Bokan je istakla da joj je ovo prvo učešće na konferenciji, ali i važna prilika da se predstavi kao dio tima jedne od najvećih domaćih kompanija.

„U Voliju danas radi oko dvije i po hiljade ljudi – to su dvije i po hiljade porodica, i tu odgovornost osjećamo svakog dana“, kazala je Bokan.
Ona je objasnila da je uz porodični biznis odrasla od ranih dana -već sa 15 godina tokom ljetnjih raspusta uključivala se u rad kompanije, dok je aktivno počela da radi nakon završetka fakulteta, u 22. godini.
„Danas imam 25, ali osjećam kao da sam dio Volija cijeli život. To nije samo posao – to je osjećaj pripadnosti i ponosa“, kazala je Bokan.
Prisjećajući se početaka, istakla je da je njena najveća inspiracija uvijek bio napredak ljudi unutar kompanije.
„Vidjeti nekog ko je počeo na kasi, a danas vodi sektor, za mene je dokaz da trud, rad i posvećenost prave razliku. Upravo takvi primjeri me pokreću“, poručila je Bokan.

Dodala je da je odrastanje u preduzetničkom okruženju bilo istovremeno privilegija i izazov:
„Imala sam priliku da učim od najboljeg mentora -svog oca. To je bila privilegija. Ali, biti kćerka vlasnika nikad nije značilo privilegiju u poslu. Naprotiv morala sam više da radim i više da dokazujem, prvo sebi, a onda i drugima.“
Kristina je otkrila da su ona i njen brat od samog početka dobili jasan zadatak od oca:
„Pozvao nas je na razgovor i rekao – jedini legitiman kriterijum da ostanete u kompaniji su rezultati. I dan danas poštujemo hijerarhiju i trudimo se da učimo od ljudi koji su svojim radom stvorili Voli.“
Govoreći o liderstvu, Bokan je istakla značaj intuicije i iskustva u donošenju odluka.
„Dobar menadžer mora da donosi odluke na osnovu analiza i činjenica, ali istinski lideri često osluškuju i svoju intuiciju. Ona se razvija kroz godine, kroz iskustvo i poznavanje ljudi“, istakla je Bokan.
Na kraju svog izlaganja, podijelila je inspirativnu poruku o odrastanju i samostalnosti:
„Veliko drvo pruža zaštitu, ali mlado stablo mora da pusti svoje korijene da bi raslo. Ako izaberemo da vječno ostanemo u tuđem hladu – nikad nećemo osjetiti toplinu sopstvenog sunca.“










