Danilu želimo brz oporavak te dug i sretan život. Mlad je: sve će sa njim biti u redu.
No mnogo toga nije u redu u Srbiji, a samim tim ni u Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, državama koje je čak i ovakva Srbija u stanju destabilizovati.
Još od početka galimatijasa izazvanog koronom, Aleksandar je Vučić virus doživio kao priliku za takmičenje. Vučićevo poimanje politike je prividno agonalno: a svakako je, imajući u vidu način na koji se, na svom putu do prijestolja i nakon toga, okrenuo protiv svakog od svojih političkih očeva - i edipalno.
Lider regiona
Vučić je, elem, virus shvatio kao priliku da demonstrira kako je istina ono što mu njegovi toaletoidi svakodnevno sviraju na uvce: da je on lider regiona, Tata sa velikim t.
Iz istog je razloga, prije nego će njegove dvore od pijeska srušiti virus, on pokušao srušiti vlast u Crnoj Gori i izazvao ustavnu krizu u Bosni i Hercegovini. Baš kao što je iz istog razloga smislio bizarni mini Šengen i sa tom uvredom za zdrav razum mjesecima mlatio kao svojom velikom "međunarodnom inicijativom". Da je malo bolje razmislio, razumio bi da je ta ideja bila dokaz ne njegove veličine, nego beznačajnosti: ako su Titovi Nesvrstani bili Himalaji, njegov Šengen bio je Avala.
Na početku krize, Vučić je obećavao da će se pobrinuti i za zdravlje i berićet crnogorskih i bosanskohercegovačkih Srba. Kako je kriza odmicala, a on sve slabije uspijevao da pohvata konce onoga što se oko njega zbiva, dok je panika sve čvršće stezala sve konce koji su visili sa Vučića, počeli su da ga nerviraju Srbi, a naročito oni iz Srbije. Prije svega, oni iz dijaspore.
Svašta je živ čovjek vidio u ovih posljednjih 30 godina, no netrpeljivost koju su Vučićev režim i njegovi mediji pokazali prema nesretnim Srbima koji su radili u inostranstvu, a u vremenu krize odlučili vratiti se doma, u svoju zemlju, morala je iznenaditi i najpedantnije kolekcionarne bizarnog.
Ako Vučić odgovor na pitanje "šta mi se ovo i zašto sa ovim virusom desilo" bude tražio kod Irineja, uzalud će tražiti. Jer odgovor leži u vremenu van, vremenu prije ingerencija Irineja i crkve.
To ti se, bate, na grčkom kaže hibris.
Kako je virus pokvario Vučićeve planove?
Sve je za Vučića išlo kako tiranin samo poželjeti može. Razvaljivao je Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, a Zapad ga je pustio da to čini. Gotovo je uništio opoziciju. Raspisao izbore na kojima opozicija neće učestvovati. Uz pomoć Trumpove administracije, koja je ozbiljno nagazila Albance, postigao je odličan sporazum sa Tačijem.
Povrh svega, Amerikanci su mu sklonili i Kurtija koji je, pokazalo se, dosljedan, progresivan političar sa uvjerenjima i kičmom, u svijetu u kojem ćeš takve uzalud tražiti svijećom. Sve je bilo spremno za potpisivanje sporazuma o Kosovu (odličnog za Srbiju, lošeg za Kosovo, uzgred budi rečeno), nakon ubjedljive pobjede na izborima...
A onda je stigao virus i sve rečeno – razvalio.
Litije u Crnoj Gori – prekriženo, nula.
Ustavna kriza u Bosni i Hercegovini – prekriženo, nula.
Pobjeda na jednostranačkim izborima – prekriženo, nula.
Sporazum o Kosovu – prekriženo, nula.
Umjesto toga, vodeći zapadni mediji, prvi put otkako je ovaj na vlasti, o Vučiću govore kao o diktatoru koji zastrašuje građane (to je njegov istinski grijeh u očima Zapada, da se razumijemo) i vodi politiku servilnu prema Kini.
Vučić je zgazio Ustav, do kraja privatizovao državu, stao otvoreno zlostavljati građane, te organizovao seriju javnih nastupa od kojih su neki bili suludi, neki bizarni, neki pokvareni, mnogi patološki, a svi svjedočili o čovjeku u panici.
Ostatak teksta pročitajte na: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kako-su-zapadni-mediji-poceli-vucica-zvati-tiraninom
