Društvo

ANALIZA: Specijalno izdanje ,,Ne damo svetinje” - zakoni, popovi i sirova propaganda

Laži, laži me, laži sve…

Kada Večernje novosti izdaju jedan pamflet, poput ovog pod imenom "Ne damo svetinje", može se reći da je to opravdani povik: žele da zaštite brojne prepravke i skrnavljenja crnogorske kulturne baštine. Da sačuvaju plodove velikosrpskog projekta koji se izvodi u Crnoj Gori. I, da nastave sa pravljenjem lažnog sakralnog nasljeđa, sve u stilu one pjesmice: ,,Laži, laži me, laži sve…”

Laži, laži me, laži sve… Foto: PA/Novosti
Ivan KERN
Ivan KERNAutor
Izvor

Odnedavno se na brojnim kioscima u Crnoj Gori može naći luksuzno, u punom koloru, specijalno izdanje Novosti „NE DAMO SVETINJE“ posvećeno aktuelnim litijama. Oprema je zaista luksuzna, prošarano je brojnim slikama sa litija, mitropolit Amfilohije i popovi SPC u prvom planu, predvode ,,probuđeni narod“...

Prava propagandna poslastica namijenjena za upotrebu u izbornoj kampanji u kojoj se Srpska pravoslavna crkva jasno pozicionirala kao lider svesrpskog i velikosrpskog okupljanja.

Luksuzno, nema što. No, za sadržaj se već to ne može reći - problematičan je sa više aspekata.

Naravno, i u specijalnom izdanju, kao i u brojnim objavama posljednjih mjeseci koje stižu iz Beograda, brojne kvalifikacije usmjerene su prvenstveno na (u)zbunjivanje javnosti u Crnoj Gori.

I po pravilu: bez ikakvog dodira sa istinom i aktuelnim stanjem. Uglavnom se ponavljaju već ustaljene mantre koje bi trebale da pokažu da litije nijesu u funkciji politike i da u njima nema ništa od negiranja Crne Gore i Crnogoraca.

Spinovanja oko crkvenog vlasništva: Oko crnogorskog vlasništva nad nečim crkvenim i manastirskim - što će po donijetom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti morati da se prepozna i evidentira - svi akteri koji se pojavljuju kao sagovornici u ovom zanimljivom štivu iz Beograda imaju zajednički stav. Naravno, sve je to imovina Srpske pravoslavne crkve i ta konstatacija se ne može dovoditi u pitanje - nikakvim zakonima.

Da to ozbiljno misle pokazuje i mapa i spisak hramova na strani 20, jednostavno nazvana „Hramovi Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori”.

Taj spisak možete vidjeti na fotografiji, a na njemu se nalazi - nećete vjerovati - skoro sva pravoslavna kulturna baština u Crnoj Gori?!

Dalje, na istom mjestu možemo pročitati i da je SPC kao vlasnik obnovila u prethodne tri decenije skoro cjelokupno crkveno nasljeđe Crne Gore.

Devsatiranje pod krinkom obnove: “600 hramova obnovljeno je u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za prethodne tri decenije. Obnovljeni su drevni srednjovjekovni manastiri, kao i veći broj parohijskih crkava i novih hramova širom Crne Gore”- kažu iz SPC na strani 20, “specijalnog” izdanja Novosti „NE DAMO SVETINJE“.

I zbilja: neimari SPC nijesu stajali tri decenije. Ali, ne da bi, shodno zakonima struke renovirali oronule sakralne objekte, već su se, slobodno se može reći, opsesivno posvetili radu na - poništavanju i zatiranju crnogorske kulturne baštine - gdje god su stigli!

Crnogorski državni organi su još 2005. godine konstatovali da je krajem dvadesetog vijeka crnogorsku kulturnu baštinu zadesio devastatorski talas čiji je cilj, bio i ostao, da se nastavi kontinuitet prekrajanja nacionalne kulturne baštine.

Posebno su u tom periodu stradali sakralni spomenici kulture, najviše oni kojima gazduje MCP Srpske pravoslavne crkve.

