Podgoričanin kockao 20 godina: „Moj prvi kontakt s igrama na sreću bio je s 18 godina, kad sam počeo da idem u kladionicu. U svojoj dvadesetoj probao sam aparat i vremenom postao zavisnik od te vrste igranja. Bio sam aktivni kockar punih 20 godina. U početku je to bila samo strast i izazov, a kasnije je prešlo u bolest i zavisnost. Taj period mi je promijenio život u lošem smislu – postao sam potpuno druga ličnost, manipulant, lažov, lopov, čovjek bez obraza, osoba koja je bila spremna na sve zarad novca. Nerado se sjećam tog perioda i ne bih ga poželio nikome“, počinje svoju ispovijest za naš portal Podgoričanin koji je želio da ostane anoniman.
Tokom više godina kockanja, kod njega je, kaže, rasla potreba da prestane s takvim načinom života i pronađe neki drugi put. Međutim, to je bilo bezuspješno i stalno se vraćao kazinu u želji da zaradi što više novca. No, najčešće je gubio i ono što je imao.
„Kad sam izgubio porodicu, još više sam počeo da tonem. Sebe sam ubjeđivao u to da nemam problem i doživio totalni krah, izgubio povjerenje svih ljudi oko sebe, izgubio velike poslove, novac, vrijeme... Tada sam shvatio da mi je potrebna hitna pomoć psihologa“, navodi on.
Trenutak u kojem je odlučio da potraži stručnu pomoć, naš sagovornik opisuje kao mnogo lijep, nakon 20 godina agonije.
„Ne kockam se preko četiri mjeseca i osjećam se preporođeno. Ne postoji više nervoza, rasijanost, maštanje o pogrešnim stvarima. Postoji mnogo ljepših stvari koje nijesam 20 godina osjetio, a to su kad kod roditelja povratiš povjerenje, kad u društvu ne moraš da izmišljaš i lažeš, kad povratiš samopouzdanje. Ne bih se vratio na stare staze ni za šta na ovome svijetu, jer je kocka prokletstvo koje može samo da napravi loše od čovjeka, ništa drugo“, ističe on.
Veliki broj kockara: U Crnoj Gori više od 50 odsto stanovnika učestvuje u raznim igrama na sreću, dok se aktivno kocka od 35 do 40 odsto punoljetnih građana.
Istraživanje koje je Institut za javno zdravlje (IJZ) sproveo u sklopu projekta „Prevencija kockanja među mladima” pokazalo je da djeca već s 12 godina počinju da kockaju, dok se nerijetko ta zavisnost povezuje s drugim rizičnim ponašanjima, kao što su pozajmljivanje ili krađa novca radi klađenja. Prema istraživanju NVO ADP Zid, čak 70 odsto mladih u našoj zemlji kocka, a to najčešće čine zbog zabave i želje za brzom i lakom zaradom.
Sportske kladionice posjećuje 62 odsto mladih, navode iz IJZ-a.
„Od ukupnog uzorka, svaki peti je stalna mušterija. Ispitivanje je pokazalo da samo jedan od deset ispitanika koji igraju igre na sreću nije okušao sreću u sportskom klađenju. Kad odvojeno posmatramo muški i ženski dio populacije, dolazimo do podatka da 82,2 odsto muškaraca uplaćuje tikete u sportskim kladionicama, dok je kod nježnijeg pola ovaj procenat iznosi 40,3 odsto. Stalnih igrača među muškom populacijom je 34,2 odsto“, rekli su nam iz IJZ-a.
Ozbiljne posljedice patološkog kockanja: Jedina državna institucija koja se bavi liječenjem kockara u Crnoj Gori je Centar za rehabilitaciju Kakaricka gora u Podgorici, koji liječi sve bolesti zavisnosti. ADP Zid već godinama ima Savjetovalište Entera koje pomaže zavisnicima od kocke. Njima se godišnje za pomoć obrati između 70 i 80 osoba, a najčešće se javljaju članovi porodice, navodi psihološkinja Maja Lješnjak za naš portal.
„Činjenica da se nama za pomoć godišnje obrati veliki broj osoba govori o tome da je problem s kockanjem veoma zastupljen u Crnoj Gori“, objašnjava Lješnjak.
Naša sagovornica ističe da patološko kockanje spada u poremećaj kontrole impulsa i nagona, te da ostavlja ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje osobe koja kocka, te na članove njihovih porodica.
„Ta vrsta kockanja zahtijeva specijalizovan pristup. Ako osoba usljed opsesivnog razmišljanja o kockanju zapostavlja obaveze i interesovanja, veliki dio vremena posvećuje kockanju, povećava novčane uloge, gubi važne socijalne kontakte ili se povlači iz društva, to može ukazati na to da je izgubila kontrolu i prešla granicu zabavno-rekreativnog kockanja, odnosno da kocka na problematičnom ili patološkom nivou. U toj situaciji važno je da osoba prihvati i prizna da problem postoji i potraži stručnu pomoć“, podvlači Lješnjak.
Sve više kladionica: Zavisnicima od kocke teško je da ostave porok između ostalog i zbog toga što su kladionice na svakom ćošku.
„Rasprostranjenost mjesta za priređivanje igara na sreću predstavlja problem, jer isti mogu biti okidač i izazvati krizu osobama koje se nalaze u procesu tretmana“, navodi Lješnjak.
Za kazina čak ne važe ista pravila kao za druge objekte, te je radno vrijeme neograničeno ili do kasno u noć, a pušenje dozvoljeno.
Prema podacima Uprave za igre na sreću dostavljenim našem portalu, u Crnoj 20 privrednih društava priređuje kladioničke igre i ima 1.022 kladionice, dok je čak 1.738 terminala. Kladioničke igre se priređuju u 37 ugostiteljskih objekata. Prema podacima iz posljednjeg izvještaja o radu Uprave, 24 privredna društva priređuju u 92 automat kluba. Precizirano je da širom Crne Gore imamo preko 1.200 automata i oko 70 ruleta.
Dobit kladionica u Crnoj Gori za 2019. godini je bila 24 miliona, dok je dobit na automatima 13 miliona. Da bi se kockanje smanjilo, država mora da povede računa o tome, ali ne kao što je najčešće slučaj, zakonima koji se donose, a slabo sprovode. Bilo bi dobro i otkriti uzrok problema-zašto veliki broj ljudi kladionice vidi kao radno mjesto.
