Možda pravoslavni Božić i nije pravi dan da se o ovome piše.
Možda, ja kao agnostik, koji komunicira sa bogom direktno, bez "njegovih" samozvanih predstavnika na zemlji nijesam prava osoba da o tome piše, ali ipak ću se usuditi da, baš na ovaj dan i sa svojim svjetonazorima napišem nekoliko riječi.
Svetosavsko djelovanje Srpske crkve u Crnoj Gori, ima najmanje utemeljenja u Hristu, iskonskoj vjeri i božijim zapovjetima. Od svog okupacionog ustoličenja u Crnoj Gori 1920-te godine jedina i isključiva misija ove crkve je bila posrbljavanje Crnogoraca. Stvarajući od Crnogoraca novovjernike - Srbe, okretala ih je protiv svoje zemlje, svoje istorije, svojih predaka i svoga Crnogorskog naroda.
Ovakva hegemonistička ideologija svetosavlja, danas još jače i više istrajava na politici asimilacije Crne Gore i crnogorskog naroda, služeći se najgrubljim istorijskim neistinama i falsifikatima.
U posljednjoj godini dana svjedočimo najgrubljim, najvurganijim i najprimitivnijim izlivima te surove i za Crnu Goru opasne ideologije koja umjesto ljubavi sije mržnju, umjesto svjetlosti, širi mrak, negirajući postojanje Crnogoraca kao naroda i svega crnogorskog.
I pravi vjernici, suočeni sa ovakvim djelovanjem Srpske crkve i potisnuti od "novovjernika" primjećuju da ovakvo djelovanje ima najmanje uporišta u izvornom crkvenom i vjerskom učenju. Vjera nije više ono što je bila - "istrajnost u želji da budeš bolji čovjek", već želja da poniziš i satreš svoga bližnjega.
Granice ovoga novoučenja kao da više ne postoje. Novovjernici se klanjaju, kleče, na podu ležeći mole, popovima ruke ljube i za krst plivaju u sred studeni, što nikada u svojoj istoriji njihovi preci nijesu radili.
I danas kada nekoga čujem da u zanosu počinje priču... "ja kao hrišćanin i vjernik ...", odmah znam da imam posla sa budalom.
Neću više dužiti, imao sam potrebu baš danas da sročim nekoliko riječi o ovome, jer će možda još neko prepoznati sve ovo o čemu sam pisao.
Nazdravlje Božić svim pravoslavcima koji se ne identifikuju sa ovima koje danas pomenuh.
