Jedan od najboljih crnogorskih skijaša, Eldar Salihović rođen je u Pljevljima. Da skija naučio je sa samo pet godina, a već sa sedam počeo je da niže prve uspjehe.
Crnu Goru predstavljao je već dva puta na Zimskim olimpijskim igrama - u Pjonkjangu 2018. i Pekingu ove godine.
Takmičio se i na dva svjetska prvenstva, prvi put 2019. u Areu u Švedskoj i dvije godine kasnije u Cortina d'Amepezzo.
Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a sada pri kraju studija psihologije u Podgorici. Uživa u vožnji bicikla i trčanju. Voli da čita, a impresionira ga fotografija. U slobodno vrijeme voli da se posveti kulinarstvu…
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Fudbal do sumraka, pa "žmurke" nakon sumraka. Ili, da budem precizniji - više igre.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mislim da mi se najviše sviđa znanje, ili iskustvo, kojeg ima više u odnosu na djetinjstvo. Čini mi se i da mi se ne sviđa puno što sam odrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Matematika. Žrtvovao sam je zbog sporta i, moram priznati, nije mi žao.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nedosljednost u karakteru.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, iako se do iskrenosti teško dolazi. Volim osobe koje su žrtvovale neke druge osobine zarad iskrenosti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Jedan sasvim običan dan". Volio bih da me glumi Nikola Đuričko.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Prilagodljiv, nedosljedan, fleksibilan, naivan i empatičan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mislim da bih bio tofu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da mogu da imam više ruku. To bi bilo korisno. Nekad mi se čini da su mi dvije premalo.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Bio bih Nikola Vranjković, ali samo na jedan dan. I to na dan kad Nikola ima koncert, pa da mogu ljudima da sviram.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sjedam na voz i idem na more, okupam se tek toliko da otplivam nekoliko desetina metara i vraćam se kući. Ako je prehladno za kupanje onda je bicikl dobra ideja. Obično tražim putovanja, avanture i iskustva, makar ona bila vožnja bicikla od nekoliko kilometara.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Pictures of you”, The Cure.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Definitivno predstava "Kapital", u režiji Andraša Urbana, u produkciji Zetskog doma.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Asuan, Egipat.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Automobil, naročito ako moram sam da ga vozim. Saobraćaj me stavlja u osjećanje bespomoćnog, pasivnog objekta na putu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Dnevniku, taj sve zna. Ostali samo djelove.
Čemu se uvijek obradujete?
- Malinama, jer su rijetke.
Da li za nečim žalite?
- Uglavnom ne.
Bez čega ne možete?
- Bez putovanja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za slučajno gurkanje psa. Često se izvinjavam, pa je to dio svakodnevice.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražio bih da me povede na Madagaskar, potom i u Asuan. I da me nauči da ronim duboko.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odluke, one su uvijek najteže. Vjerovatno nam se ne čini sa neke vremenske odstupnice, ali u trenutku odlučivanja one su najteži kamen koji stoji na leđima i neće se pomjeriti dok se stvar ne riješi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Putovao bih. Možda bih manje spavao a više bio u prirodi, da se naviknem na mjesto gdje ću otići nakon ta tri mjeseca.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu. To mi se čini najbezbolnije.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne bih ga imao. Volio bih da moje ostatke (pepeo) prospu u Jadransko more.
