Da kuća nije uvijek dom, najbolje znaju žrtve porodičnog nasilja. Sa kojim se problemima u vremenu korona virusa - u doba kada je u višesatnoj izolaciji svakog dana više od 80 odsto Crne Gore - suočavaju oni koji trpe nasilje? I kome, kako i kada žrtve mogu da se obrate?
Više prijava nasilja: Stručnjaci kažu da je i u normalnim okolnostima napuštanje doma i bijeg od nasilnika teško ostvarljiva realnost. U vremenu koronavirusa skoro je i nemoguće, jer zlostavljane žene nijesu u mogućnosti da pobjegnu kod prijatelja ili porodice.
Da je problem porodičnog nasilja veliki, uvidjeli su i zvaničnici, pa je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš upozorio na ,,zastrašujući globalni porast“ porodičnog nasilja u krizi korona virusa i pozvao vlade da ulože veće napore da spriječe nasilje nad ženama.
Vrhovni državni tužioc Ivica Stanković zatražio je prije neki dan od rukovodilaca nadležnih državnih tužilaštava hitnost u procesuiranju predmeta porodičnog nasilja. Stanković je reagovao na to što u situaciji uzrokovanoj COVID-19 virusom, nacionalna SOS linija bilježi porast poziva od čak 27 odsto.
,,U martu smo zabilježili 256 poziva, a u februaru je bilo 186 poziva, što je 27 odsto više. Kada se mart uporedi sa prošlom godinom, deset odsto je više poziva“, ističe koordinatorka SOS linije, Nataša Međedović Pištalo.
Ona procjenjuje da je povećanje poziva u direktnoj vezi sa aktuelnom situacijom.
,,Kućna izolacija i vanredne okolnosti su idealan ambijent za povećanje nasilja u porodici. Ostati doma je najbolja zaštita od epidemije. Međutim, ostanak doma nasilniku omogućava da 24 sata vrši nasilje. Istovremeno, žene i djeca koji su najčešće žrtve nasilja u porodici osjećaju se izolovano od okruženja. Smanjeni su im kontakti i komunikacija sa bliskim osobama, otežan pristup institucijama i servisima pomoći i podrške. Navedeno kod žrtava nasilja u porodici stvara osjećaj napuštenosti i prepuštenosti nasilniku”, ističe Međedović.
S druge strane, iz Centra za socijalni rad navode da za sada nemaju povećan broj prijava nasilja u odnosu na ,,vrijeme prije izolacija ili karantina”.
„Od MUP-a smo primili 18 prijava sumnji na nasilje, a iz Centra za socijalni rad dvije prijave. U periodu od prvog do šesnaestog marta bilo je 27 prijava sumnji na nasilje iz MUP-a, u februaru 32 prijave, a u januaru 34 prijave sumnji na nasilje. Ukoliko kriza potraje, može se očekivati je da će biti povećan broj prijava za nasilje“, navode iz JU Centra za socijalni rad za glavni grad Podgorica i opštine u okviru Glavnog grada Golubovci i Tuzi.
Nijesmo dobili odgovore od Uprave policije, kao ni Ministarstva rada i socijalnog staranja koje konkretne mjere se preduzimaju u ovom periodu da se zaštite žrtve nasilja. Nadležni su samo istakli da se žrtve mogu obratiti Centru za socijalni rad, jer oni i u trenutnoj situaciji rade.
Težak period za žene: Očekuje se eksplozivno povećanje prijava porodičnog nasilja tek nakon ukidanja ograničenja kretanja, smatra direktorica sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević.
„Zabilježeno povećanje prijava nasilja u porodici predstavlja samo slučajeve gdje su žrtve mogle da se obrate za pomoć. Ali, mnoge nijesu u mogućnosti. One nijesu u stanju da prijave iz straha od nasilnih partnera ili zato što nijesu mogle da odu iz kuće. Još teži period za žrtve nasilja je počeo prošle nedjelje, kada se kretanje ograničilo. Sada su dobile lošu poruku - da su nezaštićene. Sudovi se moraju oglasiti, upućujući poruku žrtvama da će ih hitno zaštititi i da će sada ozbiljnije koristiti mogućnosti realizacije pet zaštitnih mjera“, ističe Raičević.
