Crnogorska javnost ostala je u šoku nakon što je prošle godine na Fejsbuk grupi “Stop pedofiliji SP”, osvanula prepiska izvjesnog Momira Rabrena (31), sa djevojčicom iz Podgorice. On joj je slao jezive poruke, iako mu je ona više puta ukazivala da ima svega 12 godina.
Da institucije u nekim situacijama ćute, imali smo prilike da se uvjerimo u slučaju rukometnog trenera, koji je seksualno uznemiravao tinejdžerku (16) eksplicitnim porukama. Iz Tužilaštva su tada saopštili da tu nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. I u ovoj godini je par slučajeva seksualnog uznemiravanja maloljetnica preko društvenih mreža dospjelo u medije, ali bez navođenja pojedinosti o sadržaju poruka.
„Od januara 2020.godine, službenici Uprave policije, Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije su primili šest prijava podnijetih od strane građana u kojima su oštećena maloljetna lica. Prijave su podnijete zbog sumnje da su izvršena krivična djela ugrožavanje sigurnosti, proganjanje, ucjena,kao i dječija pornografija, a sva navedena krivična djela su izvršena posredstvom informacionih tehnologija, odnosno većinom preko društvenih mreža“, navedeno je za Portal Analitika iz Uprave policije.
Oni su kazali i da su od početka godine podnijeli četiri krivične prijave prema nadležnom tužilaštvu,zbog osnovane sumnje da su izvršena navedena krivična djela. Prije četiri godine započeta je Akcija Posmatrač, koja ima za cilj suzbijanje dječije pornografije na internetu, a u okviru nje je podnijeto više krivičnih prijava protiv više lica koja se nalaze u zemlji i inostranstvu.
Napasnici uspostavljaju bliskost: Muškarci, koji seksualno uznemiravaju djevojčice putem društvenih mreža im pristupaju putem razvijanja doživljaja naklonosti, povjerenja i sigurnosti, navodi za naš portal socijalna radnica i porodična terapeutkinja, Dijana Gavranović.
„Oni uspostavljaju lične susrete, u cilju uspostavljanja prijateljstva i bliskosti, usredsređeni su na djevojčice, predusretljivi su, velikodušni kako sa vremenom koje odvajaju, tako i u davanju poklona, slatkiša, novca, dopuna za telefon i time ih pridobijaju, emocionalno ih zavode i obmanjuju, često kroz duži vremenski period koji prethodi seksualnom napadu“, navodi naša sagovornica.
Seksualno zlostavljanje djece se rijetko dešava upotrebom sile, a obično mu prethodi manipulacija u dužem periodu.
„Manipulacija se nastavlja suptilnim izazivanjem doživljaja iznevjerenosti ukoliko dijete odbije dalje učešće, doživljaja krivice što je učestvovalo u takvoj aktivnosti ili ucjene da će sve biti dostavljeno roditeljima ili objavljeno na internetu. Kada skupi hrabrost da progovori o seksualnim aktivnostima doživljenim putem interneta ili u kasnijem direktnom susretu sa takvim internet „prijateljem“, jasno je da se radi o navođenju da se ponaša u skladu sa željama druge osobe, da nasilnikuspostavlja nadzor i kontrolu i nad razotkrivanjem zlostavljanja, onemogućava dijete da kaže šta se dešava iako se osjeća veoma neprijatno dok zadovoljava potrebe zlostavljača“, kaže ona.
Maloljetnica onoga koji je napada doživljava kao moćnog i riješenog da izvrši seksualne aktivnosti nad njom, pa nastoji da smanji moguću opasnost prilagođavajući se osobi koja je snažnija i opasnija od nje.
