Vrijeme kada doručkujemo moglo bi biti povezano s dužinom života. Novo istraživanje pokazuje da je smrtnost bila veća među onima koji su prvi dnevni obrok jeli kasnije.
Naučnici su u novom istraživanju analizirali podatke 31.044 odrasle osobe starosti od najmanje 40 godina, prikupljene u okviru američkog Nacionalnog istraživanja zdravlja i ishrane. Učesnici su navodili sve što su pojeli i popili tokom prethodna 24 sata, kao i vrijeme konzumacije tih obroka. Ti podaci su zatim povezani s evidencijom umrlih do kraja 2019. godine.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu European Journal of Clinical Nutrition, prvi obrok se definiše kao prvi unos kalorija nakon četiri sata ujutro, a posljednji obrok kao posljednji dnevni unos kalorija. Tokom praćenja koje je u prosjeku trajalo 8,6 godina, umrlo je 7.129 učesnika, među kojima 2.259 od kardiovaskularnih uzroka.
Nakon što su naučnici uzeli u obzir godine, pušenje, fizičku aktivnost, kvalitet ishrane, indeks tjelesne mase, unos energije, prihode i postojeće bolesti, utvrdili su povezanost kasnijeg prvog obroka s većom smrtnošću. U poređenju s osobama koje su prvi obrok jeli između seam i osam sati, smrtnost od svih uzroka bila je 10% veća među onima koji su jeli između osa i deset sati. Nadalje, smrtnost je bila 19% veća kod onih koji su prvi obrok jeli između 10 i 12 sati, te 29% veća kod onih koji su prvi put jeli nakon podneva.
Kod osoba koje su prvi dnevni obrok jeli nakon podneva, smrtnost od kardiovaskularnih uzroka bila je čak 46% veća. Pedesetogodišnjaci koji su prvi obrok jeli nakon podneva imali su u prosjeku 2,46 godina kraći očekivani preostali životni vijek, pokazalo je istraživanje.
Šta je pokazala večera?
Vrijeme posljednjeg obroka bilo je povezano sa smrtnošću po obrascu u obliku slova U. U poređenju s posljednjim obrokom između 19 i 20 sati, završetak dnevnog unosa hrane prije 19 sati bio je povezan s 13% većom smrtnošću od svih uzroka, dok je konzumacija hrane nakon ponoći bila povezana s 27% većim rizikom. Prema statističkom modelu, najmanji rizik zabilježen je oko 20 sati.
Međutim, to ne znači da je večera između 19 i 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za sve“, rekao je za ScienceAlert Zhilei Shan, jedan od glavnih autora istraživanja sa Univerziteta nauke i tehnologije Huazhong u Kini.
Shan je objasnio da kasno jedenje može poremetiti cirkadijalne ritmove i metabolizam, dok vrlo rani završetak dnevnog unosa hrane može biti povezan s bolešću, dnevnim rasporedom ili manjim unosom energije. Osobe koje su ranije završavale s jelom uglavnom su bile starije i češće su imale postojeće bolesti.
Kasniji obrok kao pokazatelj lošijeg zdravlja
Nakon što je u analizu uključeno vrijeme prvog obroka, dužina perioda tokom kojeg su učesnici unosili hranu tokom dana nije pokazivala dosljednu povezanost sa smrtnošću.
Kasnije jedenje može biti posljedica ili pokazatelj lošijeg zdravlja, nedovoljnog ili nekvalitetnog sna, smjenskog rada ili socioekonomskih okolnosti.
„Zato kasnije jedenje treba tumačiti kao mogući pokazatelj rizika i možda kao ponašanje koje se može promijeniti, a ne kao konačan dokaz direktne uzročno-posljedične veze“, rekao je Shan.
Nedostaci istraživanja
Glavni nedostaci ranijeg i novog istraživanja su to što su oni opservacioni, a podaci o vremenu obroka se uglavnom zasnivaju na jednom izvještaju učesnika o hrani i piću konzumiranim tokom prethodna 24 sata.
Na rezultate su mogli uticati i hronotip, obrasci spavanja, kao i drugi faktori koji nisu bili obuhvaćeni analizom.
