kao posebne nacije“.
