Kako je i sama rekla, nastup pred podgoričkom publikom uvijek nosi posebnu odgovornost, pa je za ovu priliku birala kompozicije koje se njoj sviđaju i za koje je bila sigurna da će se dopasti auditorijumu. I, zaista, publika je njenim izborom i izvođenjem skoro ostala bez daha.
Koncert je počela Ćakonom u d-molu Johana Sebastijana Baha, u transkripciji Feruća Buzonija, i još zahtjevnijom Sonatom u h-molu Franca Lista. Izvođenje ova dva djela dala su uvid u njeno izuzetno obrazovanje, ali i talenat koji je radom izbrusila do tehnike kojom se samo rijetki pijanisti mogu pohvaliti. Poznata tema „Ah! vous dirai-je maman“ koju je Volfgang Amadeus Mocart uobličio u djelo od 12 varijacija, samo je potvrdila njen kvalitet i zrelost koju je stekla nastupima u dvoranama SAD, Evrope i Azije.
Nakon tehnike, na red su došle i emocije, ako se to tako može reći. Kroz „Izoldinu smrt“, fragment djela Riharda Vagnera koju je za klavir obradio Franc List, i Listovu Mađarsku rapsodiju br. 2 u cis-molu sa prepoznatljivim motivima, predstavila je „najbolje od oba svijeta“ – Moskve i Beča, kulturnih centara u kojima se stručno obrazovala u proteklih 15 godina.
Poput svih značajnijih instrumentalista današnjice, Vedrana je najčešće – na putu, držeći predavanja i koncerte na tri kontinenta.- Tempo mog rada jeste prilično naporan. Tim prije što sam posljednje tri godine u Beču, gdje sam, pored klavira, završila studije opernog repertoara. Ponekad mi se čini da zbog tih putonja na stignem sve da uradim onako kako bih željela. Ali, to je dio posla na koji sam se privikla. Željela bih da to u budućnosti bude bolje orgnizovano i da imam više vremena.
Na pitanje da li, i na koji način, Austrija i Rusija mogu da se porede međusobno i, konačno, sa Crnom Gorom, Kovač odgovara:
- Imala sam sreću da studiram u Rusiji i, igrom slučaja, dospjela sam u Austriju. To su sasvim različite škole, ali su obije veoma uspješne. Mislim da sam imala sreću da upoznam i jednu i drugu, jer se one dopunjuju. Što se tiče Crne Gore, prošlog mjeseca sam radila seminar u Muzičkoj školi „Vasa Pavić“ u Podgorici, u kojoj sam počela svoje obrazovanje, u klasi Anke Asanović. Zadivljena sam koliko se ovdašnji profesori brinu o svojim đacima, to je na visokom nivou, i sve što se radi u svijetu, radi se i ovdje.
Crnogorska pijanistkinja se prisjetila da je tek sa 12 godina i jednom Listovom rapsodijom sa ciganskim motivima, počeo njen put ka onome što danas čini njen život.
- Bio je to momenat koji promijeni cijeli život. Vi se tu, zapravo, ništa ne pitate – kao da bog odlučuje što ćete da radite – kaže Kovač i dodaje da će se uvijek rado vraćati rodnom gradu i prenositi znanje koje je stekla na velikim umjetničkim školama.
- Imala sam sreću da me nauče dosta stvari, i ja ću to uvijek rado prenositi. Posebno na ljude koji su rođeni i dolaze iz Crne Gore – zaključuje Vedrana Kovač.
K.J.
(Foto: Duško Miljanić - CNP)
