Napad na novinare mora svako zdravorazumski da osudi. Pa čak i ako je povrijedio pravila novinarske profesije rugajući se, kako neki kažu, koloni crnogorskih patriota koji su na taj način pokazivali svoj bunt prema epidemiološkoj katastrofi koja je zahvatila Crnu Goru i političkoj kataklizmi koja bukvalno prijeti njenom opstanku. Nema dizanja ruke na novinara. Njegovo je kako i na koji način vidi ono treba da prenese javnosti, a ona će to cijeniti na svoj način. Ali, da budem jasan, to mora da važi za sve novinare, a ne samo za Sadikovića i novinare koncerna Vijesti!
Nakon što je procurila vijest o napadu na Sadikovića, ekspresno se digla kuka i motika. Ustao je premijer, njegova desna ruka potpremijer ili koordinator svih bezbjednosnih službi, ministar policije, političari i još po neki. Oglasio se i predsjednik države. I treba oštro reagovati i osuditi svaki napad na novinare, bio on verbalni a kamo li fizički. Za sve gospodo, ponoviću da se bolje čuje, a ne samo za one iz Vijesti. I kad je ova vlast a i kad je bila ona prethodna.
Navešću kako nas to gledaju oni kojima je posao da nas zaštite od nasrtaja bilo koje vrste. Na novinarke Skala radija iz Kotora Dubravku Jovanović i dopisnicu dnevnog lista Pobjeda Ivanu Komnenić iz ovog grada 17. juna prošle godine verbalno je nasrnuo izvjesni Zoran Marković, vulgarno ih vrijeđajući i prijeteći im zbog navodne pripadnosti politici Mila Đukanovića. Novinarke, kojesu pritom bile onemogućene u obavljanju svojih redovnih zadataka, prijavile su slučaj kotorskom Odjeljenju bezbjednosti a ovi Osnovnom državnom tužilaštvu.
Nadležni tužioc se izjasnio da u radnjama Markovića nema elemenata krivičnog djela. Na sreću, tako nije mislila policija koja je proslijedila prijavu Sudu za prekršaje, pa je Marković ipak osuđen novčano za ono što je uradio.
Iako je javnost posredstvom pojedinih medija i poštenih crnogorskih portala bila upoznata sa ovim gnusnim činom napada na novinarke, pritom žene, osim rijetkih, niko se nije oglasio da ih zaštiti i osudi ovakvo ponašanje. Nije se oglasila ni tadašnja vlast a ni opozicija. Ćutali su. Nijesu se oglašavale ni zaštitnice ljudskih a ni ženskih prava iz brojnih apanažnih NVO. A da se radilo o novinaru Vijesti, ustali bi složno kao braća. O čemu se to radi? Je li strah od Vijesti, kako neki kažu, toliko snažan, da često i obraz kalja? Primjeri kažu da izgleda ipak kod nekih to jeste slučaj.
Pomenuću i drugi primjer. A svakodnevno na društvenim mrežama fašističko-klerikalne struje nasrću na Skala radio besprizornim izjavama u kojima prednjači govor mržnje i otvoreno satanizovanje, laži i klevete. Jasno se crtaju mete, s ciljem da se zaplaše novinari kojima je istina vrhovna vodilja, a država Crna Gora svetinja u čiju odbranu staju svim svojim kapacitetima.
Skala radio je prijavio kotorskoj policiji 12. januara ove godine prijetnje izvjesnih Milana Kandića i Ivana Aleksandra Živaljevića koji poručuju Skali i njegovim novinarima da se radi o proustaškom radiju i da nam se ne piše dobro.
Oni otvoreno poručuju da treba da poravnaju Skalu i da izvade arsenal i da rokaju po nama.
Ovima pomažu oni iz IN4S učeći ih kako se treba obračunavati sa novinarima Skala radija. Izvjesnom Begoviću iz Kotora oni poručuju da pokupe nekoliko momaka i da nam dođu u posjetu, demolirajte nam radio Skalu, a meni daju dobro po prk.u da mi više ne pada na um i priča zavrsena.
Uslijedila je prijava policiji. Policija Osnovnom tužilaštvu a iz tužilaštva nema odgovora do dana današnjeg.
Prijetnje čak i fizičkom likvidacijom nijesu bile razlog da se oglasi vlast, makar dijelom kao što je to slučaj sa Sadikovićem. Radi se o opasnim prijetnjama jer nikad nije jasno što ovakvi upaljeni umovi mogu u datom trenutku da učine. Ali, Skala nije Vijesti. Zato, opet osim rijetkih časnih, drugi ćute, plašeći se valjda da ovaj glasnogovornik interesa ne izvuče što za njih iz svojih poznatih škafetina.
Neka se stide i oni i brojne apanažne NVO. Posebno one koje se zalažu za ljudska i ženska prava, taman toliko koliko i ovi koji ih svakodnevno krše.
Poručujemo Abazovićiu da nam njegova zaštita nije potrebna, jer u nju, kao i onih kojima na pamet ne pada da se oglase i osude pomenute slučajeve, ne vjerujemo ni zeru.
Svako svoje breme nosi. Kako narod kaže, doće svi na red za sve što su radili. Samo vremena, gospodo licemjeri! Selektivna zaštita i briga nikome nije dobro donijela. Pa ni onima koje navodno branite. Ponajviše od vas samih!
