U neđelju su popovi SPC, po uputama iz Moskve i Beograda, nakon višegodišnje medijske pripreme terena iz usta i pera opskurne propagandne mašinerije, obavili egzekuciju vladajuće koalicije. Greške sa prošlih izbora nijesu ponovljene i rezultat je, četiri godine kasnije, došao. Pametovati danas o manama poraženih nema smisla i, uz ostalo, bilo bi bez stila.
O posljedicama ishoda izbora ima, jer su toliko očigledne da ih mnogi još nijesu spremni da vide, kamo li da ih prihvate. Crna Gora kao suverena država više, de facto, ne postoji. Može ostati njeno ime, čak i članstvo u NATO, mada su Rusi već juče saopštili očekivanje da se Podgorica vrati na spoljnopolitička podešavanja iz 19. vijeka, ali će njena suština biti – klerikalizovanija i nestabilnija Republika Srpska.
Besmisleno je sada potencirati i neobjašnjivo političko sljepilo nekih zapadnih adresa, koje su tridesetogodišnju nepromjenjivost vlasti i sumnje u njene veze sa kriminalom i korupcijom, konstantno tretirale kao veći problem od proruske alternative, njene klerofašističke platforme ili ljubiteljstva lika i nedjela Ratka Mladića. Kome ova kvalifikacija civilizacijske i programske suštine koalicije "Za budućnost (pošteno bi bilo da su umetnuli - bez) Crne Gore" djeluje prejako ili nepravedno, nek pogleda četničko orgijanje nakon Krivokapićeve izjave da je "režim pao", nek prebroji zastave Srbije s kojima su jezdili po Crnoj Gori, ako je već imao sreću da mu te sadržaje, začinjene prijetnjama i psovkama, grupica zatucanih ništarija ne isporuči ispod balkona, kao autoru ovih redova. Pogotovo nek obrati pažnju na nasilje nad muslimanima po Sjeveru, provokativno barjačenje “trobojkama” u Tuzima i slične manifestacije multinacionalne “tolerancije” i "građanskog" odgoja, pred kojim stoički ćute ovdašnje ambasade, briselski monitori, nevladin sektor, “nezavisni” mediji… Od Rusa smo na to navikli, ali od Amera, Njemaca, Britanaca i ostalih demokratskih velesila – nijesmo?!
To što DF sa pojačanjima nema većinu, ne znači da nijesu postavljene kulise za ostvarenje ključnog cilja te političke grupacije - zatiranje crnogorskog identiteta i profilisanje Crne Gore kao srpske države. U neđelju je, jednostavno, udaren temelj za realizaciju prve faze, hoćeš-nećeš genocidnog, koncepta svođenja Crnogoraca na 25%, na popisu naredne godine, što gaje kreirao grbljanski fašista i beogradski koritar Aleksandar Raković.
Ko treba da bude brana realizaciji ovoga plana nove vlasti? Dritan Abazović i njegova URA? Vjerujete u njegove namjere i kapacitet? Umjesto jeftino ironičnog pitanja: Je li i Dritan četnik(?), suverenisti koji su mu prekjuče dali glas bolje da su pogledali kako kontrola URE nad DF-om funkcioniše u praksi i kakve rezultate daje. URA je jedinim svojim mandatom odlučila vlast, prije četiri godine u Budvi. I u neđelju je na izborima u tom gradu ostala na jednom mandatu, a DF je svoju snagu udvostručio. Ljubo Filipović je lucidno pitao: zašto mislite da se isto neće desiti na nivou države, u narednom periodu? Da stagnantna URA neće opet biti agens monstruoznog progresa agresivne stranke srpskih ultranacionalista.
Niti partija od pet procenata može da upravlja šest puta jačom, niti je Caru Pavličiću i ostalim Crnogorcima suverenistima iz URE anticrnogorska histerija u srpskim odorama mogla biti iznenađenje. Sa DF- om svako zna na čemu je u političkom smislu i tu nema prevare. Ako bi se, recimo, Dritan Abazović zakleo da nema pojma šta je Daka Davidović DF-u ili da nikad nije vidio kako Zdravko Krivokapić celiva popovske ruke, čak bi gospođa Jelušić posumnjala u njegovo poštenje. Prosto, flert URE sa vrijednosnim sistemom Srpske crkve i koalicije "Za budućnost (bez) Crne Gore" bio je javan, i sramotno neprincipijelan povodom kvalifikovanja zločina u Srebrenici. A, nijesu bez argumenata ni oni koji se groze lakog i brzog prelaska URE preko teme Kaluđerski laz…
Ipak, odgovor na pitanje: Da li je Dritan četnik, glasi: Ne, ali nije bitno! Nije bitno, jer će sve važne ciljeve SPC i DF ostvariti uz prisustvo URE kao UNPROFOR-a. Zaklinjanje Zdravka Krivokapića Crnoj Gori dok sve oko njega vrišti od šatorskog srbovanja cinično je ćosanje sa intelektom građana i tradicijom finije srpske kulture od Guče. Jednako kao i pjevanje crnogorske himne tokom slavlja URE, a nakonizbora DF za postizbornog partnera. “Da je vječna” je contradictio in adjecto sa svrhom postojanja Demokratskog fronta.
Stvar po crnogorsko nacionalno i državno pitanje, dakle, ne izgleda, nego jeste katastrofalno loša. I to se neće promijeniti ni brzo, ni lako. No, kad uspaljeno velikosrpsko slavlje malo skala, bilo bi pametno da shvate kako, u neđelju veče Crnogorci nijesu nestali sa lica ove države. I da nijesu izgubili ni ponos, ni srce. Možda bi to mogao, sa dozom stida, da primijeti i poneko od suverenista u URI. Kad ti se namjesti da budeš “game changer” nije zabranjeno da ostaneš ljudsko biće…
Apsurdno je, ali istinito, ni dosad ova država nije bila majka, nego prečesto maćeha onih koji su joj najvjerniji. Mazila je, radije, neke koji su je u neđelju izdali. I ta priča, međutim, više nema upotrebnu vrijednost, osim kao naravoučenije za neka buduća vremena. Po uličnom sadržaju proslave izbornog rezultata tri Amfilohijeve kolone, zaključujem da su pred Crnogorcima dva puta-jedan, da se isele iz svoje države i drugi, da se okupe u front koji će se civilizovano boriti protiv klerofašiszma, izdaje i vraćanja društva u Srednji vijek.
Samo je jedan put ispravan - u borbu za svoju zemlju i svoj identitet.
