Posljednji lucidni momenti premijera o zagrobnom životu i metafizici kao modus operandi-ju ove Vlade nijesu, svi znamo, benigna ili incidentna naglabanja čovjeka koji vise liči na priučenog vjerskog propagandistu nego na predsjednika vlade jedne sekularne drzave u trećoj deceniji 21.vijeka.
Premijer samo iznosi i slikovito predočava, kao i u nizu drugih slučajeva, zajedno sa svojim apostolima, vrjednosnu paradigmu i socijalno usmjerenje koje svakim novim danom poprima sve grotesknije, ali time ne manje opasne razmjere.
Na početku je bilo svakako i komično ili moglo služiti kao dobar predložak za zbijanje šala ili čak za neki lagani literarni poduhvat. Više nije i ne bi trebalo da bude, jer svi zajedno svjedočimo civilizacijskom padu, krčkajući se kao žaba u tom medijevalnom klero-loncu, dok stvarni izvanjski kreatori ovakvih promjena, kojima je krajnji cilj nestanak Crne Gore, postepeno pojačavaju radnu temperaturu.
Kontinuiranim, čak dnevnim, ponavljanjem, plasiranjem i javnim eksponiranjem bizarnih političkih obrazaca i socijalnih rituala postepeno se želi kreirati realnost u kojoj će se javnost naviknuti na retrogradne i anticivilizacijske obrasce svođenja Crne Gore na obični folklorni provizorijum.
Takav provizorijum koji u konačnom treba da posluži i kao opipljivi ekonomski tj.imperijalni plijen Srbije, koja je u pol poziciji da preuzme sve vitalne ekonomske resurse države. Naravno, apostoli su tu da kroz ciljano štetne odluke i dubinsko uništavanje sistema tom procesu daju potreban zamah i dinamiku. Zbog toga su naravno i postavljeni tu đe jesu.
Ako neko nije vidio 30. avgusta, 30. septembra, 4. decembra ili nekog tamo februara đe nas vode ovakve političke promjene možda bismo mogli to nekako i da shvatimo.
Ali opravdanja za takvo sljepilo više nema, kao što ga nema za sve one koji i dalje pokušavaju da daju lažnu građansku glazuru ovom skarednom političkom eksperimentu koji nas sve zajedno vodi u civilizacijski sunovrat.
Da je neko prije godinu dana rekao da će se kao dio progresivnih, evropskih, anti DPS promjena (promjene su nakon DPS vladavine bile nužne da se razumijemo) osveštavati vozila, pomjerati planine, liječiti korona kašičicom, tlapit o zagrobnom životu ili da će "žena četnik" voditi identitetsku politiku....svi bismo jednako odgovorili - ne, nije moguće.
Naprotiv i nažalost, moguće je, i to kao mejnstrim politika. Ovo danas nije nikakva distopijska fikcija već realna, živa, opipljiva Crna Gora na koju se, kako nam rekoše apostolski podviznici, „moramo navići“.
E, pa, kako je činjenična građa tolika da neznavenih i naivnih više ne može biti, a kako podmukla matrica da se kritikom socijalnog užasa koji nam se dešava, ustvari brani DPS, već postala ogavno izanđala teza i ne može biti više povod za bilo kakvu autocenzuru, to dolazi vrijeme da se politike, procesi i akteri konačno i definitivno moraju izdiferencirati
Da razaberemo bitno i ključno od manje važnog i efemernog, a bogami i da svako izađe iz svoje ljušture jer su stvari odvec kristalno jasne, ko ne drži oči širom zatvorene.