Prekrajanje kulturne baštine: Riječ je o kontinuitetu prekrajanja koji je zabilježen na čitavoj teritoriji Crne Gore.

Od dolaska mitropolita Amfilohija temeljno su devastirani brojni sakralni spomenici kulture: prema podacima Ministarstva kulture, od 138 kulturnih dobara na kojima su, na osnovu izvještaja iz 2005. godine, evidentirane posljedice nelegalno i nestručno izvedenih radova, u 99 slučajeva su nelegalna prekrajanja obavljana na sakralnim objektima, a čak 79 je devastiranih pravoslavnih objekata.

Impozantan učinak SPC: 80 odsto devastacija sakralnih objekata je na crkvama i manastirima kojima gazduje Srpska pravoslavna crkva! Danas je taj broj umnožen sa još mnogobrojnim nelegalnim gradnjama, dogradnjama, konacima…

Većina tih objekata se nalazi i nalazila se stalno pod zaštitom države Crne Gore. Zakon o zaštiti kulturnih dobara definiše njihovo čuvanje, kao i prava i obaveze držaoca kulturnih dobara.

Ignorisanje zakona Crne Gore: Tu počinje problem SPC sa zakonima države Crne Gore koje oni uporno pokušavaju da marginalizuju. Koristi li se laž ili istina, za njih je nebitno, važno je držati što dalje od sebe zakonska rješenja Crne Gore kojim se reguliše ova oblast.

Da bi se efikasnije štitila crnogorska kulturna baština mijenjan je i krivični zakonik.

Država je, saradnjom Ministarstva kulture i Ministarstva pravde kroz Zakon o krivičnom zakoniku propisala krivične kazne za krivična djela protiv kulturnih dobara. U slučajevima teških devastacija kulturnih dobara, među kojima su i primjeri nelegalne gradnje može se primijeniti član 253a - Uništenje i oštećenje kulturnog dobra, koji glasi: “Ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina”.

Tako da neimarima SPC, ako počnu da poštuju pozitivne zakonske norme iz oblasti zaštite kulturne baštine, može biti postavljeno pitanje oko ovih višedecenijskih devastacija na crnogorskom sakralnom nasljeđu. I, shodno tome i više stotina godina zatvora zbog štete pričinjene na njima.

Ali, da ne pominjemo odmah maksimalna kaznena rješenja. Postoji i član 109 Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji reguliše Vraćanje kulturnog dobra u prvobitno stanje.

Vraćanje kulturnog dobra u prvobitno stanje: Član 109 (1) je izričit: ako se na kulturnom dobru izvode ili su izvedeni radovi bez konzervatorskog projekta na koji je data saglasnost, Uprava će rješenjem obustaviti izvođenje radova i naložiti da se, ukoliko je to moguće, kulturno dobro vrati u prvobitno stanje.

U slučaju iz stava 1 ovog člana, Uprava će utvrditi odgovarajuće mjere zaštite za sprječavanje rizika od oštećenja ili uništenja kulturnog dobra. Opet, ako se kulturno dobro ne može vratiti u prvobitno stanje vlasnik odnosno držalac kulturnog dobra i izvođač radova na kulturnom dobru dužni su da državi plate štetu u iznosu stvarne vrijednosti tog kulturnog dobra.

Država je, dakle, precizno definisala zaštitu kulturne baštine, uključujući i sakralnu.

No, u realnom životu država Crna Gora je, mimo zakona i etike, a uz brojne neetičke politikantske kompromise, ćutala i žmurila na mnoge devastatorske poduhvate Srpske pravoslavne crkve. Nijesu se podnosile prijave, niti su se kažnjavali nelegalno izvedeni radovi.

Zato kada Večernje novosti izdaju jedan pamflet, poput ovog pod imenom "Ne damo svetinje”, može se reći da je to opravdani povik: žele da zaštite brojne prepravke i skrnavljenja crnogorske kulturne baštine. I, da sačuvaju plodove velikosrpskog projekta koji se izvodi u Crnoj Gori. 

Portal Analitika