Video-zapis koji prikazuje djelić atmosfere sa vjenčanja nekadašnjeg vicešampiona svijeta u džudou, Srđana Mrvaljevića i njegove izabranice Tamare izazvao je prije par godina buru u čitavom regionu. U žiži javnosti, zbog svog fizičkog izgleda, nenadano se našla Tamara. Komentari na društvenim mrežama i portalima koji su uslijedili bili su uglavnom negativni, a među njima je bio i priličan broj uvredljivih. Tamara za Portal Analitika govori o različitim osjećanjima koja su se smjenjivala dok je čitala pomenute objave, podršci porodice, ali i ženama, koje su sve učestalije meta uvreda na internetu.
Ružni komentari ispod članaka: Naša sagovornica je po struci kriminolog, a u slobodno vrijeme voli da trenira, šeta i gleda filmove. Priznaje kako je uvijek vodila računa o izgledu, ali nikada nije težila da postane poznata, a kamoli da bude u centru pažnje. Baš zbog toga, nema profil ni na jednoj od društvenih mreža.
“Jednog jutra sam se probudila i doživjela neočekivanu neprijatnost - intimni čin mog vjenčanja osvanuo je na regionalnim portalima. Pratile su ga opaske nepoznatih ljudi koji su me okarakterisali kao "plastičnu ženu". Veoma ružni komentari su se ređali ispod te objave. Više od toga što je neko zloupotrijebio privatni snimak sa moje svadbe, iznervirala me činjenica da će moja porodica i prijatelji pročitati takve laži”, kazala nam je Tamara.
Ona je postala meta uvreda, samo zbog toga što je koristila usluge estetske hirurgije.
“Kada mi je drugarica poslala video putem vajbera, mislila sam da je u pitanju šala, da ga je možda izmontirala uz pomoć neke aplikacije i napravila da to tako izgleda. Moram priznati da mi je trebalo vremena da povjerujem da se ipak ne radi o šali. Nikada mi ne bi palo na pamet da će neko da "skine" video sa privatnog fejsbuk profila mog muža i iskoristi ga za takvo nešto”, ističe ona.
Uslijedili su oštri negativni komentari anonimnih čitalaca. Oni nijesu samo vrijeđali njen fizički izgled.
“Bila sam uznemirena, i naravno ljuta što je neko dao sebi za pravo da od mene pravi javnu ličnost i da mi stavlja etiketu tzv. starlete, kako su me pojedini nazivali, jer nijesam starleta. Imam drugačija interesovanja, završila sam pravni fakultet i imam ambiciju da budem uspješna u svojoj struci. Takve neistine su izazvale u meni osjećaj uznemirenosti i ljutnje”, objašnjava ona.
Dok su je neki branili, glasniji su bili oni koji su je osuđivali i nazivali pogrdnim imenima.
“Danas je svakako bolje da budemo mrzovoljni i da za nekog kažemo nešto loše, nego da budemo dobri ljudi pa da kažemo nešto lijepo ili da možda ostanemo suzdržani i da se ne bavimo tuđim životima i tuđim izgledom. Uvijek gledam da ako nekome ne mogu da pomognem, zašto bih mu onda odmagala”, navodi Tamara.
Podrška najbližih: Nakon svega što je zadesilo, podrška su joj bili njeni prijatelji i porodica.
“Telefon mi je tada zvonio non-stop. Dragi ljudi su mi slali pozitivnu energiju lijepim riječima. Govorili su mi da se ne opterećujem negativnim komentarima osoba koje ni ne poznajem, jer se mi vodimo onim - nije bitno što ti neko kaže, već ko. Vrlo brzo smo se smijali svemu”, kaže naša sagovornica.
Nju je zabrinulo to što je veliki broj ljudi spreman da vrijeđa osobu - samo na osnovu izgleda.
“Pitala sam se da li bi voljeli da neko njih bez pitanja stavi u novine i komentariše njihov izgled ili pak neku osobu koju vole, suprugu, sestru. Komentari kao komentari me nijesu pogodili, jer mislim da smo svi mi već navikli da se nosimo i sa ružnim i sa lijepim ocjenama, svako ima pravo da mu se nečiji izgled dopada ili ne. Ono što me rastužilo je što pojedini vrijeđaju djevojke koje koriste usluge estetske hirurgije, u moralnom smislu. Veliki broj tih žena su predivne osobe, supruge i majke”, poručuje naša sagovornica.
Tamara nije pokrenula krivični postupak protiv portala koji su objavili tekstove o njoj, zbog toga što nije željela još više da bude prisutna u javnosti.
“Nijesam htjela da nastavim i dalje da budem javno eksponirana, jer nijesam javna ličnost. Takođe, nijesam željela da tome posvećujem svoje vrijeme. Zvali su me tada i da gostujem u jednoj emisiji, ali sam odbila, jer sam željela da sve ostavim iza sebe i da se posvetim nekim ljepšim stvarima”, iskreno će Tamara.
