Zašto je lider terorističke organizacije nazvane Muška država, boravio u Podgorici? Da li se još uvijek nalazi na teritoriji naše zemlje? Da li je došao sa specijalnim, konkretnim, zadatkom? Imaju li građani Crne Gore razlog da budu zabrinuti?
Da li je njegov boravak ovdje vjesnik intenziviranja ruskih „intervencija“ na politički i bezbjednosni status Crne Gore?
Da li je lider Muške države odgovoran za prijetnje bombaškim napadom na crnogorske osnovne škole? Ako smo odabrali da mu vjerujemo na riječ kada je demantovao da je on odgovoran, ko je onda odgovoran za taj gnusni, nečovječni, sadistički čin i kada ćemo imati odgovor na to pitanje?
U čemu se temelji samopouzdnje crnogorskih institucija da nije riječ o ozbiljnim prijetnjama, pa naša djeca nastavljaju sa redovnom nastavom?
Na ovo pitanje je škola koju pohađa moja kćerka odgovorila, tek nakon mog insistiranja na odgovorima:
„Budući da nas pojedini roditelji pitaju o trenutnoj situaciji vezanoj za prijeteće mejlove upućene školama, želimo vas informisati da se naša škola rukovodi uputstvima Uprave policije koja nas uvjereva da nema razloga za paniku i obustavu nastave. Ekipa Uprave policije redovno školu obilaze, a naše osoblje kontroliše dvorište, ulaz u školu i unutrašnje prostorije“.
Dakle, odgovor na prijetnju bombaškim napadom na našu djecu od strane terorista koji dolaze iz miljea nuklearne sile koja, dok ovo pišem vrši genocid u Ukrajini, granatira teatre, zgrade i škole u kojima se nalaze civili, je taj da patrola povremeno prođe pored škole, a dvorište i školske prostorije kontroliše školski staff?
Treba li taj odgovor mene kao roditelja da smiri i ulije mi povjerenje da država drži stvar pod kontrolom? Ako bezbjednosne institucije imaju informacije koje to potvrđuju, zašto ih ne podijele sa javnošću?
Ili treba da me smiri saopštenje tajne sjednice Odbora za bezbjednost, u kome nas uvjeravaju da je sve u redu, da ima upliva nekih stranih službi, ne zna se kojih, ali da predsjednik Odbora moli boga da taj ko je to uradio nije iz Crne Gore.
Da li će nam bog ili država konačno otkriti ko je prijetio djeci i kako možemo biti mirni kad ne znamo ko je počinilac i s kojim ciljem i motivom? Ista ona država koja je u blokadi krucijalnih institucija poput parlamenta, sa nefunkcionalnom vladom u tehničkom mandatu? Ona država koja još uvijek nije uvela sankcije Rusiji i sebe svrstala u red civilizovanih zemalja koja time daje doprinos u borbi protiv egzodusa nad narodom Ukrajine? Da li vlada ima jedinstven stav po ovom pitanju ili u njoj postoje elementi koji su pod kontrolom ruskih službi?
Zašto su građani, a ne institucije, danas u Crnoj Gori inicijatori, nosioci i simboli borbe za očuvanje demokratskih vrijednosti, borbe protiv rastućeg nasilja, hegemonizma i opšte ekstremizacije na svim nivoima?
Zašto građani, a ne institucije, danas predvode podršku narodu Ukrajine koji se nalazi u progonu, reseljavanju, humanitarnoj katastrofi i masovnom ubijanju? Zašto su građani, koji umjesto institucija rade taj posao, od strane tih istih institucija tiho ali uporno diskriminisani i progonjeni?
Da li je u pitanju nevidljiva infiltracija ruskog uticaja u institucije sistema? Da li je NATO preko Crne Gore, sebi dozvolio ruskog trojanskog konja i da li je Gabrijel Eskobar zbog toga uskočio u pomoć?
Da li su pomagači infiltracije ruskog uticaja i njihovi lokalni saborci u tom, za sada, hibridnom ratu, izdali nacionalne interese? Da li će odgovarati za to? Da li će obećana „nezavisnost“ pravosudnog sistema procesuirati izdaju nacionalnih interesa ili će ona proći nekažnjeno u okviru političkih trgovina?
Da li država može da garantuje bezbjednost građanskom aktivisti Aleksandru Saši Zekoviću, kome je lider terorističke organizacije javno zaprijetio, na način koji ledi krv u žilama? Zašto još uvijek nema procjene njegove bezbjednosti?
Ako mu život nije ugrožen, zašto ga vozila UP prate, tj. štite u rijetkim izlascima iz kuće?
Ako su procjene bezbjednosti UP uvijek relevantni pokazatelji nečijeg statusa sigurnosti, zašto smo moji prijatelji i ja svakog puta nakon procjene (bilo ih je nekoliko) da smo sigurni, napadnuti zbog angažmana u okviru jedne poznate javne kampanje za podizanje svijesti građana?
Da li je najavljeni projekat manjinske vlade i dalje aktuelan i moguć, a ako nije da li je uzrok tome sabotaža koja stiže iz drugih centara moći? Kojih?
Kako je zamišljeno da se proevropska, transatlantska vlada dogodi, ako će pola te vlade kontrolisati partija čije vrijednosti počivaju na rusofilskom, pansrpskom stereotipu staljinističkog duha čije se članstvo i rukovodstvo, kako sami kažu, nalazi u stanju permanentnog „besciljnog srbovanja“?
Ako je insistiranje na SNP-u u manjinskoj vladi, potreba za iniciranjem takozvanog „pomirenja“ u Crnoj Gori, kako je ono moguće sa razlikama po pitanju genocida u Srebrenici i genocidu u Ukrajini?
Da li to „pomirenje“ podrazumijeva kompromis na ovim temama? Ako se desi takav kompromis, da li je to onda i dalje evropska vlada? Da li je mandatarova vizija pacifikovana, evropeizovana verzija SNP-a, čije srpstvo neće počivati na idejama Ratka Mladića, već idejama Sonje Biserko i Nenada Čanka?
Da li neko vjeruje da je ta vrsta mentalne DNK revolucije među članstvom ove partije moguća?
Da li je politička scena previše zauzeta političkom trgovinom, kupovinom glasova i raspodjelom fotelja da bi nam dala odgovore na ova pitanja? Da li uopšte imaju odgovore na ova pitanja? Da li je Crna Gora brod za čijim kormilom nema nikoga, dok je santa leda sve bliža?
Jer, ne zna se šta je gore - to što se građani drže u mraku po ovim pitanjima ili to što građani ne traže odgovore na njih. Hoćemo odgovore! Sad i odmah!