Raičević navodi da nažalost rizik nasilja sada nije ograničen na domove u kojima je ranije postojao problem porodičnog nasilja.
„Stres uslijed zatvaranja, straha oko radnog mjesta i finansijskih poteškoća povećavaju vjerovatnoću sukoba. Takođe, u vrijeme pandemije korona virusa je teže pobjeći i onim ženama, koje su mjesecima planirale svoj odlazak“, objašnjava naša sagovornica.
Pored stresa tokom pandemije korona virusa, niz drugih činilaca povećava porodično nasilje.
„Nasilnici često koriste oružje da bi uplašili žrtve, bez obzira da li žele da ga upotrijebe. No, samo posjedovanje vatrenog oružja kod nasilnika pet puta povećava vjerovatnoću da će žrtva porodičnog nasilja biti ubijena. Nezaposlenost je snažno povezana s poremećajima konzumacije alkohola, dok pretjerana konzumacija alkohola povećava ozbiljnost i učestalost porodičnog nasilja“, upozorava ona.
Šifra – ,,maska 19” Prošle sedmice žena je u francuskom gradu Nensi ušla u apoteku, ali nije došla da kupi lijek, već da kaže apotekarki da je partner zlostavlja. Ubrzo nakon toga, njen suprug je uhapšen. Francuska, inspirisana sličnom akcijom u Španiji, počela je da govori žrtvama da dođu u apoteku, a ukoliko ne mogu otvoreno da pričaju, da upotrijebe šifru “maska19”.
Sada žene u više zemalja koriste šifre u apotekama da pobjegnu od nasilja u porodici za vrijeme izolacije. Ovo je jedan od načina na koji žrtve i u našoj zemlji mogu da prijave nasilje, te se na kraju i izbore sa njim. U mnogim državama su zatražene promjene pravnih mjera i smjernica kako bi se odrazila povećana opasnost za žene i djecu u karantinu.
Pomoć žrtvama: Kome se mogu obratiti žrtve nasilja u Crnoj Gori? Više je adresa i valja ih pobrojati, da bi, baš u vremenu ograničenog kretanja potencijalne žrtve znale kome da se jave ukoluiko se suoče sa nasiljem ili prijetnjom nasiljem.
Prema informacijama Portala Analitika, Centar za socijalni rad (CZSR) nije prekidao rad, već radi puno radno vrijeme od 7 do 15, a stranke prima od 9 do 12 sati naravno - poštujući naredbu Vlade o postupanju u ovako izvanrednim okolnostima. Takođe, dežurni telefon CZSR je u funkciji 24 sata.
Osim toga, SOS telefon Nikšić je organizovao rad Nacionalne SOS linije za žrtve nasilja u porodici (080 111 111) na isti način kao i u redovnim okolnostima. Žene i djeca - iako su u kućnoj izolaciji - mogu dobiti pomoć i podršku, jer je servis besplatan sa svih telefonskih brojeva i radi 24 sata dnevno.
Takođe na raspolaganju je 24 sata sedam dana u nedjelji dežurni telefon Sigurne ženske kuće (069 013 321).
Ženama je jako teško da skupe snagu i prijave nasilje, jer je nasilnik osoba, koja im je bliska.
„Moj savjet je da u ovom periodu izolacije žrtve pokušaju da svoju snagu usmjere ka razumijevanju toga da ih osoba koja vrši nasilje nad njima ne cijeni, ne poštuje. Kada žrtva to spozna, imaće snage da i u ovom periodu uhvati minut dva vremena, prijavi nasilje i suoči se sa svim onim koracima koji sleduju nasilnika“, ističe psihološkinja Radmila Stupar Đurišić.
Ona navodi da, koliko god je prijavljivanje nasilja težak korak, mnogo je lakši od ostajanja sa nasilnikom.
„Žrtve opravdavaju nasilje, jer su uvjerene da muškarac njih voli. One moraju da shvate da onaj ko može da ih maltretira ih ne voli. Suočavanje sa tim jeste prvi korak u prijavljivanju nasilja i konačno, prestanku takvog nezdravog odnosa“, zaključuje naša sagovornica priču za Portal Analitika.
Ivona DROBNJAK
