Lavanda je ljekovita i aromatična biljka koja osim estetske, ima izuzetno važnu industrijsku primjenu, te se sve češće može naći na području Mediterana.
Ovo ljekovito i aromatično bilje pripada rodu Lavandula i najznačajnije su tri vrste, od čak 48 poznatih u botanici: Lavandula latifolia, Lavandula angustifolia i Lavandula hybrida, koja se najčešće koristi u proizvodnji kozmetičkih preparata i sapuna.
U lila obojenim čašičnim listićima lavande kriju se značajne količine eteričnih ulja. Ukoliko ima dovoljno svjetlosti, sadržaj eteričnih ulja će biti viši, kao i koncentracija estera u njima. Oblačno vrijeme može smanjiti količine eteričnog ulja za čak 30% do 50%, pa bi južni crnogorski gradovi bili idealna područja za uzgoj ovog aromatičnog bilja.
Međutim, industrijska proizvodnja lavande se ne mora ograničiti samo na crnogorsko primorje, s obzirom na to da ova izvanredna ljekovita biljka podnosi i klimatske uslove na nadmorskoj visini do 1.200 metara, koji daju posebnu draž ovim eteričnim uljima.
Oduvijek je simbolisala sreću i blagostanje i krasila je ulazna vrata domova, još u doba Rimskog carstva. Čak se vjerovalo da štiti od „uroka i zla“. Njen jedinstven naziv potiče od latinskog glagola „lavare“ – kupati se, što ukazuje na to da su ljudi oduvijek bili upoznati sa blagodetima ove aromatične i ljekovite biljke, idealne za spravljanje kozmetičkih preparata.
Jedan od najstarijih parfema na svijetu proizveden je od lavande, u Velikoj Britaniji. Skoro svaka kuća posjeduje mirisnu vrećicu sa lavandom, koja se stavlja među robu, da otjera moljce. Rezultati naučnih istraživanja ukazuju na to da lavanda pomaže u borbi protiv anksioznosti, olakšava migrenu i neuralgiju, te pomaže u zacjeljivanju rana i smiruje grčeve u stomaku.
Lavanda se može saditi u jesen, ali je prepočljivije da se sadnja obavi u proljeće, kako bi bili sigurni da će biljka uspješno napredovati. Kako bi adekvatno pripremili teren za sadnju lavande, neophodno je da odradimo duboko oranje i dodavanje trokomponentnog mineralnog đubriva (oko 500 kg/ha), sa povećanim sadržajem kalijuma, dok je u proljeće dobro dodati i oko 200 kg/ha KAN-a, azotnog đubriva.
Važno je da se lavanda sadi u redove, pri čemu treba praviti razmak od 180 cm do 220 cm između redova, odnosno razmak od 110 cm do 130 cm unutar reda. Na jednom hektaru, može se posaditi čak do 5000 sadnica lavande.
Biljka je krša i karstnih predjela. Ne pretjerujte sa navodnjavanjem, ali je i ne ostavljajte da se bori sa sušnim uslovima, jer bi procenat eteričnih ulja mogao biti smanjen za čak 60% do 80%, prilikom hidrodestilacije. Lavandu je potrebno navodnjavati prilikom podizanja zasada, u početnoj fazi rasta, a kasnije dva puta godišnje, optimalno krajem maja i u prvoj polovini juna.
U prvoj godini nakon sadnje, ne može se očekivati veoma intenzivno cvjetanje, već lavanda dostiže vrhunac u trećoj do petoj godini od sadnje. Iz tog razloga, predlaže se rezanje grmova, čim lavanda počne stvarati cvasti, kako bi ojačala i bila usmjerena na busanje. Nakon što nastupi obilno cvjetanje, lavandu treba rezati, čime se produžava njihova starost i obnavlja snaga grmova.
Sorte lavande se proizvode generativno, iz sjemena, dok se hibridi lavande proizvode isključivo vegetativno, reznicama i mikro-razmnožavanje, u in vitro uslovima. Ovo je najkvalitetniji i najsigurniji način. Na tržištu se sve češće javlja nepouzdan sadni materijal, pa čak i biljke koje fenotipski samo podsjećaju na lavandu, a daju znatno manje eteričnog ulja, drastično lošijeg kvaliteta.
