„Razarajući zemljotres je pogodio susjednu Hrvatsku. Ima i žrtava. Jako teška godina... Ovim putem molim sve svoje prijatelje da budemo solidarni, u duhu svih praznika ovih dana i da pomognemo kako možemo“, napisala je Keković čim je saznala za situaciju u Petrinji.
Ove riječi bile su dovoljne da brojnim građanima, prvo Herceg Novoga, a zatim i drugih gradova Crne Gore, koji nijesu mogli da ostanu ravnodušni na potresne prizore iz Hrvatske, budu poziv na humanitarnu akciju, u kojoj je za samo nekoliko dana prikupljena pomoć u namirnicama, higijenskim paketima, odjeći i igračkama da je najveći problem bio u kojem prostoru je skladištiti prije nego što bude otpremljena za Petrinju.
Keković je podijelila informaciju sa sajta Hrvatskog crvenog križa, koji je objavio spisak potrebnih namirnica, higijenskih proizvoda i zaštitne opreme, uz komentar da je svaka pomoć dobrodošla.
„Ne postoji 'malo je'. Nije malo. Sve što je na listi potrebnih namirnica korisno je“, napisala je naša sagovornica u pozivu na akciju kojoj se već prvog dana odazvao veliki broj ljudi. Ona je na sebe preuzela komunikaciju ne samo u crnogorskim gradovima iz kojih su se građani odazvali, već i u Hrvatskoj, gdje je bilo potrebno obezbijediti uslove za dopremanje pomoći, istovremeno uvažavajući sve propisane mjere za suzbijanje pandemije koronavirusa i poštujući granične procedure.
ANALITIKA: Akcija je sprovedena za relativno kratko vrijeme. Kakav je odaziv bio u početku?
KEKOVIĆ: Ovo je bila spontana inicijativa građana, okupljenih oko ideje solidarnosti i podrške ugroženom području, a sve to u jednom izazovnom vremenu, u kojoj je odaziv humanih ljudi zainteresovanih da pomognu premašio sva očekivanja. Od početka je odziv bio izuzetan. Akcija nije oglašena u medijima, već samo preko Facebook statusa koji je vise puta podijeljen. Iz dana u dan, interesovanje je bilo sve veće, pa su skladišta u koja su građani donosili pomoć postajala mala.
ANALITIKA: Koliko je vremena trebalo da se osmisli plan djelovanja?
KEKOVIĆ: Ono što karakteriše ovu akciju je upravo to što nije bilo posebnog plana. Sve je počelo od jednog statusa na Facebooku, koji je naišao na ogromno interesovanje. Tako se postepeno pokrenulo – ljudi su ustupali svoje prostore za sakupljanje namirnica, volontirali, vozili, a brojni su donirali potrebne namirnice. Svakome je ko je prepoznao neki način da pomogne omogućeno je da to uradi.
ANALITIKA: Kako je tekla komunikacija i ko je sve u nju bio uključen?
KEKOVIĆ: Među nama je bilo nekoliko nas koji se znamo od ranije, međutim, uglavnom smo se povezivali „u hodu“, upoznavali i prepoznavali po dobroj volji. Neki od ljudi koji su se uključili i preuzeli dio organizacije pomogli su značajno u komunikaciji sa graničnim službenicima i domaćinima u Hrvatskoj, tako da je cijeli put bio dobro organizovan. U ovim aktivnostima, pored dobre volje, izuzetno je bitna organizacija. Građani su se masovno odazivali u želji da doniraju namirnice. Iz više gradova javljali su se volonteri sa željom da ustupe prostor za skladištenje i da preuzmu na sebe angažovanje oko prikupljanja pomoći u svom gradu. Uključilo se više ljudi iz različitih organizacija i struktura, svih uzrasta. Svako je dao doprinos koliko god je mogao.
ANALITIKA: S obzirom na to da se cijela akcija odvijala u vremenu u kojem važe mjere za suzbijanje pandemije koje otežavaju i prelazak granice, šta su bile najveće prepreke?
KEKOVIĆ: Bilo je potrebno koordinisati dešavanja koja su se paralelno odvijala u nekoliko gradova, a potom organizovati prelazak granice i odlazak za Hrvatsku. Međutim, kod toliko dobre energije, stvari se same slože, a ljudi se povezuju, uključuju i daju doprinos u onome u čemu mogu. Tako su se administrativne i praktične prepreke brzo prevazilazile. Mnogi ljudi su se javili sa željom da ustupe svoja vozila i lično uslužno prevezu dio namirnica do predviđene lokacije. Cak i kad je donešena odluka da se ide do kraja, do Petrinje, nisu odustali od želje da lično doprinesu akciji.
ANALITIKA: Kako je izgledao koordiniranje puta do Petrinje?
KEKOVIĆ: Krenuli smo u ponedjeljak popodne, prošli administrativnu proceduru na granici i produžili do Splita. U konvoju je bilo pet vozila namirnica i potrebne opreme. Imali smo pauzu i prenoćište u Splitu gdje su nas dočekali divni ljudi, koji su se vrlo brzo organizovali između sebe, pomogli nam u koordinaciji ostatka puta i obezbijedili prenoćište u Splitu. Vjerujem da je ova akcija uvod u brojna vrijedna poznanstva, upravo zbog te spontanosti i zajedničke snage volje da se aktivnost uspješno sprovede. U Petrinji smo vidjeli strašne prizore, koje je gotovo nemoguće opisati, ali istovremeno dočekala nas je dobro organizovana ekipa ljudi spremnih da pomognu. Naredni dan smo proveli u putu do Petrinje i okolnih sela, gdje su namirnice distribuirane, nakon čega smo se uputili ka Crnoj Gori.
ANALITIKA: Da li smo ovom akcijom potvrdili da smo humano društvo?
KEKOVIĆ: Vjerujem da jesmo. Narod u Crnoj Gori potvrđuje onu „na muci se poznaju junaci“. U ovim vanrednim okolnostima smo obično posvećeni, dobro organizovani i uspješni u realizaciji.
ANALITIKA: Akcija ovih dana dobija nastavak. Koji su koraci dalje predviđeni?
KEKOVIĆ: Ovih dana je pokrenuta u Podgorici i akcija koja će se vezati za idući konvoj, a ideja je da djeca Crne Gore djeci Petrinje i okoline doniraju igračke. Ova aktivnost je sigurno važna za djecu koja u tim osjetljivim godinama prolaze stres zbog boravka u privremenom smještaju, osjećaja opasnosti, a mnogi i gubitka doma i igračaka. Sa druge strane, vjerujem da nije ništa manje bitno i za djecu koja doniraju. Taj čin poklanjanja, solidarnosti i saosjećanja sa ugroženim vršnjacima pruža vrijednu životnu lekciju koja se ne uči u skoli. Humanost je obostrano bitna – i za onoga ko je pruža, jednako koliko i za onoga kome je potrebna pomoć.