Ona ima poruku za sve žene, koje su meta uvreda na društvenim mrežama.
“Žene moraju da budu jake, da budu svoje i da ne dozvole da ih nebitni ljudi povrijede zlobnim komentarima, te da se izdignu iznad onih koji ih omalovažavaju”, poručuje ona.
Naša sagovornica je sigurna u svoje odluke i postupke i dodaje da je ovakvi komentari nijesu poremetili. Nada se da se ovakve neprijatnosti ubuduće neće dešavati više nikome.
“Svako može da radi sa svojim tijelom što želi. Ljudi će uvijek pričati i komentarisati. Sve ovo ne bih izdržala da nije bilo ljubavi i zagrljaja mojih voljenih. Imala sam sreću da su me podržali bližnji, ali shvatam i koliko je teško onima koji je nemaju. U današnje vrijeme potrebna je hrabrost da živite onako kako želite”, zaključuje Tamara.
Ponašanje na internetu slika društva: Prema mišljenju sociološkinje Biljane Radović, u razvijenim zemljama velika pažnja se poklanja istraživanjima o ponašanju na internetu, međutim, u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno.
“Pojedinac je uglavnom primoran da "igra" ulogu i kreira identitet koji mu pripisuje društvo, odnosno grupa. Internet upravo tu pruža slobodu mijenjanja identiteta i u konačnici, slobodu govora van primarne grupe. Shodno tome, uzrok nasilnom ponašanju na internetu nije samo slika pojedinca već često i slika društva. Ukoliko društvo ne pruža mogućnosti pojedincu da raste i razvija se shodno svojim afinitetitma i aspiracijama i da bude koristan i srećan član društva, neminovno je da će se javiti ili produbiti frustracije za koje se mora pronaći, kolokvijalno rečeno, ventil”, ističe Radović.
Ona navodi i da su žene više meta ovakvih komentara od muškaraca.
“Žene su kritikovanije na svim nivoima. Uvijek će se naći nešto što "odstupa" od očekivane slike idealne žene koju je kreiralo, ne samo patrijarhalno društvo u kom smo mi sami zarobljeni, već globalno, potrošačko društvo”, navodi ona.
S druge strane, negativni komentari u javnoj sferi uglavnom su usmjereni na vrijeđanje nečije ličnosti, omalovažavanje, proganjanje, objašnjava psihološkinja Adriana Pejaković.
Ona dodaje da se konstruktivna kritika uvijek odnosi na ponašanje, a nikada na ličnost osobe - usmjerena je na popravljanje ponašanja i ukazivanje na grešku u nečemu i dobronamjerna je. Samim tim, razlikuje se od negativnih komentara.
“Negativni komentari u javnoj sferi mogu biti posljedica psihološkog mehanizma osobe da svoje frustracije iz realnog života pomjera na javni diskurs gdje može bezbjedno da vrijeđa i tako se oslobađa napetosti. Nažalost, napetost rađa napetost i sakuplja se vremenom i osoba postaje sve zluradija, a svoje probleme ne rješava”, ističe Pejaković.
Konstatuje i da frustracije mogu biti posljedica neznanja osobe i negativnih uvjerenja.
“Kada o nekoj pojavi ne znamo dovoljno, bezbolnije je da o njoj sudimo, nego da je razumijemo i potrudimo se da saznamo više. To je kratkoročno lakša, a dugoročno loša strategija. Svakako da je širenje mržnje i netrpeljivosti, zapravo, loša strategija za samu osobu koja na taj način psihološki stagnira i ne napreduje”, kaže psihološkinja.
Uvrede na internetu i društvenim mrežama mogu značajno uticati na ženu.
“Može imati osjećaj odbačenosti, nerazumijevanja, čak i straha. Ovakvi komentari mogu da je dovedu do povlačenja u sebe, neizražavanja svog mišljenja i stavova, povišene anksioznosti, čak i mentalnih problema, zavisi od ranjivosti osobe. Što je ona više izložena traumi, to će se osjećati ranjivije i biće joj potrebno više razumijevanja. Proganjanje i nerazumijevanje često budu razlog da one ne istupe u javnost kao žrtve ili da se ne zauzmu za sebe. Kako nam je podrška u trenucima ranjivosti veoma važna, toksične poruke nas mogu retraumatizovati i vratiti korak unazad. Važno je znati da neko ko osuđuje druge, dugoročno ne može biti dobar ni za sebe, jer taj kapacitet za empatiju - jednostavno nema. Svi bi trebali da pokušamo da se stavimo u "tuđe cipele" jer će nam jednog dana i samima možda zatrebati podrška drugih”, zaključuje Pejaković.
