„Istraživanja su pokazala da mladi koji vjeruju u različite teorije zavjere i ostale vrste dezinformacija imaju lošije znanje o virusu covid-19, manje primjenjuju preventivna ponašanja, a takođe i češće razvijaju simptome anksioznosti i ostale neprijatne emocije“, navela je u intervjuu za Portal Analitika psihološkinja i doktorand iz oblasti javnog zdravlja u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, Marija Pašić.
Ona je istakla da su društvene mreže jedan od glavnih uzročnika dezinformacija.
„Društvene mreže same po sebi imaju dosta prednosti - jednostavnim pristupom dobijamo veliku količinu informacija. Međutim veliki dio informacija koje dobijamo ne potiču od pouzdanih izvora. Ukoliko se oslonimo isključivo na informacije koje dobijamo putem društvenih mreža, možemo sebe dovesti u veliku zabludu i ponašati se štetno i po sebe i po druge“, objašnjava Pašić.
ANALITIKA: Mladi najviše koriste društvene mreže, pa su samim tim izloženi različitim informacijama o koronavirusu, od kojih su mnoge lažne. Kako da ne povjeruju u sve što im se servira, s obzirom na to da su preplavljeni velikom količinom vijesti?
PAŠIĆ: Javno-zdravstvena literatura dvadesetog i dvadeset prvog vijeka u velikoj mjeri sadrži primjere štetnog uticaja dezinformacija na cjelokupnu populaciju, a to je posebno primjetno u ovakvim, vanrednim, okolnostima. Istraživanja pokazuju da su mladi posebno izloženi dezinformacijama, a jedan od uzroka je svakako korišćenje društvenih mreža putem kojih se ovakve štetne informacije šire ogromnom brzinom.
Takođe, istraživanja su pokazala da mladi koji vjeruju u različite teorije zavjere i ostale vrste dezinformacija imaju lošije znanje o virusu covid-19, manje primjenjuju preventivna ponašanja, a takođe i češće razvijaju simptome anksioznosti i ostale neprijatne emocije.
ANALITIKA: Kako to tumačite?
PAŠIĆ: Društvene mreže same po sebi imaju dosta prednosti - jednostavnim pristupom dobijamo veliku količinu informacija. Međutim, veliki dio informacija koje dobijamo ne potiču od pouzdanih izvora.
Ukoliko se oslonimo isključivo na informacije koje dobijamo putem društvenih mreža možemo sebe dovesti u veliku zabludu i ponašati se štetno i po sebe i po druge.
Na sajtu Svjetske zdravstvene organizacije piše: ,,Prava poruka poslata u pravo vrijeme od strane adekvatnog pošiljaoca putem adekvatnog kanala komunikacije - može spasiti živote. Dezinformacije i konfuzne poruke mogu nas koštati života“.
ANALITIKA: Kolika je opasnost od dezinformacija u ovom periodu, a i kolika je njihova moć nad publikom? Kako spriječiti širenje dezinformacija na društvenim mrežama?
PAŠIĆ: Nažalost, ne postoji način da se spiječi širenje dezinfomacija na društvenim mrežama. Na društvenim mrežama, a ni na internet pretraživačima, nema cenzurisanja sadržaja u smislu njihove tačnosti, pouzdanosti niti kvaliteta.
Infodemija tj. velika zastupljenost različitih informacija na društvenim mrežama, dovodi mlade u veoma nezgodnu poziciju - nije jednostavno razlikovati koje informacije su istinite a koje nijesu, kojim izvorima treba vjerovati, a kojim ne.
ANALITIKA: Prema istraživanju koje je prije dvije godine radio UNICEF, nešto manje od četvrtine mladih uzrasta 12-17 godina provjerava tačnost neke vijesti prije nego je podijeli na društvenim mrežama. Većina vrši pretragu na internetu i povjeruje da je tačna ona informacija na koju najviše puta naiđu, što znači da nemaju svijest da se dezinformacije brže šire internetom nego tačne vijesti. Koliko je ovakav način provjere informacija štetan i kako da znaju koje izvore da koriste za provjeru informacija?
PAŠIĆ: Definitivno je da su mladi ovladali bar osnovnim tehnikama digitalizacije, ali ne i osnovnim konceptima zdravstvene pismenosti, kao ni procjenama tačnosti podataka koji su im dostupni.
Neophodno je da se oslanjaju isključivo na provjerene izvore informacija kao što je sajt Svjetske zdravstvene organizacije www.who.int; sajt Instituta za javno zdravlje Crne Gore www.ijzcg.me; sajt Ministarstva zdravlja Crne Gore www.mzdravlja.gov.me; sajt Centra za kontrolu i prevenciju bolesti www.cdc.gov.
ANALITIKA: U svijetu postoje posebne organizacije i specijalizovani pojedinci koji se bave proizvodnjom lažnih vijesti, njihovim plasiranjem i medijskim spinovanjem. Kako prepoznati da su plasirane, zapravo, lažne vijesti?
PAŠIĆ: Prema preporukama SZO, ključni koraci u provjeravanju tačnosti informacija, u kontekstu infodemije, u vezi virusa covid-19 su sljedeći:
Provjeriti izvor informacije. Ukoliko nam informaciju prenosi neko od prijatelja ili porodice, svakako provjeriti njihov izvor informisanja. Ukoliko informaciju dobijamo na društvenim mrežama provjeriti da li je profil autentičan? Da li ima sumnje da se radi o lažnom profilu? Provjeriti istoriju profila, da li se može posumnjati da je otvoren sa privremenom namjerom ili zaista postoji godinama unazad, a sadržaji liče na autentične;
Pročitati cijeli članak, nikako se zadržati samo na naslovu! Često se dešava da naslov bude senzacionalan, a da dalji tekst ne prikazuje nikakvu senzaciju, naprotiv... Naslovi se najčešće i biraju tako da privuku pažnju publike. Provjeriti kojim časopisima/novinama pripada pronađena informacija na društvenoj mreži;
Identifikovati autora informacije. Pretražiti po imenu i prezimenu autora i provjeriti da li zaista predstavlja osobu od povjerenja za datu informaciju;
Provjeriti datume: kada je ažurirana informacija, da li se odnosi na trenutnu situaciju;
Provjeriti dokaze. Tekstovi koji su kredibilni svakako će imati: linkove ka originalnom članku; objašnjenu metodologiju i statistiku; rezultate prethodnih istraživanja;
Ispitati sopstvena uvjerenja i eventualne iracionalnosti u razmišljanju;
Kada sumnjamo da informacija nije pouzdana, trebalo bi konsultovati institucije i stručnjake od povjerenja.