Najveći prirodni neprijatelj lavande su korovi i borba protiv korova je uvijek izazovna – hemijski tretmani nijesu dozvoljeni u organskoj proizvodnji, dok ih u konvencionalnoj proizvodnji treba sprovoditi veoma pažljivo, po mogućnosti sa kontaktnim herbicidima, i to u zoni između redova, koji treba uvijek u konvencionalnoj proizvodnji da budu širi. Najadekvatnija borba protiv korova je mehaničko plijevljenje, ali je i fizički najzahtjevnija za farmera.
Lavandu treba kositi u prvoj polovini jula, u mediteranskom području, odnosno u drugoj polovini jula, u kontinentalnim predjelima. Ova biljka, izuzetnih estetskih, ali i tehnoloških vrijednosti, nam omogućava i drugu žetvu, i to u septembru, ili početkom oktobra, kada se može očekivati oko 20% do 30% cvjetova u odnosu na prvu žetvu.
Kosidbu lavande treba obavljati po suvom vremenu, u ranim jutarnjim satima, ili kasno popodne. Ukoliko je lavanda posađena u hladnijem području, preporučuje se žetva izmežu 8h i 11h ujutru, kada se povuče rosa. Važno je kositi samo cvast, kako bi se sadnica mogla obnoviti, i to kada se otvori gornja polovina cvasti.
U regionu se praktikuje ručno košenje lavande, dok širom svijeta postoje specijalizovani strojevi, koji omogućavaju mašinsku žetvu. Od jednog grma lavande se može očekivati oko 1,5 kg cvijeta, dok je čak oko 30 kg cvjetova neophodno da se procesom destilacije dobije svega 1 litar eteričnog ulja.
Nakon žetve, cvijeće lavande se veže u snopove i objesi, kako bi se sušilo u hladu. Nakon toga se pakuje u suve, uglavnom kartonske kutije i oblaže papirom. Za dobijanje oko 1 kg suvog cvijeća, potrebno je otprilike 8 kg do 10 kg svježeg.
Da li ste se ikada zapitali kako dobijamo eterično ulje lavande? Ključ je u procesu destilacije, u kojem se pomoću vodene pare izdvaja ulje iz cvijeta. Ohlađenu mješavinu vode i ulja razdvajamo pomoću dekantera. Voda koja je ostala nakon razdvajanja naziva se hidrolat. Tajna u proizvodnji eteričnog ulja lavande je da voda bude što mekša, odnosno sa što manjim sadržajem rastvorljivih mineralnih materija, pa se za te svrhe koriste i posebni filteri.
Vodena para i ulje se kondenzuju pomoću hladne vode, tako da na izlazu dobijamo prohladnu mješavinu. Visok pritisak i temperatura negativno utiču na kvalitet eteričnog ulja. Kvantitet eteričnog ulja zavisi od perioda sjetve i žetve, ali i od starosti sadnice, te od tehnološkog procesa proizvodnje.
Proizvedeno eterično ulje lavande je neophodno čuvati u tamnim, staklenim bocama, koje su hermetički zatvorene i ne smiju se izlagati toploti. Važno je da temperatura u skladištu ne prelazi 20 ⁰C, niti da se spušta ispod 10 ⁰C. Pravilno uskladišteno, eterično ulje se može čuvati čak i do 2 godine, bez izmjena u organoleptičkim i hemijskim karakteristikama.
Osim u staklenoj ambalaži, ulje lavande se nekada čuvalo u bakarnim spremnicima, ali i u posudama od nerđajućeg čelika, alimunijuma ili od drugih inertnih materijala. Posude moraju biti u potpunosti pune, kako ne bi došlo do kondenzacije vode unutar spremnika i kontaminacije ulja s vodom. Podrazumijeva se da dotok kiseonika u potpunosti treba onemogućiti, kako bi spriječili oksidaciju.
Lavanda, mediteranska kraljica, osim što zauzima posebno mjesto u niši aromatičnih i ljekovitih biljaka, izuzetno je važna u turističkoj ponudi sredozemnih krajolika. Lavanda može pretvoriti neobrađene i zapuštene površine u savršene pejzaže.
Jednostavan uzgoj, dostupna sredstva podrške za otpočinjanje i unapređenje tehnološkog procesa proizvodnje eteričnih ulja od aromatičnog bilja, ali prije svega, ekonomičnost i rentabilnost proizvodnje čine lavandu idealnom sirovinom za generisanje inovativne i ekološke preduzetničke ideje!