„Na žalost, nekad onima koji pružaju brigu i zaštitu nije jasno da se ne radi o djevojčicinom pristanku, nego o manipulaciji i pokoravanju, da ona nije bila sposobna da zaustavi seksualno zlostavljanje. Nakon otkrivanja nasiljaroditelji, ali i stručnjaci, često reaguju nevjericom, odbijanjem, poricanjem, ljutnjom, optuživanjem maloljetnika, što pojačava djetetov doživljaj stida, poniženja i krivice“, ističe ona.
Roditelji da aktivno učestvuju u životu djeteta: Zadatak roditelja je da aktivno učestvuje u životu svog djeteta, te blagovremeno uoči sve promjene u ponašanju i raspoloženju, jer one mogu ukazivati na moguće probleme s kojima se suočava.
„Mogući razlozi za brigu su kada djevojčica ima puno novih kontakata i aktivnosti na telefonu i društvenim mrežama i tome pridaje sve veću važnost, pojavljuju se nepoznate osobe u njenom životu, uznemirena je nakon korišćenja telefona, interneta, provodi više vremena od uobičajenog ili čitav dan i noć u telefonskoj komunikaciji, veoma je nervozna kad joj se uputi zahtjev da prekine takvu komunikaciju ili kada internet nije dostupan...“, kaže Gavranović.
Roditelji moraju postaviti djeci granice i pravila ponašanja, te im dati primjer.
„Oni ih trebaju učiti dobrom i bezbjednom ponašanju na svakom mjestu pa i na internetu, koje uključuje i samozaštitu, traženje pomoći i zaštitu drugih od sebe. Rizici se odnose na razgovor djeteta s nepoznatim osobama, razgovor o seksualnim temama, zahtjev osobe koja kontaktira dijete za čuvanjem tajne o razgovoru sa seksualnim sadržajem, nuđenje, traženje, realizaciju seksualnih aktivnosti...“, podvlači naša sagovornica.
Problem se ne rješava zabranom korišćenja telefona, već podučavanjem o bezbjednom korišćenju i o načinima prijavljivanja kršenja pravila ponašanja.
„Dijete će bezbjedno koristiti telefon i internet ukoliko zna da može da računa na roditelje, ako među njima postoji obostrano povjerenje i dobra komunikacija, jasna, iskrena, direktna, otvorena, sa poštovanjem. To znači da može slobodno da kaže roditeljima šta mu se dogodilo tokom korišćenja novih tehnologija , bilo prijatno ili neprijatno, jer zna da se roditelji zbog toga neće ljutiti, vikati na njega i da ga neće neprimjereno kazniti”, kaže ona.
Posljedice teške: Traumatizacija izazvana seksualnim nasiljem je dugotrajna i djeluje na sva područja djetetovog doživljavanja i ponašanja, mijenja njegove mogućnosti za razvoj. Posljedice se mogu osjetiti i u odraslom dobu kroz narušeno mentalno i fizičko zdravlje.
„Nasilnik napad može ponoviti mnogo puta, bilo kada i putem interneta se može prikazati velikom broju osoba. Može doći do brojnih emocionalnih smetnji i izmijenjenog doživljaja sebe, poput zabrinutosti, strepnje, straha, bijesa, neprijateljstva, agresivnosti, bespomoćnosti, gubitka granica i kontrole nad svojim životom, zastoja u razvoju kognitivnih funkcija,opažanju, pamćenju, učenju, problema socijalnog funkcionisanja, odnosno problema u izboru prijatelja i partnera, nemogućnosti da kaže ne, narušavanju porodičnih odnosa, povrjeđivanja drugih. Može doći i do problema u navikama, ali i različitih oblika zavisnosti. Naposlijetku, može osjetiti i fizičke tegobe, tj. glavobolju, bolove u stomaku, gušenje“, zaključuje Gavranović priču za Portal Analitika.
Veliko istraživanje Evropskog ženskog lobija (EWL) pod nazivom „HerNetHerRights: Mapping the state of online violence against women and girls in Europe“ pokazuje da je u Evropi devet miliona djevojčica do svoje 15. godine imalo iskustva nekog vida digitalnog nasilja.
